Stari u zapećku, mladi „zarobljeni“ u virtuelnom svetu: Problem usamljenosti sve više pogađa i Srbiju

Milica Stanojković

27. 10. 2019. u 16:02

Da li smo sa zapada uvezli i usamljenost? Osim seniora, koji žive u samačkim domaćinstvima, sve više tinejdžera je otuđeno, Današnja deca ne znaju da razgovaraju sa vršnjacima. Ključ je u roditeljima

Стари у запећку, млади „заробљени“ у виртуелном свету: Проблем усамљености све више погађа и Србију

Depositphotos

BERLIN je nezvanično "prestonica usamljenosti". Beograd još nije u vrhu evropskih i svetskih gradova po ovoj neslavnoj tituli. Iako kod nas nema toliko alarmantne statistike na ovu temu, u prestonici, ali i drugim gradovima Srbije, sve je veći broj onih koji se osećaju usamljenije u odnosu na prethodne generacije. Stručnjaci navode da to više nije tipično samo za stariju populaciju, već i kod mladih, koji živeći u virtuelnom svetu i ne primete da su se usamili.

Nedavno su demohrišćani u Berlinu tražili da se uvede poverenik za usamljenost, jer u Nemačkoj ima mnogo domaćinstava sa jednim članom. Velika Britanija od prošle godine ima ministra za usamljenost. "Novosti" su istraživale da li je nama potrebna ova institucija i da li smo, između ostalog, i ovaj problem uvezli sa Zapada. Stručnjaci tvrde da situacija nije toliko zabrinjavajuća, ali da kada ova generacija otuđenih odraste i postane većinska, postoji mogućnost da i mi postanemo nacija usamljenih.

Prema rečima profesora dr Branislava Filipovića, psihijatra i šefa katedre za anatomiju na Medicinskom fakultetu u Beogradu, još nismo u potpunosti izgubili ljudski kontakt.

- Ne možemo da kažemo da smo nacija usamljenih - objašnjava prof. dr Filipović. - Međutim, veliki problem su nam današnja deca, koja ne znaju da razgovaraju, u virtuelnom su svetu. Kada ona porastu, a žive ovako kako žive, biće velikih problema. Mladi nemaju iskustva i ne umeju da prepoznaju da su usamljeni, za razliku od starijih. Mnogi mladi nemaju emotivnog partnera, već samo stupaju u površne odnose, što vodi u usamljenost.

Sa ovim je saglasan i magistar psihologije i psihoterapeut Nebojša Jovanović, koji tvrdi da samo hodajući kroz grad možemo da vidimo uzrok usamljenosti.

- Otuđenost vodi u usamljenost - objašnjava Jovanović. - Nedostaje živog kontakta i tog malog socijalnog okruženja. Samo lajkuju i šeruju, ali ne dele živi kontakt. Problem su i mladi u tridesetim godinama, koji provode mnogo vremena na poslu, ne mogu da nađu emotivne partnere. Zato su i kod nas popularni spid-dejtovi (brzi sastanci), kako bi ljudi mogli da stupe u kontakt sa nekim i eventualno ostvare vezu.


Kada je reč o starijoj populaciji, kao i u drugim razvijenim zemljama, i kod nas mnogi penzioneri žive sami. Oko 300.000 starih živi u samačkom domaćinstvu. Najčešće se kod njih razvije osećanje usamljenosti posle smrti partnera sa kojima su proveli ceo život. Iako godišnje na Zapadu mnogo više starih umre samo u stanu, a da niko za to ne zna danima i mesecima, ni kod nas ovakvi slučajevi nisu na nivou statističke greške.

- I kod nas su problem domaćinstva sa jednim članom, ali smatram da nisu sasvim izumrli komšijski odnosi kao u drugim zemljama - navodi dr Filipović. - Još postoji negde neko ko će da priskoči u pomoć. Međutim, i kod nas postoji slučajevi da neko premine a da to niko ne primeti. Pogotovo kada je reč o Novom Beogradu, koji je grad u gradu. Često se dešava i to da se starima unuci pre posvete nego deca.

Ovi problemi istaknutiji su u većim gradovima.

- U manjim sredinama uvek imate nekog komšiju, poznanika, rođaka koji će da svrati - navodi Jovanović. - U većim gradovima stari više vremena provode sami.

Iako čovek može da bude okružen malim brojem ljudi i ne oseća se usamljenim, takođe, tvrde stručnjaci, može da se kreće u masi i ipak to bude.

- Može se i u Njujorku biti usamljen - tvrdi prof. dr Filipović. - Izlaza ipak ima. Kada je reč o starima, to mogu biti telefonske linije putem kojih stari mogu da sa nekim popričaju, razmene svakodnevne teme, ali i potraže pomoć. Što se tiče mladih, ključ je u roditeljima, koji treba da se sete vremena kad su oni bili deca, da ih motivišu da se igraju, komuniciraju, a ograniče pristup internetu na pravu meru.

Statistika pokazuje da su, prema poslednjem popisu, gotovo 20 odsto domaćinstava staračka domaćinstva. Međutim, i kada ne žive sami, već sa nekim mlađim članovima, često se osećaju skrajnuto i usamljeno. A mladi su na internetu okruženi milionima ljudi, a kada izađu iz virtuelnog sveta u realnost, shvate da su, u stvari, sami...


ŠTETNIJE OD CIGARETA

PREMA nekim istraživanjima, usamljenost je podjednako opasna po zdravlje kao i konzumiranje 15 cigareta dnevno. Usamljenima se savetuje da provode što više vremena napolju, pronađu grupne aktivnosti i da se, ako im je baš loše, jave lekaru.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije