Kursadžije: Svi se lože na Vučića
07. 02. 2014. u 11:48
Saša Pantić o izbornoj turneji na koju kreću "Kursadžije", kritikama na koje ne reaguje, i uspehu za koji ima opravdanje: Izbori su jedina stvar za koju smo mi stručni
OVE godine u Srbiji nema zime. Svi se "lože" na Vučića!
Sa ovom "parolom" ekipa "Kursadžija" je otvorila svoju "kampanju". I, bez ustezanja priznala da im vanredni parlamentarni izbori idu na ruku. Saša Pantić, tvorac serijala koji se već deceniju i po emituje na Pinku, kaže da su zasukali rukave i da neće biti ništa manje vredni od političara.
- Izbori su jedina stvar za koju smo mi stručni. Do 16. marta čeka nas ozbiljan posao. Igraćemo po nekoliko predstava dnevno - kaže glavni među "Kursadžijama", koji od prvog dana postojanja Srpske napredne stranke nastupaju s njima tokom kampanje. - Obišli smo svako mesto u Srbiji, igrali smo za penzionere, beskućnike... Sale su uvek pune iako nikog ne vučemo za rukav da nas gleda, niti se krijemo iza onog što radimo. Nismo to radili ni onda kad je bilo opasno, a kamoli sada kada su naprednjaci toliko napredovali. Mi smo jedni drugima - talični.
Pantić, koji nije član nijedne, pa ni partije koju prati pred izbore, ne plaši se bilo kakve odmazde, niti mari za kritike na račun ove vrste angažmana. Javne ličnosti su, kaže, toliko puta podržavale neke druge opcije, ali se on ne seća da ih je bilo ko zbog toga prozivao. Zato su "Kursadžije", dodaje, uvek na udaru. Uvek im zameraju i "ovo" i "ono". Ali, humor na kojem oni insistiraju, tvrdi glumac, očito prija narodu. Zato onima koji ih kritikuju kao argument "uručuje" podatak da se "Kursadžije" po gledanosti konstantno nalaze u top 10.
- Iza sebe uvek ostavljamo i neke divne stvari, poput "Šoua svih vremena", koji ja privatno obožavam. Narodu je potrebno da se smehom opusti, a mi smo valjda pronašli žicu za to. Kad igramo predstave ne pravimo nikakvu posebnu reklamu. Zalepimo plakat, pa ko dođe. A ljudi dolaze! Dvorana "Lisinski" u Zagrebu je više puta bila prepuna, Sarajlije su lomile stakla da uđu da nas gledaju, jer su sve karte bile rasprodate, Slovence smo bacili na pod. Igramo rado i za zatvorenike - kaže Saša, koji je "raskid" s "Grandom", čiji su deo "strukture" bili, objasnio kao stvar dogovora na visokom nivou Željko Mitrović - Saša Popović, posle kojeg su oni samo učvrstili svoju poziciju na TV Pink.
Mnoge kolege zameraju im na programu koji prave, ali Pantić kaže da kritike zlonamernika da promovišu šund pobija tvrdnjom da oni nikada i nisu rekli da rade Šekspira, Nušića niti visoku kulturu.
- Nikad za sebe nismo govorili da smo vrhunska glumačka trupa. Kada nas vređaju, pa kažu: "Naša kultura je spala na 'Kursadžije', mi kažemo: "Ne, naša kultura je spala na one koji je vode. Zato smo tu gde smo". Skidam kapu svima koji znaju da rade, pre svih Bjeli koji je s "Montevideom" otkrio čitavu plejadu mladih talenata - kaže sagovornik "TV novosti", koji je sa humorom "blizak" još od davnih dana, kada je kao dopisnik "Ježa" smišljao aforizme.
Ovaj rođeni Prištevac pisao je humoreske i slao ih u Beograd. Uredniku "Ježa" se to dopalo. Bilo mu je zanimljivo da tamo negde postoji Srbin koji nešto piše, pa ga je podržao. A, kolege novinari su ga spasavali kada je služio vojsku u Beogradu, pa je zbog tekstova češće dobijao dozvolu za izlazak u grad. Izabrao je, ipak, da se na duže staze "druži" s glumom, što njegovi roditelji nisu dočekali oduševljeno.
- Upisao sam treću godinu prava kada sam otišao na prijemni za glumu. Tako sam postao prvi Srbin koji je Akademiju dramskih umetnosti završio na Kosovu. I to u klasi sjajnog profesora Jevtovića. Roditelji nisu bili presrećni. Sada ja imam 14-godišnju ćerku Mašu koja je poželela da se bavi glumom, pa sam je odveo u pozorište Dadov, što se nije dopalo mojoj ženi - kaže Pantić, koji je Kosovo napustio zbog tadašnje devojke, a današnje supruge.
- To vam je kao s Nikšićanima. Njih najmanje ima u Nikšiću - kaže sa osmehom glumac. - Treba podržati i ceniti ljude koji su ostali na Kosovu. Pritom ne mislim na političare ili one koji nešto švercuju, već na običan narod.
A njemu se neretko dogodi da se, kad nekom kolegi posle predstave počne da pokazuje Prištinu, zanese i mahinalno krene ka svojoj kući. Ostalim noćima sanja Kosovo.