KOMENTAR: Klečanje

Nedeljko Iljukić

09. 09. 2021. u 12:04

KAKO rob stupi na Srbsku zemlju, od onoga časa postaje slobodnim, ili ga ko doveo u Serbiju, ili sam u nju pobegao."

КОМЕНТАР: Клечање

FOTO: Arhiva novosti

Ovo je član 118. Sretenjskog ustava Kneževine Srbije, izglasan davne 1835. godine, kojim se u ovoj zemlji ukida ropstvo.

Punih 113 godina kasnije, 1948. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, bar na papiru, Deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, ukinuto je to isto ropstvo. U maju 2020. godine ubistvo tamnuputog demonstranta Džordža Flojda u Mineapolisu pokrenulo je globalnu kampanju o tome kako su i "crni životi važni", pa je sve preneto na fudbalski teren, i traje i dalje...

Preksinoć je fudbalska reprezentacija Srbije nesrećno, autogolom izgubila dva boda u Dablinu protiv Republike Irske (1:1), a pre meča su igrači obe selekcije klečali pola minuta na terenu. Ovo je već drugu sezonu, pogotovo na terenima širom britanskih ostrva, deo protokola u znak protesta i sećanja na pomenuti događaj.

Okej, što bi rekli naši domaćini. Ali, imam nekoliko pitanja za goste te utakmice: Da li ste znali da, prema protokolu FIFA, niste imali nikakvu obavezu da kleknete pre meča?

Da li ste znali da su pomenute, davne 1835. godine, preci vaših domaćina i njihove prve komšije držali decu tamne puti u kavezima i vodali ih po svetu, pokazujući ih kao cirkusku atrakciju i dalje misleći da je ropstvo sasvim normalna stvar? Ko vam je pre meča u Dablinu rekao da bi bilo "sasvim O. K." ispoštovati domaćina? Da li znate kako vaše kolege, iz Češke, Poljske i Mađarske, reaguju u identičnim situacijama? Da li znate zašto Nemanja Matić ne nosi cvet maka na dresu Mančester junajteda? Da li znate da vaši preci, a ni današnji navijači Srbije, nikada nisu voleli fudbalere koji lako kleknu?

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna