Sve je manje dobrih tamburaša, fijakera, snaša i salaša: Stih čuvene pesme Zvonka Bogdana više ne stoji, zvuci tamburice sve glasnije se čuju

"SVE je manje dobrih tamburaša, fijakera, snaša i salaša... ". Stih čuvene pesme pune sete legendarnog panonskog šansonjera Zvonka Bogdana, nastale pre koju deceniju, više, jednostavno, ne stoji. Bar kada je reč o Novom Sadu, prestonici svetskog tamburaštva.

Tu se upravo umilni zvuci tamburice sve glasnije čuju. Sa svih strana. Od Petrovaradina do Ribarskog ostrva, preko Podbare i Salajke, iz kafana i restorana, koncertnih dvorana i društava koja neguju tradiciju.

Oživela je tamburica i salaše, koji niču kao pečurke, pokrenula "u karuce pregnute čilaše", "razigrala snaše".

Mnogima je prva asocijacija na Novi Sad Petrovaradinska tvrđava i tamburaši.

Pre nekoliko godina, broj kafana sa tamburašima mogao se na prste nabrojati. Danas, međutim, čak u 37 novosadskih restorana sviraju tamburaške bande! Onih, koji ih povremeno "naručuju", dvostruko je više. A gde su još hoteli, klubovi, čarde, raznorazne manifestacije... svadbe, veselja, proslave, rođendani, a neretko i sahrane.

U Novom Sadu trenutno ima više stotina tamburaša i oko 50 tamburaških orkestara. Najtraženiji su "Romansa", "Ad libitum", "Velos", "Još ovu noć", čuvena "La banda", ženski tamburaški ansambl, "Opus", sve pobednici svetskog "Tamburica festa".

Tu su i tamburaški orkestri kulturno-umetničkih društava "Svetozar Marković", "Sonja Marinković", "Vila", "Futog", odsek za tamburu u Osnovnoj muzičkoj školi "Josip Slavenski", orkestar Duštva lekara Vojvodine...

Svi oni, istinski tamburaši, znaju da, neretko, podignu atmosferu do usijanja u kafanama. To čine maestralno izvodeći nikad nezaboravljen starogradski i tamburaški repertoar. Evergrin pesmama nastalim u vreme legendarnih kompozitora Marka Nešića, Save Vukosavljeva, Vase Jovanovića, Janike Balaža. Naravno, tu su i moderni hitovi, jer na tamburici može da se svira sve, od klasike i džeza, popa, roka, folka...

- "Najskuplja pesma", naravno, ne postoji. Sve je to na šali zasnovano. Takođe, nema ni posebnih pravila, već se svira i zabavlja uz melodije koje gosti naručuju. Ima boema i dan-danas. Znaju gosti da počaste, veoma često. Međutim, sve je ređi manir da se banknote zadevaju za žice. Tarifa je, kao i radno vreme, "klizna". Sve u svemu, osetan je porast broja tamburaša u gradu, kao i potražnja za njima - kaže Danilo Ninković, primaš "Romanse", koji već 35 godina nastupa sa raznim orkestrima.

Činjenica je da tamburaši privlače veliki broj gostiju koji se kod turističkih poslenika raspituju i traže da ih upute. Jedna od posebnih "destinacija" je "Beza kafe & restoran" na Sunčanom keju, gde nastupa tamburaški orkestar "Fantast".

- Naprave sjajnu atmosferu, gosti uživaju u starim gradskim pesmama, baš kao i mi, domaćini. Pored njih tu je i orkestar gitara "Gavana" sa pop hitovima - kaže Zoran Bezić, koji već tri decenije vodi popularni restoran.

"Malu revoluciju" u Evropskoj prestonici kulture, po kojoj su oni pravi, izvorni tamburaši zauzeli mesta muzikantima sa električnim ozvučenjem, izvela je "Tamburica fest". Svakog leta u centru grada i na Petrovaradinskoj tvrđavi okuplja svetski krem tamburaštva.

- Kada smo 2008. godine organizovali svetski festival, tamburaštvo je doživelo preporod i za proteklih 12 godina popunilo vakuum nastao odlaskom Janike Balaža - kaže Jovan Pejčić, direktor festivala. - Pokrenule su se tamburaške škole. Želje su da srednja muzička škola, a zatim i akademija, dobiju katedru za tamburicu. Novi Sad je sedište Svetske tamburaške asocijacije, čuvamo tradicionalnu muziku i sve to obogaćuje turističku ponudu grada. Ponosni smo na 150 godina tamburaške kulture i 12 godina trajanja našeg nagrađivanog festivala.

OSAM TAMBURAŠA

PESMA koja se najčešće naručuje, kao potvrđuju tamburaši, jeste "Osam tamburaša s Petrovaradina". Ratko Šoć (81), slikar iz Vrbasa, posvetio ju je Janiki Balažu.

- Nastala je na terasi Petrovaradinske tvrđave u leto 1975. kada sam sa društvom uživao u muziciranju slavnog orkestra. Bio sam ganut umećem Janikinih "majstora pera i žice" i gotovo da sam uzviknuo "zaustavite Dunav i skazaljke stare...". Stihovi su prosto navirali, pa je sve u dahu stvoreno. Janika je često dolazio kod mene u atelje. Govorio je, "Znate Ratko, Petrovaradin će pucati kada budemo svirali tu pesmu" - pričao je Šoć.

ČIKA MARKO

Marko Nešić (1873-1938), jedan od najvećih srpskih kompozitora s kraja XIX i početka XX veka, bio je berberin, esperantista, aktivista radničkog pokreta... i tamburaš. Napisao je više od 200 kompozicija među kojima su "Žabaljka", "Dones' mi vina krčmarice", "Kad sam bio mlađan lovac ja", "Neven kolo", "Đuvegije gde ste da ste"... a pesma "Biće skoro propast sveta" je bila motiv u istoimenom filmu Saše Petrovića, u kome je maestralno izvode deronjski tamburaši i orkestar Janike Balaža. Vodio je orkestre "Neven", "Bratimstvo", "Beli orao", "Ekscelsior", a izdao je knjigu "Škola za tamburu".