Ceo vek napaja grad
16. 01. 2008. u 20:37
Banjalučki vodovod godinama razapet između tržišta i socijalne uloge. Problem u nenaplaćenim računima i "divljim" priključcima
UZ silne nenaplaćene račune potrošača, tarife na granici isplativosti, probleme u snabdevanju, ali i započete razvojne poteze, Vodovod Banjaluka ove godine puni vek postojanja. Prelazio je iz carskih ruku, preko kraljevskih, do partijskih, republičkih, a poslednje rešenje je da nad državnim udelom od 65 odsto kapitala kontrolu preuzme grad Banjaluka.
Direktor Vodovoda Milan Mazalica kaže da je to samo "de jure", jer u praksi nadležnost nije preneta na lokalni nivo.
- Razapeti smo po više osnova - objašnjava za "Novosti" direktor Mazalica.
- S jedne strane smo akcionarsko društvo, ali i javno preduzeće, kojem se nameće da ispunjava i interese društva. Istovremeno držimo monopol, ali imamo snažnu socijalnu dimenziju, koju koriste mnogi za političke potrebe. Konačno, moramo da dostavljamo vodu, a večito je pitanje hoćemo li uspeti da je naplatimo.
Vodovod trenutno ima oko 15 miliona maraka potraživanja. Duguju i ustanove poput Kliničkog centra, ali i čitave opštine koje se takođe snabdevaju iz Banjaluke - Laktaši i Čelinac. Poseban problem su mnogobrojni ilegalni priključci, nastali doseljavanjem izbeglica i gradnjom novih kuća, poslednjih godina.
- Od 1991. godine nije bilo popisa korisnika - objašnjava izvršni direktor Vodovoda za tehničke poslove Branka Trninić, dodajući da to otežava evidenciju i potrošnju i legalnih, pogotovu ilegalnih potrošača.
- Voda se, na primer, na Tunjicama tri puta krade i preprodaje, a mi ne možemo ništa. Ne prate nas ni inspekcije ni zakoni - kaže direktor Mazalica, dodajući da neki tako prave "dobar biznis".
Viši predeli na periferiji grada, slaba su tačka dostave vode. U Karanovcu, koji vodu crpi iz Vrbasa, u višim predelima i danas koriste bunare. Nadležni kažu da je razlog vodozahvatno područje, bez prava na gradnju, a na kojem ima oko sedam stotina bespravnih objekata. Problem je i što viša područja koriste alternativne izvore, ne onaj kojim se služi Vodovod. Visinske zone u gradu još nisu organizovane iz "gradskog" vodovoda, objašnjava Branka Trninić. U cilju naplate duga, u Vodovodu su posegli za sudskim rešenjem.
Neke tužbe su već povoljno rešene, a iz stečajne mase nekih preduzeća naplaćena su njihova decenijska dugovanja.
AMBICIOZNO
AMBICIOZNE planove u Vodovodu nastoje da ostvare pomoću kredita. Planira se zaduženje od oko pet miliona maraka kod nemačke finansijske kuće KFE. Novac je namenjen gradnji nove fabrike vode.
CENE
DOMAĆINSTVA, sa PDV vodu plaćaju 0,80 KM po kubnom metru. Za ovu cenu u Vodovodu kažu da je isuviše mala, ali direktor Mazalica uz to kaže i kako vlasti od ove kuće zahtevaju da odradi "socijalnu ulogu" i drži cenu nerentabilno niskom. Vodovod je, pri tom, dužan da PDV unapred plaća po obračunatim fakturama, što i čini, a ti računi nikada često ne budu naplaćeni u celini.
FABRIKA
GRADNjA kompleksa fabrike vode u Novoseliji, prvu fazu je okončala 1977. godine, a u 2007. otvoren je i prvi deo druge faze, od 800 litara u sekundi, koji je u pripravnosti za sušne mesece. Bez toga su u funkciji, inače, kapaciteti od oko 1.000 litara u sekundi. Druga faza deo je velikog plana širenja kapaciteta, za koji se predviđa ukupno 17 miliona maraka.