Oni su bili naš ponos i junaci!
15. 03. 2015. u 12:45
Strašna tragedija kod Beograda zavila u crno porodice pilota i zdravstvenih radnika, koji su poginuli boreći se da bolesnu bebu što pre dopreme u bolnicu. Uzaludni telefonski pozivi Ljajićeve i Mehićeve supruge. Hrabri piloti tokom majskih poplava spasli
Ivan Miladinović, Omer Mehić, Milovan Đukarić, Nebojša Dragić, Dževad Ljajić, Miroslav Veselinović
TEŠKA tragedija kod Beograda ostavila je u neverici građane Srbije, a najbliže stradalih pilota i zdravstvenih radnika Omera Mehića, Milovana Đukarića, Nebojše Dragića, Ivana Miladinovića, Dževada Ljajića i Miroslava Veselinovića, u neizrecivom bolu. Tuguju rodbina, prijatelji, komšije za divnim ljudima, brižnim očevima i supruzima i izvanrednim zdravstvenim radnicima i vrhunskim oficirima. Poginuli su na zadatku, boreći se da spasu bolesnu bebu porodice Ademović iz sela Slatina kod Novog Pazara, rođene pre pet dana.
Slomljeni
U NOVOSADSKOM Bulevaru vojvode Stepe bol i neverica. Omer je, veli njegova supruga Slavica, bio najhrabriji i najpožrtvovaniji čovek na svetu, a ceo njegov život bio je davanje, svojoj porodici, ali i svima drugima kojima je, na bilo koji način, mogao da pomogne.
- Da, znali smo koliko je njegov posao rizičan, ali smo s tim nekako naučili da živimo. Sve do danas - tiho nam priča Slavica. - U petak uveče je javio da kreće na zadatak, u Rašku. - Odatle mi je, SMS porukom, što je inače uvek činio, potvrdio da su sleteli, a potom sa bolesnom bebom i lekarima i poleteli za Beograd.
Mehići su stan u kojem žive sa dvojicom sinova, 17-godišnjim Davidom, inače juniorskim reprezentativcem Srbije u odbojci, i 14-godišnjim Denisom, kupili pre četiri godine. Vrata su mu, baš kao i Omerovo veliko srce, uvek bila otvorena za rodbinu, prijatelje, njegove kolege sa posla... Tako je bilo i juče, ali ovoga puta ne radosnim povodima kao svih prethodnih godina. Svi su, naime, pohitali da sa Slavicom, Davidom i Denisom podele tugu, kažu reč utehe, pomognu kako god i koliko god mogu...
- Uobičajeno je bilo da SMS poruku pošalje i kad završi let, pa smo svako malo pogledali ka telefonu - nastavlja Slavica, od bola promuklim glasom. - Nije stizala, ali smo, odavno navikli na slične situacije, odbacili najcrnje misli. Znali smo koliko je hrabar i sposoban i to nas je uvek umirivalo.
Sa nedeljnim jutrom su, međutim, stigle baš takve vesti. Oko 6.30 zazvonilo je zvono stana Mehića, a pred vratima koja je Slavica odmah otvorila bila je grupa Omerovih kolega, na čelu sa potpukovnikom Miroslavom Zečevićem, komandantom 890. mešovite helikopterske brigade čiji je i on bio pripadnik.
- Ne, nije ništa trebalo da mi kažu, istog sekunda sam znala da se desilo ono najstrašnije - kaže, slomljeno, Slavica Mehić.
Ona i Omer su, inače, u braku bili 19, kako naglašava, prelepih godina. Nesvakidašnja snaga njegove ličnosti i izuzetna hraborost i odlučnost, savladavali su sve izazove i probleme. Od rizika posla kojim se bavio, preko materijalnih nedaća, do ne malih porodičnih problema.
On je, naime, vazduhoplovnu akademiju završio 1990. u Zadru i zakletvu koju je tada položio nije nikada pogazio, naprotiv. Roditelju su mu, međutim, ostali u Zenici i zbog toga imali ne male probleme. Sve to su, međutim, podneli stoički.
Suze
TUGA okovala i Bački Mošorin. Tu je kapetan Milovan Đukarić još kao dečak sanjao da bude vazduhoplovac. To ga je i odvelo najpre u vojnu gimnaziju, a potom i na akademiju.
- On nikada nije čekao da mu snove ostvaruje neko drugi, čino je to sam. Bio je uvek odličan đak i uzdanica, ne samo naše porodice, već i svih drugih s kojima se družio ili sarađivao - govori, dok mu ugasli pogled luta po urednom dvorištu, ispred domaćinske kuće, o svom sinu, njegov otac Ostoja.

U petak uveče je, veli, normalno otišao na dežurstvo i ništa, baš ništa nije slutilo tragediju.
- Mi još ne možemo da verujemo da ga nema. Pa, ne može neko, tek tako, da ti ukrade ono najdragocenije i najbolje što imaš u životu - nastavlja, okamenjen očinskim bolom, stariji Đukarić.
Đukarići su, inače, starinom iz okoline Skender Vakufa, a u Mošorin su se doselili 1965. Vredni, čestiti i istrajni, stekli su solidno imanje. Pored Milovana, Ostoja i njegova supruga Nedeljka, takođe okovana nepodnošljivim bolom, imaju i mlađeg sina Đurđa. Stariji brat mu je bio idol, a već ove jeseni dom Đukarića trebalo je da ogreje nova, velika radost.
- Milovan i njegova dugogodišnja devojka Jovana su na jesen planirali da se venčaju. Planirali su da žive u Novom Sadu, pa smo tamo kaparisali i stan koji su nameravali da kupe. A sada... - objašnjava Ostoja.
I u kuću Đukarića su, juče, pohitali rođaci, prijatelji, komšije. Da izraze saučešće, da se nađu, preuzmu bar mrvicu neopisive tuge koja se u nju, zauvek, uselila...

Rođaci ispred Ljajićeve kuće
Humanista
U PORODICI lekara - anesteziologa Dževada Ljajića (41) u Novom Pazaru juče je vladala neizmerna tuga, hodnik zgrade u kojoj žive bio je pun rođaka, kolega, prijatelja i komšija, svuda se osećao samo muk...
- Supruzi Šefki javio se sinoć iz helikoptera oko 21.40, rekao je da je sve u redu i da će uskoro sleteti. Nakon toga supruga ga je zvala još nekoliko puta, ali se nije javljao... Poslednju poruku poslala mu je juče ujutru, oko šest sati, pitala je: šta se dešava i zašto joj se ne javlja, ali odgovora nije bilo. Oko osam sati pozvali su je iz novopazarske bolnice i saopštili joj strašnu vest - priča Ljajićev stric Muamer.
Gotovo da nema Novopazarca koji nije poznavao dr Dževada Ljajića i koji o njemu ne govori sve najlepše. Bio je odličan student, sjajan lekar, divan otac sinova Ramiza (6) i Mehmeda (3), humanista i član Humanitarne organizacije "Otvorena ruka" preko koje je u slobodnom vremenu pomagao bolesnim i nemoćnim Novopazarcima. Prekjuče nije trebalo da putuje za Beograd, ali je zamenio, kao i mnogo puta ranije, kolegu koji nije mogao na put.
Uvek je bio u pripravnosti, uvek spreman da dotrči u bolnicu i uskoči u operacionu salu.
- Svi smo još u šoku, jer Dževad i Mićo, kako smo zvali Miroslava, bili su sjajni ljudi i još bolje kolege. Za njih nije postojalo radno vreme, bili su spremni da pomognu i priteknu u pomoć i kad nisu u smeni. Ovo je ogromna tragedija za ceo grad i veliki udarac za Opštu bolnicu, oni su naši heroji i heroji Novog Pazara, živeli su za to da pomognu drugima i tako su nastradali - kaže dr Kemal Brničanin, načelnik Hirurškog odeljenja Opšte bolnice u Novom Pazaru.
Pomagao
I pred kućom poginulog medicinskog tehničara Miroslava Mića Veselinovića (42) u selu Lukare sakupilo se mnoštvo rođaka, komšija i prijatelja. Iz kuće su se čuli glasni jauci Miroslavljeve majke Dobrinke, oca Ratka, supruge Violete... Njegova ćerka Darija ima deset, sin Danilo 13 godina... U kuću se nije moglo, a "doktorov", tako su ga svi u porodici zvali, sestrić Filip Marinković kroz suze nam je objašnjavao:
- Moj ujak Mićo je bio heroj, napišite to, molim vas, nek cela Srbija zna, nije mu ovo bilo prvi put da leti helikopterom, ko zna koliko je života spasao i za koliko života se borio ovako. Ni broja se na zna koliko je imao intervencija, gde je sve trčao, kome je sve pomogao - priča Filip. - Gde god je išao uvek mi se javljao, i kad krene i kad se vraća, ne znam zbog čega, juče mi se nije javio, nisam ni znao da je otišao u Beograd, kad je moj Mićo padao "sa neba" ja sam bio u kafiću, za strašnu vest čuo sam tek ujutru.
Tišina
U DOMU u kome je odrastao nastradali zastavnik Nebojša Drajić u Bajinoj Bašti juče je zavladala turobna tišina. Njegov otac Radoje jedva je smogao snage da bilo šta izgovori - gotovo da je zanemeo od tuge.
- Saznao sam da mi je sin poginuo, šta mogu da kažem - plačnim glasom, u pola reči nam je rekao Radoje. - Još ne mogu da verujem da sam ostao bez svog deteta. Zavio nas je u večnu tugu...
