Šta će nam nove (stare) titoističke obmane i opsene: I posle Tita Tito. I sve to o našem trošku

Piše: Božidar Zečević

18. 06. 2020. u 12:06

Da li je spajanjem Muzeja revolucije i Memorijalnog centra Josip Broz Tito u Muzej Jugoslavije 1996. stvoreno jezgro novog ideološkog žarišta

Шта ће нам нове (старе) титоистичке обмане и опсене: И после Тита Тито. И све то о нашем трошку

Foto: Z. Jovanović

U SVOM pismenom sastavu, koji je trebalo da odgovori na naš komentar pod naslovom "Obnova štafete i Titovog kulta" od 13. juna, Muzej Jugoslavije smatra da je u njemu "izneta sporna interpretacija umetničkog rada" umetničkog kolektiva "Karkatag". To je sasvim netačno. Moje reagovanje na oživljavanje Titovog kulta ličnosti u Srbiji u 2020. godini nije imalo nikakve veze sa interpretacijom umetničkog rada grupe "Karkatag", niti sam se uopšte bavio ikakvim umetničkim pitanjima. Ostavio sam sasvim po strani umetničku kritiku - kojom se inače bavim više od pola veka - već i zbog toga što mi nije bliže poznat umetnički sadržaj rečenog projekta ni dosadašnja praksa ove grupe.

Takođe ne znam ništa o nagradama i priznanjima koja se navode u prilog iste jer uglavnom gledam filmove, čitam knjige, pratim likovnu i muzičku umetnost, a manje obraćam pažnju na performanse i instalacije, pogotovu ne nekakvo "pokretanje dijaloga" u Pragu i "razvoj britanskih programa za hrabre umetničke projekte na otvorenom" u Oksfordu i okolini, bez bližih ontoloških određenja i u maniru potrošenih postmodernističkih mantri, što mi sve prilično miriše na bajatu i praznu belosvetsku konceptualu. Slutim da se tu opet sastaju luk i voda, ali ću sačekati da vidim o čemu se radi, pa ću se možda jednom i o tome izjasniti. Možda ću i ja imati predlog reinstalacije "Kralja Ibija", koji sa dečjom nošom na glavi proslavlja samog sebe na stadionu JNA? Bio bi to kolosalan spektakl "reinterpretacije štafete mladosti", ali se sigurno ne bi dopao "Karkatagu" (mada mu je ime, sasvim sigurno, ibijevskog porekla).

Ponavljam da me je ovde interesovalo nešto sasvim drugo: povampirenje simbola komunističkog jednoumlja, koji je obeležio Titovu pedesetogodišnju vladavinu, čime se inače, u vidu osnovne delatnosti, bavi dedinjski Muzej. To je eminentno politička i ideološka paradigma i nema veze sa umetnošću, nego se njome zaodeva u promociji jedne retro ideologije totalitarnog tipa pod nazivom "neotitoizam". Da li je spajanjem Muzeja revolucije i Memorijalnog centra Josip Broz Tito u Muzej Jugoslavije 1996. stvoreno jezgro novog ideološkog žarišta, koje sebe doživljava kao reziduum Brozovog vremena u našem? Sve te "muzejske laboratorije", "mesta dijaloga i razmene različitih stanovišta", "razvijanje novih metodoloških pristupa", "polje istraživanja, eksperimenata i kreacija kroz prizmu višestrukih interpretacija" "interaktivna umetnost", dakle trice i kučine - luk i voda - treba da se sliju u neki "novi revizionizam", tj. politički povratak Broza među Srbe.

Džaba im sve globalističke floskule, oni sebe vide kao nove žrece Njegovog kulta i sada bi da "propituju" (njihova reč) srpski narod iz ljubavi i odanosti prema Titu, što je bila i što ostaje jedina svrha Dana mladosti. Taj Muzej želi da straći ko zna koliko para na dizajniranje "štafete nove generacije" - sa kakvim ciljem? Šta će nam nove (stare) titoističke obmane i opsene? Pravo pitanje za državu je: čemu uopšte ovaj "muzej"? Arhiv Jugoslavije - da, naučna klasifikacija svih dokumenata relevantnih za njen osamdesetogodišnji život - da, čuvanje i obrada ovih papira i artefakata - da, ali državna ustanova, čija je svrha da izmišlja političke instalacije i izvodi ideološke performanse - ne! Izgleda da im je dosadilo izvođenje starih igrokaza sa pionirskom maramom, petokrakom i stisnutom pesnicom ili je neko pametniji odlučio da promeni ovu matricu u duhu "nove kompleksnosti", pa se sad raspisuju tenderi za štafetu u novom ruhu i dizajnu.

Slušajte, molim vas, taj govor: "namera umetnika je da otvore raspravu o tome na koji način se ta ideja može interpretirati u savremenom trenutku, kakav je aktuelan odnos zajednice prema tom nasleđu i kojim se to mehanizmima danas proizvode, preuzimaju i reinterpretiraju društvene vrednosti." Ovaj potpuno isprazni i rogobatni postmodernistički diskurs zasenjuje prostotu i maskira pravu nameru, a ona je poznata već gotovo pola veka: i posle Tita Tito. I sve to o našem trošku.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Kišni

18.06.2020. 12:46

Retoricka pitanja frustriraju. Kako da se postave pa da budu ona koja zasluzuju odgovore? Svi mi gradjani imamo mnogo pitanja o stvarima koje se rade "o našem trosku" ali nemamo odgovore i mogućnost da ih postavimo. Podrzavam svakoga ko moze da se izbori s tim problemom nemogucnosti postavljanja pitanja od sireg drustvenog ali i pojedinacnog interesa. Odgovori mozda treba da se potraze na adresama na koje su upuceni da ne ispadne da su reči otisle u vetar ili da su postavljena "o trosku Novosti"

marko

18.06.2020. 12:58

Postovani gospodine, dozvolite mi da kazem par reci o vremenu kroz koji smo prosli.To vreme je proslost i ono je deo svih nas koji smo ziveli u tom vremenu.Kako nam je bilo to je drugo pitanje.Nekom dobro nekom lose ili cak previse lose.Politicki progoni zatvori i sto sta drugo sto je bilo u to vreme.Ako se danas proucava sta je to bilo onda kako u losem tako i dobrom mislim da nije to tako lose podsetiti generacije koje su dosle posle tih dogadaja.U Nemackoj i danas pricaju o zlodelima Hitlera.