Ruski tajkuni sve pokupili
09. 11. 2005. u 18:50
Kompanija "Midlend", definitivno, diglo ruke od nikšićke Železare. Po svemu sudeći, Rusi boravili u Nikšiću samo dok su mogli da izvlače profit. Proizvodnja stala, magacini prazni - nije ostalo ni gotovih proizvo
Iza sebe su ostavili prazne magacine, sirovina za tek dan-dva proizvodnje, a nekadašnji crnogorski privredni gigant u teškoj neizvesnosti. U strepnji je i ceo Nikšić, jer je Železara i bukvalno srce celokupne privrede.
KAKO SU DOŠLI
AFERA je kompletirana mlakim reagovanjem Vlade, pogotovo Agencije za strana ulaganja, čiji direktor Branko Vujović, i sam potpisnik kupoprodajnog ugovora sa "Midlendom", uporno tvrdi da Rusi nisu definitivno otišli.
- Vlada je putem pisma obaveštena kakva je namera "Midlenda" i sa kojim problemima se suočava kao većinski vlasnik - kaže Vujović. - Posle sastanka sa njim u Moskvi, možda ćemo doći do nekog rešenja.
Već sama činjenica da sastanak čelnika Železare i predstavnika crnogorske Vlade nije održan u Nikšiću ili Podgorici govori o čvrstoj nameri ruskih biznismena da se ne vraćaju u Crnu Goru. Stoga se, posle početnog šoka, zbog propasti posla koji je javnosti uporno predstavljan kao uspešna privatizacija, sve češće poteže pitanje odgovornosti onih u čijim rukama je sudbina svih strateški važnih kompanija u Crnoj Gori. Vlade, pre svega.
- I danas, kada je i formalno prestao da postoji ugovor, čija se ni jedna klauzula faktički nije ni poštovala, premijer Milo Đukanović, potpredsednik Vlade Branimir Gvozdenović i direktor Agencije Branko Vujović nastavljaju da obmanjuju radnike pričom o regularnom poslovanju Rusa, ili padu potražnje za čelikom - komentariše dr Branko Radulović iz "Grupe za promene". - Da imaju i minimum odgovornosti prema radnicima, ali i celoj Crnoj Gori podneli bi ostavke. A da ima, kao što nema, državnog tužioca svi bi oni bili pozvani na odgovornost.
Ovakvi zahtevi mogu se čuti sve češće, utoliko pre što se nešto slično desilo i pre četiri godine, kada je Železarom gazdovala kompanija "Rusmont stil", iza koje, opet, stoji kapital preko noći obogaćenih ruskih tajkuna. I oni su, umesto da probude posustala o nikšićko preduzeće - otišli bez pozdrava.
GREDICE ŠETALE
KAO da prethodno iskustvo sa Rusima nije bilo dovoljno opomena, Vlada je 2. juna 2004. godine, istina posle javnog tendera, Železaru predala u ruke sličnom partneru.
Otkako "Midlend" rukovodi nikšićkim preduzećem ništa nije išlo po obećanjima i planovima, ni proizvodnja ni nagrađivanje radnika. Naprotiv, plate su stalno išle nadole, pa su zaposleni u Železari, pošto im nije bila isplaćena julska plata, inače umanjena za 33 odsto, prošlog avgusta započeli generalni štrajk.
Gazdama, ipak, za to vreme nije išlo loše, iako se proizvodilo daleko manje od planiranog. Rusi, pre svega, nisu investirali, iako su prilikom potpisivanja ugovora obećali da će uložiti 30 miliona evra.
- Sve se svelo na neku popravku krova i uvoz starih, prefarbanih strugova i ravnalica iz Rusije, koje su, iako ne vrede ni 100 hiljada, fakturisane na 1,5 miliona evra - tvrdi dr Branko Radulović.
Uvoz sirovina, a još više izvoz gredica, glavnog proizvoda, obavljali su se čudnim putevima. To tek treba da se ispita, ali izgleda da je tačno: "Midland" je, recimo, 12.500 gredica izvezao i prodao sopstvenoj kompaniji u Londonu po ceni od 210 dolara po toni, u vreme kada je tona na tržištu vredela 450 dolara. Gredice su i uvozili, opet od jedne "sestrinske" firme "Midlanda".
- Kada je cena na svetskom tržištu bila oko 300 dolara po toni, od svoje firme u Rusiji kupila je 15.000 gredica po 355 dolara - optužuje dr Radulović.
OSTAO HAOS
NA sličan način, kažu upućeni. Rusi su trgovali i sa betonskim čelnikom i to preko svoje firme u Beogradu. Postaće da se vidi i da li je tačno da je crnogorska Vlada u više navrata dozvolila isplatu zarada zaposlenima bez prethodne uplate poreza i doprinosa, što je, opet, donelo mnogo štete.
Posle svega, jasno je jedno: Rusi su digli sidro, ostavljajući sa sobom mnogo nedoumica i potpuni haos u nikšićkoj kompaniji. Odneli su, izgleda, sve što su mogli". Sav proizvodni čelik poslednjih dana transportovali su svojoj firmi u Beogradu, ispraznili magacine tek izlivenih "ingota", čak su i neke sirovine, kao ferolugure, poslali u svoje čeličane u Volgogradu i Italiji.
Na pitanje da li je to moralo da bude sumnjivo, Branko Vujović je odgovorio:
- Imali smo informacije da je mnogo toga povučeno iz magacina, ali je to bila stvar poslovne politike vlasnika. Očekivali smo da ćemo u završnici razgovora sa većinskim vlasnicima da razjasnimo ta pitanja.
Sagovornici Vlade su, međutim, zbrisali van granica Crne Gore pa se "završnica razgovora" obavlja - u Moskvi. Do juče kasno po podne nije bilo informacija sa tog sastanka.
NA POTEZU VLADA
U POGONIMA Železare juče su vladali nervoza i zbunjenost.
- Očekujemo pomoć Vlade da organizujemo proizvodnju. Radnici neće dozvoliti zatvaranje Železare, a ukoliko do toga dođe borićemo se svim sindikalnim sredstvima - kaže za "Novosti" Janko Vučinić, predsednik sindikata nikšićke kompanije.
"Novosti" saznaju da je od 17 hiljada tona gotovog čelika proizvedenog u oktobru 15 hiljada tona otišlo preko fabričkih kapija svega nekoliko dana pre odlaska izvršnog direktora Viktora Orešina i još nekoliko njegovih saradnika. Rusi su, inače, "poslovni potez" izvoza "ingota", poluproizvoda koji se ranije nije izvozio, objašnjavali "potražnjom kupaca".
M. P.