Džoš Lukas: Gluma je život nomada

Katarina JOKOVIĆ

02. 03. 2012. u 12:11

Ekskluzivno: Glavni glumac američke serije „Firma“, nastavka hit filma iz 1993. godine sa Tomom Kruzom govori za "Novosti"

ROMAN Džona Grišama „Firma“ najduže je bio na bestseler listi „Njujork tajmsa“ od svih knjiga jednog od najpopularnijih pisaca planete. Koju godinu kasnije (1993), snimljen je hit film s Tomom Kruzom u glavnoj ulozi, koji je još više doprineo popularnosti priče o briljantnom mladom advokatu Miču Mekdiru, čiji život preokreće kontakt sa agentom FBI.

Izneverenih očekivanja, razočaran u sliku svoje firme i poslove kojima se bavi, on se upušta u neizvesnu igru s moćnim podlacima...

A sada, još 19 godina kasnije, i to 19. februara, serija zasnovana na Grišamovom romanu stigla je na kablovski kanal ADžN, gde se (nedeljom u 20.10) nastavlja priča o Miču i njegovoj porodici. Sve se događa deceniju posle događaja iz filma. Ovog puta, glavni je Džoš Lukas (1971), američki glumac i producent, poznat po filmovima „Slatki dom Alabama“, „Advokat iz Linkolna“, „Posejdon“, „Put slave“,

Nevidljivi“...

- To su sada sasvim drugi ljudi. Mnogo su paranoičniji, nisu više tako mladi, bezbrižni i - više nije čitav život pred njima. Ljući su, bešnji, na neki način slomljeni. Mič je završio Harvard, bio je srećan, i zaista je mislio da će mu život pružiti mnogo i da će sve biti divno. Ispostavilo se, deset godina kasnije, da neće - počinje ekskluzivnu priču za „Novosti“ Džoš Lukas.

PORODICA SA SETA * DA li ste postali „porodica“ i sa ljudima sa snimanja „Firme“?
 - Džulijet Luis mi je najdraža glumica na svetu! I kada su mi rekli da će ona igrati moju seksi sekretaricu, naterao sam ljude oko mene da me uštinu da budem siguran da ne sanjam. Mnoge glumce nisam poznavao pre serije, ali sada svi zaista sjajno sarađujemo.

* U „Firmi“ ste izrasli u odličnog advokata, ali i čoveka kome je porodica veoma važna. Jeste li se vezali za Miča? Nije malo 22 epizode, (tek) za početak?

- Apsolutno razumem njegovu ranjivost i vezanost za ćerku i ženu, razumem njegovu želju da svima učini život ugodnim. Mogu da shvatim da maltene želi da mu bude dosadno, jer i ja sam, čini mi se, prihvatio ovu ulogu u seriji ne bih li se malo skrasio. Jer, glumački život je nomadski život. Uvek ste na nekom novom mestu, uvek u nekom ludom pokretu. Naravno, naš posao ima i glamuroznu stranu, ali taj nomadski životni stil vam ne dozvoljava da sopstveni život držite pod kontrolom.

* Pripremajući se za ulogu, kako ste „ušli“ u tih deset godina, koliko je Mič bio pod zaštitom?

- Nisam bio opterećen filmom ili knjigom, jer su sada Mič i njegova supruga potpuno sveži likovi. Ipak, te godine koje su proveli u programu zaštite svedoka mnogo su uticale na njih. Promenili su se, postali depresivniji i paranoični. Plaše se za ćerkin život. Potpuno su prestravljeni. To je postao njihov način života. A, kad ste jednom „oštećeni“, retko šta može da vas vrati u normalu.

* Da li se nešto u vašem životu promenilo otkad ste „postali“ Mič?

- Shvatio sam da postoji velika razlika između onoga što mislite da je važno i onoga što drugi od vas žele. Ljudi žele zabavu, akciju, ljubav..., da sve to pomešano vide u jednoj seriji, a to im televizija poslednjih godina i pruža. Došlo je teško vreme za film. Postoje fantastična ostvarenja koja ne mogu da nađu svoje mesto na tržištu i propadaju.

* Znači li to da ćemo vas ubuduće češće gledati u serijama nego u filmovima?

- To stvarno ne znam. Voleo bih da radim više, ali rad na seriji vam ne ostavlja mnogo slobodnog vremena. Malo odmora na leto i to je sve. Voleo bih da „uronim“ i u neki novi film, ali mislim da nemam vremena za to. Već sada sam umoran, jer je snimanje „Firme“ velika obaveza, 22 epizode, to nije mala stvar!

* Kažete da je glumački život nomadski. Vi ste se često selili s porodicom. Zar se niste navikli na to?

- Kada sam bio dete, selili smo se više od 30 puta! Mada nikad nismo bili u programu zaštite svedoka kao porodica, bili smo u strahu od vlasti, jer nema sumnje da je moja porodica bila progonjena. Roditelji su mi bili žestoki antinuklearni aktivisti i zbog toga su često hapšeni. Ispred naše kuće je svako malo, onako „nonšalantno“, bio parkiran crni automobil sa ekipom FBI ili CIA koja je motrila na nas.

* Pričate o tome kao da je to normalan način odrastanja?!

- Naprotiv! Sve je bilo čudno. Bili smo u konstantnoj paranoji i osećali smo se usamljeno čak i kad smo na okupu. Retko kome su tata i mama verovali. Čudan način za odrastanje, da. Ipak, izgleda da se isplatilo, jer sada znam tačno kako se Mič oseća dok ga igram.

* Da li ste i vi politički aktivni?

- Jesam. Ne u tolikoj meri u kojoj su bili moji roditelji (na šta sam mnogo ponosan). Moj aktivizam je nekako tih, ličan.

* A kako stojite sa sportskim aktivnostima?

- I tu sam veoma aktivan - volim da gledam NFL. Šalim se, mada volim i da igram američki fudbal. Toliko o mom sportskom aktivizmu.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije