DAN KADA JE NAROD UDARIO ŠAMAR HITLERU: Pre 80 godina na demonstracijama se orilo - "Bolje rat, nego pakt, bolje grob, nego rob!

B. SUBAŠIĆ

27. 03. 2021. u 07:27

TREĆI rajh je početkom 1941. bio na vrhuncu političke i vojne moći. Posle munjevitog pokoravanja Francuske, narodi Evrope bili su na kolenima i pokorno su pristajali na sve Hitlerove uslove.

ДАН КАДА ЈЕ НАРОД УДАРИО ШАМАР ХИТЛЕРУ: Пре 80 година на демонстрацијама се орило - Боље рат, него пакт, боље гроб, него роб!

Foto Milan Roglić

Svet je drhtao pred silama Osovine, Trojnim paktom Nemačke, Italije i Japana, stvaraocima "novog svetskog poretka".

Usprotivio se jedino poslovično nepokorni srpski narod, koji je na masovnim demonstracijama 27. marta 1941. poručio Hitleru: "Bolje rat nego pakt", "Bolje rob nego grob". Firer, nekadašnji austrougarski vojnik iz Velikog rata čiji je tok preokrenula mala Srbija, uzvratio je drastično i 6. aprila uputio ka Jugoslaviji nesrazmerno veliku silu. To je odložili nemački pohod na SSSR i Bliski istok, što je, pokazalo se, imalo dalekosežne posledice.

Posle Drugog svetskog rata razni tumači istorije su dokazivali da su srpski otpor izazvale strane agenture ili su ga pripisivali određenoj političkoj opciji. Naučnici kažu da se 27. marta 1941. desio autentični srpski narodni revolt, koji je i istorijski i sociološki fenomen.

 BEČ Potpisivanje protokola o pristupanju Trojnom paktu, Foto Arhiva

Slobodan Vuković, Foto B. Subašić

Da bi razumeli pred kakvim su se izborom Srbi našli u martu 1941, neophodno je podsetiti se izgleda tadašnje svetske pozornice. Britance je Luftvafe držao u opsadi na njihovom ostrvu, a Sovjetski Savez je pregovorima s Nemačkom kupovao vreme odlažući neminovni sukob.

Posle aneksije Austrije, nacistička Nemačka je stigla do granice Jugoslavije. Italija je pretila preko Jadrana i iz Albanije. Mađarska i Bugarska su bile nemački saveznici. Hrvatski separatisti su u Jugoslaviji iznudili stvaranje svoje paradržave, Banovine Hrvatske.

Jugoslovenska teritorija se nalazila na putevima kojima je Nemačka želela što pre da krene u ključne operacije, "Barbarosa" za osvajanje SSSR i "Marita" na naftonosnom Bliskom istoku.

Jugoslovensko rukovodstvo bilo je pod nemačkim pritiskom da pristupi Trojnom paktu, ali je oklevalo plašeći se reakcije naroda. O tome svedoči Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta:

Foto Privatna arhiva

"13. mart: Ambasador Riter, iz nemačkog ministarstva spoljnih poslova, saopštava da se pregovori oko pristupanja Jugoslavije silama Osovine odvijaju povoljno. Glavnu poteškoću predstavlja još uvek pitanje vojne podrške Jugoslavije Trojnom paktu, koje se protivi jugoslovenskom narodnom mentalitetu, i zato ga Jugoslavija još uvek ne prihvata.

Ambasador Riter izrazio je mišljenje da je Hitler spreman da izađe u susret Jugoslaviji i zbog velikog političkog značenja pristupa Jugoslavije Trojnom paktu. Nemačka, dakle, treba da odustane od svog zahteva da Jugoslavija dozvoli transport nemačkih trupa kroz svoju zemlju."

PONOVLjENA SRPSKA ZABLUDA

ISTORIČARI ukazuju na paralelu srpskog stava o Jugoslaviji, koji je pokazan marta 1941. i vere u opstanak zajedničke države 1991. godine:

Bojan Dimitrijević, Foto A. Stanković

- Srbi koji su demonstrirali 27. marta smatrali su da je Kraljevina Jugoslavija stabilna i jaka isto kao Srbija 1914. Tokom aprilskog rata pokazalo se da su u zabludi, jer niko sem Srba, osim časnih izuzetaka, nije želeo da brani Kraljevinu Jugoslaviju. Slično se ponovilo 1991. kada se u Srbiji verovalo da veći deo stanovništva Jugoslavije želi tu državu. I 1941. i 1991. su obeležene zabludom šta žele naši susedni, nekada bratski, narodi Jugoslavije. Za mnoge od njih je Jugoslavija bila samo prolazna forma na putu ka sopstvenoj nezavisnosti - kaže dr Bojan Dimitrijević.

Pod "jugoslovenskim mentalitetom" Nemci su podrazumevali stav Srba, koji su smatrali Jugoslaviju tekovinom svoje borbe u Velikom ratu. Posle ultimatuma koji je princu Pavlu Karađorđeviću saopštio Hitler, jugoslovenske vlasti su popustile. U Beču su 25. marta 1941. nemački ministar inostranih poslova Ribentrop i jugoslovenski premijer Cvetković potpisali sporazum o pristupanju kraljevine Trojnom paktu. Put ka Istoku je bio otvoren, nemačko osvajanje sveta je izgledalo neizbežno.

Neočekivano, za manje od 40 sati, 27. marta svet su potresle vesti iz Srbije: narod je pokuljao na ulice Beograda i drugih gradova kličući: "Bolje grob nego rob" i "Bolje rat nego pakt". Povod za demonstracije bio je puč koji su prethodne noći izveli oficiri zaverenici i političari na vezi sa britanskom i sovjetskom tajnom službom. Svrgli su namesnika Pavla i vladu, ali su Nemcima poslali poruku da će se pridržavati pakta.

Nemački ambasador je izveštavao Berlin da je puč u Beogradu unutrašnji obračun. Srpski narod je mislio drugačije i aklamacijom je poništio savezništvo sa silama Osovine.

- Obaveštajne službe su mogle da preko kupljenih oficira obore vlast, ali nisu mogle da izvedu narod na ulice - kaže sociolog dr Slobodan Vuković.

PATRIJARH DOŽIĆ I STEPINAC

PATRIJARH srpski Gavrilo Dožić je 27. marta održao govor koji su prenosili Radio Beograd, Zagreb i Ljubljana.

- Pred našu naciju u ove dane sudba je ponovo bila postavila pitanje kome će se privoleti carstvu. Jutros u zoru na to pitanje dat je odgovor. Privoleli smo se Carstvu nebeskom, to jest carstvu Božje istine i pravde, narodne sloge i slobode... Ako je živeti, da živimo u svetinji i slobodi, ako je mreti, da umremo za svetinju i slobodu, kao i mnogo miliona proslavljenih predaka naših.

Kao reakciju na Dožićev govor zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac je u dnevniku zapisao: "Iz cijelog ovog čina opet izbija na javu činjenica da su Srbi i Hrvati dva svijeta koja se nikad neće ujediniti, dok je jedan od njih u životu. Ni u moru mjere, ni u Vlaha (Srbina) vjere. Tako lijepo kaže naš hrvatski narod."

- Srpski narod je sam odbio da bude deo Trojnog pakta, uprkos pogodnostima koje je to donosilo. To je posledica psihološkog stava koji su Srbi stvorili o sebi tokom vekovne borbe za slobodu i identitet. Srpski narod ima ukorenjen stav o istorijskom značaju, da je mali i tvrd orah na kome sile lome zube, a mera svih vrednosti je sadržana u kosovskom mitu ili zavetu, da je bolje izgubiti glavu nego dušu. Takav stav nas često skupo košta, ali je deo nacionalnog psihološkog koda.

Za strance, koji ne poznaju istoriju srpskog naroda, njegovo ponašanje se kvalifikuje kao "nepredvidivo" i "iracionalno".

- Za nas je naše ponašanje razumljivo, jer se smatra ispunjavanjem istorijske uloge, kosovskog mita - kaže dr Bojan Dimitrijević.

- Iz perspektive stranaca ponašanje Srba u kritičnim momentima je nepredvidivo. Zato oni ne vide srpski narod kao pokornog saveznika, kakvi su bili i ostali neki drugi u regionu. Oni na Srbe uvek gledaju sa podozrenjem, jer ne znaju kako će naše državne, političke, društvene strukture ili sam narod reagovati pod nekim budućim pritiskom.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (5)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna