Naš Dragiša je bio srpski patriota!
15. 09. 2009. u 20:57
Ekskluzivno - Reporteri „Novosti“ u poseti porodice Dragiše Cvetkovića, bivšeg premijera Kraljevine Jugoslavije, čiji je proces rehabilitacije pokrenut pred sudom u Nišu
VEĆ četiri decenije nadam se da će istina o Dragiši Cvetkoviću da pobedi i da će srpski narod da sazna da je moj muž bio veliki patriota, a da nije bio izdajnik. Ne mogu da dođem u Niš na proces rehabilitacije mog muža, ali će našu porodicu da zastupa Dragišin unuk inženjer Mihailo Miša Sretenović.
Ovako ekskluzivno za „Novosti“ kaže u telefonskom razgovoru iz Pariza gde sada živi, Kolet Cvetković, udovica Dragiše Cvetkovića, bivšeg premijera Kraljevine Jugoslavije, koga je komunistička vlast, bez suđenja, 1945. godine proglasila za izdajnika i narodnog neprijatelja. Po odluci državne komisije Dragiša Cvetković je proglašen za narodnog neprijatelja i ratnog zločinca, jer je kao premijer 25. marta 1941. godine u Beču potpisao protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu.
- Nije bilo lako živeti pod optužbom da smo potomci „izdajnika“, jer su mediji u Jugoslaviji svakog 27. marta pisali o tome kako je moj deda Dragiša Cvetković izdao narod i državu.
Istoričari su, međutim, utvrdili da je Dragiša Cvetković bio srpski patriota, da nije bio izdajnik, jer je pokušao da spase srpski narod i kraljevinu Jugoslaviju od uništenja.
Pokušavali smo i uspeli da ostanemo normalna srpska porodica, govori nam danas inženjer u penziji, Mihailo Sretenović, unuk bivšeg kraljevog premijera.
Desetak puta sam posetio dedu u Parizu, gde je on emigrirao. Prvi put sam bio 1956. godine, a posednji put 1968. kada je deda već oslepeo od šećerne bolesti. Nikada nama unucima nije govorio o svom stradanju. Kada sam ga zapitkivao o komunističkom progonu govorio bi mi: „Mihailo, ti si zadojen drugačijim vaspitanjem i ne možeš da shvatiš šta se sve događalo!“ Ove reči mog dede Dragiše Cvetkovića postale su amanet čitavoj porodici da mi kao potomci šest decenija ćutimo o tragediji koja nas je zadesila.
Prema rečima unuka, Dragiša Cvetković je u Parizu živeo od pomoći kneza Pavla Karađorđevića i plate njegove supruge Kolet Cvetković, koja je radila kao prevodilac.
- Izgnanstvo je dedi Dragiši teško padalo, a mi smo u Beogradu, moja majka Dragoslava i tetka Zora, njegove kćerke, trpeli veliki pritisak vlasti - kaže Mihailo Sretenović, koji živi u stanu na Zvezdari, okružen dedinim nameštajem i fotografijama.
Zora Ranković, mlađa kćerka Dragiše Cvetkovića živi na Novom Beogradu i ima 83 godine. Rođena je u Nišu, gde je započela osnovnu školu, a završila je školu u Beogradu. Seća se svog oca, ali i dalje strepi od vlasti i ne želi javno da govori o Dragiši Cvetkoviću. Kaže da nema snage da ide na ročište u Niš, ali će poslati svoju kćerku Milicu Ranković.
- Bila sam mala i ne sećam se dobro svog dede. Najčešće sam ga gledala na porodičnim fotografijama, jer je mama Zora odlazila kod dede u Pariz. Bila je na dedinoj sahrani 1969. godine. Pričala mi je da se deda borio za srpski narod i državu, da je bio pravi patriota. Mi unuci smo često prozivani kao potomci izdajnika, ali smo se tešili da su naši prijatelji znali istinu o našem dedi, pa nam je taj progon bio podnošljiv - otkriva nam unuka Milica.
Država i danas Dragišu Cvetkovića tretira kao državnog neprijatelja. Među eksponatima u Muzeju BIA u dosijeima tzv. unutrašnjih političkih neprijatelja, nalazi se pasoš bivšeg premijera Dragiše Cvetkovića, koji je prvo emigrirao u Tursku. Tu je i pasoš države Andore, ali i pismo Dragiše Cvetkovića u kome on od generalnog konzula u Istanbulu traži da mu omogući da se vrati u otadžbinu jer „ja nisam izdajnik“ - pisao je sam Dragiša Cvetković.
Potomci Dragiše Cvetkovića, unuci Mihailo i Milica prisustvovaće prvom ročištu o rehabilitaciji svog dede koje je zakazano za 25. septembar u Nišu.
Kako nam je rekao Mihailo Sretenović, porodica će posle rehabilitacije svog dede, zatražiti povraćaj velike imovine Dragiše Cvetkovića, koji je imao kuće, vile i imanja u Nišu, Niškoj , Vrnjačkoj Banji i Beogradu.
- Već čitavu deceniju vodim bitku za istinu o našem dedi i tu borbu ćemo nastaviti, jer smo ubeđeni da pravda mora da pobedi - rekao nam je na kraju razgovora Mihailo Miša Sretenović.
DVOSTRUKI PROGON
- NaŠa porodica Ranković je bila dvostruko progonjena od komunista, jer smo pored osude mog dede Dragiše Cvetkovića patili i zbog političkog procesa mom ocu Stevanu Rankoviću, koji je bio kraljev oficir i ratni zarobljenik u Nemačkoj. Vratio se u Srbiju i zaposlio u Jugoslovenskoj armiji. Nije bio član partije, ali je zbog kritike SKJ, odnosno verbalnog delikta 1958. godine osuđen na četiri godine robije. Sada razmišljam da započnem i proces rehabilitacije mog oca Stevana Rankovića - kaže Milica Ranković.
PREPOLOVLJENA PORODICA
DragiŠa Cvetković je imao troje dece, kćerke Dragoslavu Sretenović i Zoru Ranković, kao i sina Jovana Cvetkovića. Starija kćerka je umrla u Beogradu, a sin u Parizu. Mlađa kćerka Zora živi u Beogradu. Cvetkovićevi unuci su Mihailo Sretenović i pokojna Olga Biliškov od kćerke Dragoslave. Milica Ranković je unuka od kćerke Zore i unuk Aleksandar Cvetković, koji živi u Montrealu je od sina Jovana. Cvetkovićevi praunuci su Marija Sretenović, Ivan i Natalija Biliškov.
King 7
15.09.2009. 21:32
Jako me je obradovala vest da je supruga g, Cvetkovica jos ziva i da ce on biti rehabilitovan. Dragisa je bio patriota i njegov potpis je bio nesto najbolje sto je moglo da se uradi za Srbiju u tom momentu. Da li ce doci vreme da ce komunisticki zlocinci napokon dobiti ono sto im sleduje?
Eh da Srbi tada poslušaše glas razuma umjesto glasa crnih komunista, bilo bi na milione Srba danas više.Nego, kao naivčine najgore vrste, krenuše da ginu kako bi ustašama, muslimanima i ostalim srbskim dušmanima države napravili i srbske zemlje izgubili, pri tom ginuvši nemilice dok im se Tito u sebi smješkao.Devedeset posto partizana su bili Srbi, koja je to samo tužna i žalosna istina.Nikad mi pameti nećemo doći.
Dragisa Cvetkovic je bio jedan od nasih najboljih i najodgovornijih politicara. Lako je bilo sedeti u nekoj pecini (Drvar) i provoditi se sa svojom ljubavnicom dok je narod krvario. A Cvetkovic je ucinio sve da spase srpski narod propasti, i kamo srece da nije bilo tog nesrecnog 27.marta 1941. Bilo bi sada najmanje dva miliona Srba vise.Dragisa Cvetkovic zasluzuje svo postovanja. A sta mislite zasto mu nikada nije sudjeno kao ratnom zlocincu i narodnom neprijatelju, vec ga je komunisticka komisija proglasila ratnim zlocincem. Pa nije mu sudjeno zato sto bi se na tom sudjenju morao procitati taj Sporazum sa Nemcima koji je on potpisao a koji je Jugoslaviji obezbedjivao potpuno neutralni status u tom prokletom ratu. To je bio Sporazum o neutralnosti Jugoslavije isti onakav kakav je potpisala Svedska, tekst je potpuno isti, samo su nazivi gradova promenjeni, pa tako tamo gde u svedskom sporazumu stoji "Malme" u nasem stoji "Subotica" itd. Ostalo je sve isto. I sta je falilo Svedskoj posle rata. jel nije bila postovana. Ajte molim vas, spasili su svoj narod od stradanja i to im niko nije mogao zameriti.
ljudi, pa da li je ovo moguce? likovi koji su stavljali potpis na pristupanje NACISTICKOM, GENOCIDNOM savezu se tretiraju kao heroji i rehabilituju? pa ja ne mogu da verujem...
Covek je potpisao kapitulaciju i njegovi unuci bez ikakvog srama kazu "nije kriv"? Postoje neke stvari na koje se NE PRISTAJE! Pa mogao je i knez Laza da potpise kapitulaciju pred Muratom, ali nije. Zadnji pasusi otkrivaju pravu popudu ovih "savesnih" unuka, a to su materijalna dobra u Nisu, Bg-u i banjama.
Komentari (19)