RADNIK RTS O NAPADU: Gledao smrti pravo u oči

D. MATOVIĆ

24. 03. 2018. u 13:28

Dragan Šuković, jedan od radnika, o noći bombardovanja RTS. od dvojice naših kolega nisu uspeli da pronađu čak ni DNK

РАДНИК РТС О НАПАДУ: Гледао смрти право у очи

Dragan Šuković

KAD se oprostiš od života i pomisliš da je kraj, a onda shvatiš da si živ, dobiješ stravične porive da pobegneš pre nego što druga bomba padne. Te noći sam preživeo. Ne znam kako, ali preživeo sam. Na nekoliko metara od mene, video sam mrtve kolege. Stravična scena. Rečima neopisiva.

Inženjer Dragan Šuković, vođa tehničke ekipe javnog servisa, seća se noći između 22. i 23. aprila 1999, kada su u NATO bombardovanju stradali radnici RTS. Igrom slučaja došao je na posao, a pukom srećom izbegao smrt.

- Kolega čija je autistična ćerka te noći imala napad zamolio me je da ga zamenim. Tako je počelo - seća se Šuković. - Nekoliko dana pre kobnog događaja, pokušao sam da objasnim rukovodstvu da ćemo biti bombardovani. Niko me nije ozbiljno shvatio.

Kada je zgrada u Abardarevoj bombardovana, Šuković je bio u režiji Studija 1, gde su uživo emitovane vesti.

UZALUD SMO TUŽILI NATO - SA još četiri porodice stradalih kolega vodio sam mali privatni rat protiv NATO-a. Tužili smo Alijansu međunarodnom sudu u Strazburu i dobili odgovor da taj sud nije za to nadležan - objašnjava Šuković. - Mislim da ni oni nisu smeli da se suprotstave NATO-u. Nisam se plašio ni tada, ne plašim se ni sada. Ne mogu dva puta da me ubiju. Živim na kredit, a to nije malo.

- U zgradi televizije bilo je sedamdesetak ljudi - govori on. - U delu koji je bombardovan, osim šesnaestoro kolega koje su poginule, bilo je još nas desetak koji smo preživeli. Izgubio sam više od litar krvi, imao 26 šavova na glavi, hematom na mozgu je, srećom, izašao napolje... Mladić Miroslav Mlinar, koji je spasavao povređene, završio je u bolnici zbog udisanja otrovnih gasova. Mi smo mnogo duže bili s tim otrovima...

U bombardovanju je nastradalo više od 2.000 civila. Među njima i 16 radnika RTS-a. Posledice tog napada traju do danas.

- Žalosno je što mnogi i danas umiru od strašnih posledica NATO bombi - kaže Šuković. - Tvrdim da je upravo od posledica bombardovanja umrlo troje naših kolega. Od raka. I niko ih i ne spomene kada se obeležavaju godišnjice bombardovanja. A i oni zaslužuju da im se poklonimo.

Zgrada RTS pogođena je 23. aprila

Šuković vraća sećanje na trenutke napada:

- Bio je to moj susret sa smrću. Ne čuješ eksploziju, jer si u njoj. Sve je popucalo. Palo. Zakopalo nas. Izgledalo mi je kao da sam propao u zemlju. Borili smo se za život. Lomili smo pancirno staklo između studija. Jedni su se u panici šunjali niz ruševine, drugi su skakali s četiri metra visine... Nekako sam se oteturao u drugi deo zgrade.

Dragan priča kako su svi bili u šoku.

- Tamo je među kolegama bila i Angelina Vučić, majka aktuelnog predsednika države. Izbezumljeni ljudi nisu znali šta da rade. Instinkt nas je vodio da se sami spasavamo.

Tek kasnije, posle nekog vremena, kada se slegao taj strašni susret sa smrću, Šuković je vraćao film strave.

- Ako vam kažem da su delovi "trik stola" koji je težak dve i po tone nađeni iza Crkve Svetog Marka, možda možete da zamislite koliko je eksplozija bila razorna. Kolege su na licu mesta izginule, od dvojice nema ni traga. Čak ni njihov DNK nisu uspeli da pronađu. Neki su bukvalno sprženi.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Stef

24.03.2018. 16:21

Treba li ovome kakav komentar? Samo, nije jasno u čemu mi to nismo bili dovoljno poslušni i ponizni pa da zaslužimo ovakvu kaznu od najdominantnije sile na svetu. Veliki broj njihovih građana je zdušno navijao za bombardovanje iako mnogi od njih nisu znali ni gde je ta Srbija.Prevideli su da su bacajući bombe na nas , ustvari, bacali bombe u sopstveno dvorište , jer svi smo mi na istoj planeti.