„Priča o Dušanu Matiću“ - veliki profesor slobode
18. 11. 2014. u 21:22
U Vukovoj zadužbini predstavljena knjiga Radovana Popovića. Pesnik i mislilac svetskog glasa, prvi nadrealista koji je ušao u Akademiju nauka
SERIJI dragocenih književnih biografija Radovan Popović je pridružio još jednu, „Priču o Dušanu Matiću“, koja je, u izdanju „Prometeja“, predstavljena u utorak u Vukovoj zadužbini. Životni put i stvaralaštvo velikog pesnika, romanopisca, prevodioca, intelektualca koji je obeležio jedno vreme, predstavljen je hronološki, pouzdanim činjenicama i svedočanstvima.
Antidogmatičar i solista po vokaciji, Dušan Matić (1898-1980) na ovim stranicama otkriva mnoge tajne vlastite izgradnje. Popović tanano raspliće fenomenologiju nastanka te famozne naše druge nadrealističke centrale, polemikama, zabranama, isključivostima, omrazama svake vrste, rekao je Draško Ređep, dugogodišnji Matićev saradnik i sekretar, i dodao:
- Popović, koji sam ulazi u krug Matićevih prijatelja, tiho, gotovo šapatom poverava istine o magiji tog uspravnog čoveka koji je u svom antiherojstvu bio samostalan, predak mnogobrojnih aktuelnih pisaca, korenspodent Bretona i Aragona.
Kao mladić, Matić je preživeo povlačenje preko Albanije, studirao u Parizu gde je upoznao Andrea Bretona, Pola Elijara, Luja Aragona, Tristana Cara, što će ostaviti trajan pečat na njegovo stvaralaštvo. Kao jedan od osnivača nadrealističkog pokreta sa Davičom i Đorđem Kostićem napisao je knjigu „Položaj nadrealizma u društvenom procesu“, a sa Aleksandrom Vučom roman „Gluvo doba“. Prvom samostalnom zbirkom eseja „Jedan vid francuske književnosti“, oglasio se tek u 54. godini, a prvom pesničkom knjigom „Bagdala“ u 56. Sledile su knjige „Buđenje materije“, „Laža i paralaža“, „Knjiga rituala“, „Prošlost dugo traje“, „Proplanak i um“, „Kocka je bačena“, kao i veliki broj eseja, filozofskih rasprava, kritika.
Dom Dušana Matića i njegove supruge Lele u Ulici vojvode Dobrnjca 28, od pedesetih do osamdesetih godina prošlog veka bio je sastajalište pesnika, glumaca, boema i jedinstvena pričaonica, čiji je domaćin bio profesor slobode u jednom rigidnom vremenu. Među tada mladim piscima koje je okupljao bili su Miodrag Pavlović, Vasko Popa, Jovan Hristić, Milovan Danojlić, Božidar Šujica, Velimir Lukić...
Bio je prvi nadrealista koji je ušao u SANU, pošto prethodno nisu pošli Marko Ristić i Oskar Davičo. Na čelu Akademije za pozorišnu umetnost bio je 12 godina, predsedavao je Udruženjem pisaca, sa velikim uvažavanjem dočekivan je u Parizu, prevođen na mnogobrojne jezike. Na promociji pesnik Dejan Matić je rekao da ga je kod Dušana Matića uvek fasciniralo to što i kao pesnik i kao mislilac uvek može da se iznova čita i napomenuo je i da je jedno vreme postojala belgijska eksperimentalna rok grupa koja je nosila Matićevo ime, što rečito govori o njegovom uticaju u svetu.
Ovo nije akademska naučna biografija, već pokušaj odgonetanja malo poznatog života jednog od najvećih srpskih pisaca, dodao je Radovan Popović.