FELJTON - PREDANI IDEJI OSLOBOĐENJA I SPREMNI DA DAJU ŽIVOT: Glavni deo atentatora trebalo je da se okupi na obali Miljacke

Vasa Čubrilović

04. 02. 2023. u 18:00

PO DOLASKU u Sarajevo od prve sam uleteo u zaveru protiv austriskog prestolonaslednika.

ФЕЉТОН - ПРЕДАНИ ИДЕЈИ ОСЛОБОЂЕЊА И СПРЕМНИ ДА ДАЈУ ЖИВОТ: Главни део атентатора требало је да се окупи на обали Миљацке

Naslovna strana knjige Vase Čubrilovića, Foto "Vukotićmedia"

Lazo Đukić je već bio povezan sa Danilom Ilićem i onom grupom koja je počela spremanje atentata. To su bili Gavrilo Princip i Trifko Grabež, meni još iz Tuzlanske gimnazije poznati đaci, tada na školovanju u Beogradu, i Nedeljko Čabrinović, štamparski radnik, isto na radu u Beogradu.

– Danilo Ilić, koji je poznavao Principa još dok je bio u gimnaziji u Sarajevu, uzeo je na sebe da u Sarajevu nađe još neke učesnike u atentatu. Zato, kad ga je obavestio Lazar Đukić da sam ja spreman da u tom učestvujem, odmah je pristao i poručio mi preko Đukića da nađem još jednog druga. Posle dolaska u Sarajevo muvajući se među đacima upoznao sam đaka učiteljske škole Cvetka Popovića. Otac mu je bio isto učitelj, rodom iz Srema, tada na službi u Prijedoru. I Cvetko je bio živ i nemiran duh. Pročuo se u đačkim krugovima još 1913, kad je bio zatvoren zajedno sa svojim drugom Pjanićem zbog neke političke afere. Pušten iz zatvora, zbog toga je u đačkim krugovima uživao poseban ugled. Kad mi je Đukić preneo Ilićevu poruku, da nađem još jednog druga, odmah sam pomislio na Cvetka Popovića. Kad sam o tome razgovarao sa njim – odmah je pristao. O tome sam preko Lazara Đukića obavestio Danila Ilića.

Danila Ilića nisam pre veza oko sarajevskog atentata poznavao. Bio je svršeni učitelj osnovne škole, sin nekog sarajevskog zanatlije. Stanovao je u jednom malom sokaku blizu opštinske zgrade Sarajeva na obali Miljacke. Imao je oko 24-25 godina. Bio je višeg stasa, bleda lica, retke smeđe kose nad visokim čelom i čini mi se zelenoplavih očiju.

Nastupao je mirno, hodao opušteno, kao čovek ne samo što je mnogo sedeo za stolom nego [je bio] ne baš dobrog zdravlja. Temperamenta je bio mirna, povučena. Uvek zamišljen. Povučen u sebe, slabo se i viđao u društvu. Njegova politička uverenja bila su mešavina socijalističkih i nacionalističkih ideja. Čitao je mnogo, posebice ruske revolucionarne spise. Kritikovao je bosanske socijaldemokrate zbog nedostatka smisla za nacionalna pitanja. Pisao je nešto o tome u „Zvonu” J. Šmitrana. – Zbog svoga ranijeg poznanstva sa Gavrilom Principom besumnje da je zbog toga se Princip i obratio na Ilića, kad je trebalo da se organizuje atentat na Franca Ferdinanda.

SA DANILOM Ilićem upoznao me Đukić negde koncem aprila 1914. godine. Ilić je bio ćutljiv i diskretan u poslovima. Niti sam ga pitao, niti mi je on govorio ko će još učestvovati u akciji. Rekao mi je samo, da će ih pored mene i Cvetka biti još četvorica i da ćemo dobiti za oružje revolvere i bombe. Neko vreme smo razgovarali i planirali, gde bi bilo najzgodnije izvršiti atentat. Obilazili smo Sarajevo, planirali kojim će ulicama proći prestolonaslednik i gde bi bilo najzgodnije da se dočeka. Neko vreme smo pomišljali na usku ulicu što vodi od Zemaljske vlade Marijin-dvoru, ispred Vojne bolnice. Sa Cvetkom Popovićem sam duže razgovarao o spremanju atentata. [...] Jednom prilikom, nekoliko dana pred atentat, sedeli smo u kafanici, što se nalazila u uličici preko puta hotela „Evropa“,  i videli tamo Gavrila Principa da igra bilijar. Gledajući ga kako igra bilijar, Cvetko mi reče: „Ako je i Gavro umešan u spremanje atentata, ne trebamo mi ostali ni da izlazimo na ulicu. On će to sam svršiti.”

Nedelje i meseci pred atentat proticali su brzo. Išao sam u školu, a stanovao najpre kod svoje sestre dr Stake Bokonjić, udate za lekara dr Jovu Bokonjića. Bili su još mladi lekari, stanovali su u bolnici po svojim odeljenjima, a imali su jednu zajedničku sobu sa kupatilom kao trpezariju i dnevnu sobu. Tu sam stanovao neko vreme, a posle se preselio kod dr Katice Jakšić, prijateljice mojih sestara Stake i Vide, u Bolničkoj ulici. I ja sam se negde koncem aprila 1914. smestio kod njih u jednoj manjoj sobi. S vremena na vreme sastajao sam se sa Danilom Ilićem, ali od konca maja ti sastanci su se proredili.

Danilo se retko javljao, a ja ga nisam ni tražio. U međuvremenu ja i Cvetko obavestili smo neke naše drugove šta nameravamo. Bez sumnje, nije bilo nikakve potrebe da ih obaveštavamo o spremanju atentata. [...]  Ali, mi smo bili dečaci još neiskusni u takvim poslovima. Veze nismo imali ni sa kim, osim sa Danilom Ilićem. On me nije opominjao na opreznost u uvlačenju drugih đaka u te stvari.

ČINI mi se, kad sad mislim na događaje iz 1914, da ni Ilić nije imao mnogo iskustava u takvim poslovima. Bio je sam po sebi sav predan ideji oslobođenja i spreman na sve pa i život da dade za tu ideju. Ali, po svojoj prirodi više sklon usamljenosti, nego druženju sa ljudima, nije imao smisla da upravlja ljudima i događajima prilikom spremanja zavera.

Zato nas je i prepustio samim sebi, ne upućujući nas niti kontrolišući šta radimo. Tako je za spremanje atentata čulo više ljudi no što je to bilo potrebno. Da li je bilo kolebanja  u spremanju atentata? Bilo je i toga, bar kod mene. Koliko sam docnije mogao zapaziti, bilo je to i kod drugih. Koliko i u kojem obliku, teško mi je reći. Samo mi je upalo u oči da sam se sa Ilićem ređe sastajao u toku maja meseca i početkom juna. U početku je govorio da ćemo Cvetko i ja dobiti samo revolvere za atentat. Kasnije, nekoliko dana pred atentat nam je dao i revolvere i bombe. Da će to oružje biti doneto iz Srbije, to sam znao od prvog dana. Nisam ni pitao Ilića, ko će nam ga dati. Znao sam da je posle poslednjih ratova 1912–1913. ostalo u Srbiji dosta oružja kod bosanskih dobrovoljaca, što su [u] tim ratovima učestvovali. Znao sam preko moga brata Veljka da se oružje i kriomice prenosilo iz Srbije u Bosnu. Mislio sam da ćemo i mi dobiti tu vrstu oružja za atentat.

Dok [su] se tako razvijale stvari u Sarajevu, vesti o dolasku prestolonaslednika su se sve više potvrđivale. Štampa je objavila da će sa njim doći u Sarajevo i njegova žena – vojvotkinja od Hohenberga. Razgovarao sam o tome sa Cvetkom Popovićem i nije nam bilo drago. Još u početku sam razgovarao sa Ilićem, gde da se rasporedimo za atentat. Posle o tome nismo govorili. Izgleda da je on posle dolaska Principa i Grabeža o tome sa njima razgovarao. Nas je nekoliko dana pred atentat samo obavestio gde ćemo mi stajati. U to vreme obavestio nas je Ilić da je i oružje došlo. Pitao sam ga onda, koliko će nas biti.

Rekao mi je šest. Obrazložio mi je zašto je napuštena ideja da se atentat izvrši pred Vojnom bolnicom. Tu će biti mnogo vojske i veća opreznost i pažnja. Na liniji obale Miljacke do Opštine imao [je] da se okupi glavni deo atentatora. Gde će drugi stojati, nisam znao. Meni je određeno mesto severno od Agrarne banke, suprotno od Miljacke. Do mene je trebao da stoji Cvetko Popović.

PROGRAM POSETE

POŠTO će Ferdinand dolaziti u službenu posetu Sarajevu, odsesti na Ilidži, on će tu posetu izvršiti na Vidovdan 28. juna. Prema programu posete, objavljenom ranije preko štampe, Ferdinand je imao da uđe u Sarajevo obalom Miljacke, sve do Opštinske kuće. Posle posete Opštinskoj kući, on se vraćao opet niz obalu, zatim je trebalo da skrene kod apoteke koja vodi prema hotelu „Evropi” i centru grada. Odatle pored katoličke katedrale izbio bi na glavnu ulicu, koja pored Zemaljske vlade vodi Marijin-dvoru i Ilidži.

SUTRA: SUSRET SA FERDINANDOM OČI U OČI DAN PRE ATENTATA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)