Nebojša je, kako nam je ispričao, više od svega voleo da leti, i već stotinu puta do sada učestvovao je u spasilačkim akcijama.
- Ne znam šta je krenulo po zlu tokom tog leta - jedva je nastavio Radoje. - Nije mi ni bitno, mog Nebojše više nema i to saznanje ga neće vratiti...
Zastavnik Drajić je, inače, već dužni niz godina živeo u Beogradu. Iza sebe ostavio je sina, ćerku i suprugu.
ZLATNA MEDALjA ZA PLEMENITOST

ZASTAVNIK Ivan Miladinović, koji je bio stalni član posade helikoptera Mi-17, pre svega mesec dana javno je govorio o hrabrosti svojih kolega, koji su za spasavanje zavejanih putnika u prošlogodišnjim smetovima nagrađeni priznanjem "Najplemenitiji podvig godine" u tradicionalnoj akciji "Večernjih novosti".
- Za spasavanje ugroženih potrebna je hrabrost i veština. Našim pilotima toga nikada nije nedostajalo - zabeležene su Miladinovićeve reči o svojim kolegama u dokumentarnom filmu o dobitnicima priznanja koje dodeljuje naš list.
Pokojnog zastavnika šira publika gledala je i u TV seriji "Vojna akademija", gde je imao jednu od epizodnih rola.
BEBIN OTAC NA ROBIJI
Majka bebe (dečaka), maloletna Fazila Fejzović (16), kako "Novosti" nezvanično saznaju, samovoljno je i pre predviđenog vremena napustila novopazarsko porodilište i otišla kući u Slatinu. Prekjuče je, petog dana nakon rođenja deteta, dovela bebu u novopazarsku bolnicu i zatražila pomoć lekara.
- Dete je bilo polumrtvo, pa je lekarsko osoblje reanimacijom jedva uspelo da ga spase i odmah potom, bolničkim kolima u kojima su u pratnji bili dr Dževad Ljajić i Miroslav Veselinović upute u kragujevački klinički centar - kažu u novopazarskoj zdravstvenoj ustanovi.
Prema nezvaničnim informacijama, u bolnicu je sa Fazilom došao i njen svekar. Majka deteta nije pošla za Kragujevac, a do nje se juče nije moglo doći, niti se znalo gde se nalazi.
Otac deteta Aldin Ademović (29), trenutno je u zatvoru zbog nasilničkog ponašanja. On je pre nekoliko godina učestvovao u otmici jednog deteta i zbog tog krivičnog dela u zatvoru je proveo nekoliko godina. Izašao je pre vremena jer je obuhvaćen amnestijom. Ponovo se, međutim, našao iza rešetaka.
POMOĆ
Gradsko veće u Novom Pazaru održalo je juče vanrednu sednicu kojoj je prisustvovao i potpredsednik Vlade Srbije Rasim Ljajić. Nakon minuta ćutanja i molitve (fatihe) novinarima se obratio gradonačelnik Novog Pazara dr Meho Mahmutović koji je istakao da će Gradska uprava, u granicama svojih mogućnosti, pomoći porodicama svih poginulih u ovoj nesreći.
ANESTEZIOLOG, LjAJIĆEV ROĐAK
Potpredsednik Vlade Srbije Rasim Ljajić obišao je juče porodice doktora Dževada Ljajića i Miroslava Veselinovića kojima je u ime Vlade Srbije izrazio saučešće.
Anesteziolog Ljajić bio je dalji rođak potpredsednika srpske vlade.
tuzno,da tuznije ne moze biti..
15.03.2015. 13:05
rahmet i saucesce stradalima,sad su za vladu heroji,za nas narod su bili i ostali ne samo sad nego UVIJEK heroji......vlada ,ciji 'biznismeni drze 3/4 srbije u saci' ne moze da osigura DVA ispravna helikoptera za hitne slucajeve/a jedan kusta ima toliko 'ganjc novih helica' ,naravno zaradjenin 'krvavo', njima paradira povr' Zlatibora,
@tuzno,da tuznije ne moze biti.. - Greskom sam kliknuo na 'preporucujem'. Ko je tebi kriv sto nisi spospban kao Kusta, pa da im imas 10 komada? Uostalo, on je ucinio vise za srpski narod cem 99,999% drugih 'postenih' Srba.
Ovo su nasi heroji, koji svojim radom i zivotom pokazuju kako se casno obavlja svoja duznost, iako su im primanja nedovoljna za normalan zivot.
neka im je vecna slava i hvala.Ne razumem niko ih nije napao a helihopter pao a sta bi se desilo da nedaj boze neki neprijatelj napao helihopter? nasa avijacija je propala da nema kud vise zalosno.
@gradjanin - Jesi ti ozbiljan. Boze sacuvaj kakvi ljudi postoje. Zbog takvog praznog razmisljanja ministri i mogu nekaznjeno da ubijaju ovaj narod.
Komentari (16)