Radno mesto, topli dom: Grafičara Miodraga Sindikat zanatlija Srbije nagradio za višegodišnju humanost

M. MARKOVIĆ

04. 01. 2020. u 09:37

Više od polovine zaposlenih u njegovoj firmi su osobe sa invaliditetom

Радно место, топли дом: Графичара Миодрага Синдикат занатлија Србије наградио за вишегодишњу хуманост

Zaposleni doprinose uspehu preduzeća,Foto Privatna arhiva

SKROMNA svečanost upriličena je u Savezu samostalnih sindikata Srbije, u Odboru zanatlija koji okuplja privrednike po esnafu potvrđene, ali nedovoljno poznate i dokazane po svom humanom delu - da svoje malene firme otvore i za one koje malo ko želi, ljude sa invaliditetom od rođenja. Na ovoj svečanosti, kojoj su emocije dale smisao i pečat, uručeno je specijalno priznanje za humanost Miodragu Stojanoviću iz Niša. Njegova porodična grafička firma "Atlantis" decenijama je utočište, ali i lečilište, za ljude koje je bolest zatočila u tišinu, lišila ih govora i sluha. Ograničila misli, usporila pokret...

- Više od polovine zaposlenih u firmi našeg Miodraga Mike Stojanovića su osobe sa ovim problemima - obrazložio je priznanje Mitar Kostić, predsednik Odbora zanatlija. - Ovo simbolično priznanje, plaketu za humanost, on je odavno zaslužio. Da je znao da će mu biti uručena, možda ne bi ni došao. Jer, on sve što radi, srcem radi. Takvim ljudima, znamo, priznanje nije potrebno, ali jeste kao poruka drugima.

Bio je zaista iznenađen Miodrag Stojanović, i pomalo zbunjen. Gotovo da nije imao reči dok mu je Kostić uručivao plaketu. Kada su se emocije slegle, ispričao je za "Novosti":

- Tri decenije živi naša mala, porodična firma, u kojoj su najpre počeli da rade i stvaraju moja supruga, dva sina i ćerka. Nismo naprečac i po svaku cenu ništa radili. Polako i pošteno - to je bila naša odrednica, koje se držimo svih ovih godina. U međuvremenu, potresna sudbina moje sestričine Tanje, obolele od atrofije mišića, podstakla me je da, pre 13 godina, firmu otvorim za mlade takve i sličnih sudbina. Danas, od 42 zaposlenih, naše preduzeće ima 28, neću da kažem ometenih u razvoju, hoću da kažem: dobrih i vrednih ljudi, kojima je radno mesto barem donekle promenilo život, tako da su postali svesni toga da vrede. Da nisu sasvim odbačeni. Da nisu "slepci", iako su slabovidi i slepi. Vi možda to ne možete da zamislite, kao što, verujem, ne razumeju ni oni koji takav problem, na sreću, nemaju. Nemerljiva je njihova radost kada shvate da nisu odbačeni, uprkos životnom belegu kojim ih je bolest obeležila.


Mitar Kostić i Miodrag Stojanović




Miodrag Stojanović sasvim iskreno govori o tome da svaku firmu koja zaposli ovakve ljude država dotira i donira. I zahvalan je što i njemu država delimično pomaže. Zakonom je, podseća, obaveza preduzeća da zaposli najmanje jednog radnika sa invaliditetom. Ali činjenica je da se mnogi odriču tih benefita i čak plaćaju penale kako bi izbegli zapošljavanje barem jedne osobe sa "socijalnim i drugim ograničenjima". U porodičnoj firmi Stojanovića, ne samo što im isplaćuju zakonom zagarantovana primanja, već ih nagrađuju po radnom doprinosu i izjednačuju po tome, kao i sve druge. Raspon plate za one koji su ovde našli utočište, a koje do tada niko nije hteo, jeste od 30.000 do 40.000 dinara. Firma ih dodatno nagrađuje, kao i druge zaposlene, za svaki praznik, obeležavanje godišnjice preduzeća, krsne slave...

- Eto, i vi kažete... kao i drugi zaposleni! Ne, mi ih ne razdvajamo - kaže Stojanović. - Svi oni su deo našeg zajedničkog i poraza i uspeha. Zasad knjižimo uspeh. A uspeh nije samo u tome koliko si zaradio. Uspeh je kada se potrudiš kao čovek, čak i onda kada te život osudi na doživotni, teški invaliditet.


Foto Privatna arhiva

ŽELE DA IH RAZUMEMO

SVEST o tome da ljude sa invaliditetom razumemo kod nas još nije na nivou koji im je potreban - uveren je Stojanović. - Voleo bih da je drugačije. Njihov problem razumeju samo one porodice koje su pogođene ovom mukom. Sa takvom smo se suočili i mi, porodica moje rođene sestre, čija je dete doživotno vezano za kolica. Uključivanje takve dece u posao je lek koji im produžava život.


ŽIVOT OBELEŽEN PREPREKAMA

U GRAFIČKOJ porodičnoj firmi Stojanovića zaposleno je i dvoje psihologa. Oni svakodnevno rade sa ljudima kojima je ova vrsta pomoći potrebna. Leče njihove duše. Uz pomoć Ministarstva za rad i socijalnu politiku, psiholozi su redovni i na seminarima usavršavanja za rad sa ljudima kojima je život obeležen mnogobrojnim preprekama, nametnutim bolešću od rođenja.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije