Vikend od tri dana niko neće
25. 01. 2014. u 21:29
Da li je u Srbiji moguće skratiti radnu nedelju zarad ušteda i smanjenja nezaposlenosti. Ekonomisti: Realnije uvesti radni dan od sedam sati i otpustiti viškove u javnom sektoru
KADA je krajem 60-tih godina prošlog veka državna vlast uvela neradnu subotu, radnici u tadašnjoj SFRJ su odahnuli. Dva slobodna dana tokom nedelje delovala su im kao poklon. Danas, pola veka kasnije, zaposleni u Srbiji, koji su okusili „blagodeti“ dva slobodna dana, nisu baš oduševljeni daljim kraćenjem radne sedmice. Ponudu koju ranije nikako ne bi odbili, sada ocenjuju kao meru koja dokazuje da kompaniji „ide loše“.
Na četvorodnevnu radnu nedelju među prvima se pre nekoliko godina odlučilo rukovodstvo tadašnje Železare „Ju-Es-stil“ iz Smedereva i to zbog pada prodaje na svetskom tržištu. Posle njih, kod nas je dan više dobilo i 2.000 radnika u pribojskoj Fabrici automobila (FAP). Ovakvu meru mnogi svetski ekonomisti ocenjuju kao dobru, jer bi smanjenje radnih sati moglo da stvori nova radna mesta, uštedu troškova rada, a po sociolozima, pak, donekle bi smanjilo i pritisak na poslovne karijere, što bi uspostavilo ravnotežu između privatnog i poslovnog života. Međutim, u Srbiji stvari stoje malo drugačije.
Za ekonomistu dr Gorana Nikolića realnije je radni dan skratiti sa osam na sedam ili sedam i po sati, kao što je to već u Francuskoj, Nemačkoj, Italiji, Holandiji... To je način da se uz istu platu razmeste zaposleni. Po njemu, četvorodnevna radna nedelja ne bi naišla ni na podršku poslodavaca.
- Mnogi teoretičari smatraju da manje radnih sati po radniku može dovesti do potražnje za više radnika, ali i do više slobodnog vremena za one već angažovane - kaže Nikolić. - Ako bi Vlada izašla sa tezom da se radno vreme smanji za pola sata dnevno u javnom sektoru, to bi morali da prate i privatnici. Tako bi se lakše zamrzle plate u narednih godinu ili dve, a javni izdatak bi za taj period bio realno smanjen za oko 10 odsto.
Nikolić navodi da bi na taj način učinak u firmama koje rade na normu bio blago smanjen, dok u javnom sektoru svi poslovi koji mogu da se urade za osam, mogu i za pola sata manje vremena, a uštedelo bi se na troškovima za grejanje, rasvetu, kancelarijski materijal...
Ekonomista Mlađen Đ. Kovačević smatra da je uvođenje četvorodnevne radne nedelje kod nas moglo da bude samo privremena mera koja ne bi dala konkretne rezultate. Po njemu je neophodno najpre promeniti čitav privredni i društveni sistem, pa tek onda se baviti konkretnim merama.
- Prvi zadatak naše vlade trebalo bi da bude otpuštanje viškova u javnom sektoru - naglašava Kovačević. - Ubeđen sam da će državni vrh naći snage da se odrekne zaposlenih od kojih nema nikakve koristi. Prvo treba eliminisati faktore koji su doveli do kraha privrede, a to je moguće samo uz maksimalnu saradnju vlasti sa Srpskom akademijom nauka i ostalim naučnim institutima.
Sličnog je mišljenja i dr Nada Novaković, naučni saradnik Instituta društvenih nauka u Beogradu, koja smatra da, opšti trend u vreme krize, nije skraćenje radne nedelje, već porast broja časova rada u toku dana i nedelje, ali sa manjim zaradama. To je posledica slabljenja sindikata, porasta konkurencije i nezaposlenosti i jakih interesa poslodavaca koje država štiti svim sredstvima.
- Kršenje postojećih zakona i kolektivnih ugovora o dužini radne nedelje otpočele su najpre velike multinacionalne kompanije kao na primer „Simens“, „Folskvagen“, „Filips“, a nastavile su i druge. Na taj način smanjuju troškove rada, a povećavaju profit i svoju konkurentnost. Protiv toga bilo je mnogo štrajkova i protesta, ali su oni sve manje uspešni - objašnjava sagovornica „Novosti“.
Do sada, ističe dr Novaković, ne zna se da je neka zemlja i zakonski skratila radnu nedelju na četiri dana. Da je to isplativo sigurno bi se već desilo. Prema uputstvu Evropskog saveta, rad na neodređeno radno vreme i sa punim radnim vremenom se smatra standardom i uobičajenom praksom. To se primenjuje u najrazvijenijim zemljama EU, ali i OECD-a. U Srbiji sve ovo polako, ali sigurno nestaje.
- Kod nas nema potrebe i namera da se skrati radna nedelja - objašnjava naša sagovornica. - Uobičajena je praksa, posebno u privatnom sektoru, da se ne plaća ni rad u punoj radnoj nedelji. Pravilo je u svetu da manji broj radnih sati - dnevno, nedeljno ili godišnje - donosi i manju zaradu. Ako skratite radnu nedelju na četiri dana, automatski će se smanjiti primanja zaposlenih, a niko ne garantuje da će se povećati zaposlenost.
Ni sindikalci nisu oduševljeni mogućnošću smanjenja radne nedelje u ionako ojađenim srpskim preduzećima. Ranka Savić, predsednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata Srbije, ne podržava ovakvu mogućnost, jer smatra da je socijalno ekonomska situacija toliko loša, da ovakvi potezi ne bi doneli ništa dobro.
- Trebalo bi da radimo više da bismo se brže oporavili - kaže Savić. - Uvođenjem neradnog petka se ne bi ništa uštedelo, jer ako manje radite, manje ćete i primiti. Svima je dosta životarenja. Srpski radnik nije neradnik, što dokazuje kada se zaposli u evropskim zemljama, ali ga treba stimulisati na odgovarajući način. Mislim da jedan dan odmora duže nije odgovarajući podstrek.
Dragana
25.01.2014. 21:45
Samo mi nije jasno odakle ove priče, Ja od mog prvog posla radim devet sati dnevno, trenutno radim devet sati dnevno, šest dana u nedelji. Ko koga ovde zamajava?
@Dragana - Po zakonu, radna nedelja u Srbiji traje 40 sati, pri čemu radnici obično rade 5 dana po 8 sati, a vikend im je slobodan. U mnogim zemljama Zapadne Evrope, radna nedelja traje 35 sati, zbog čega poslodavci odlično plaćaju prekovremeni rad. Međutim, broj sati prekovremenog rada je zakonom takođe ograničen, tako da radnik u Švajcarskoj može da radi i do 48 sati nedeljno, što je evropski rekord. Ako ti u Srbiji radiš 54 sata nedeljno, onda tvoj poslodavac grubo krši zakon...
@Dragana - Pfffff... smesan si Aco...drzava ovde najvise krsi zakon a ne poslodavac...
@Dragana - kod nas ,na balkanu većina poslodavaca krši zakon...sam zakonodavac mu je to omogućio...
@Dragana - Da, naravno da moj poslodavac grubo krši zakon. No to nikoga ne zanima. Posebno ne naše političare kojima je bitnije da se bore oko zasluge dovođenja mog poslodavca u državu, nego toga da radnici imaju osnovna prava. U svakom slučaju, i sa takvim poslom u ovoj državi se mogu smatrati srećnom jer radim u struci, zapravo što uopšte radim.
Komentari (22)