FELJTON - KRALJ ALEKSANDAR BRANI JEDINSTVO JUGOSLAVIJE: Katolička crkva je oduvek bila surevnjiva na snagu masonstva

Slobodan Kljakić

22. 08. 2022. u 18:00

PRE početka rada, masonska skupština održana u Novom Sadu, odala je poštu "senima mučki ubijenog" direktora zagrebačkog dnevnog lista "Novosti" Tonija Šlegla, "čelnika jedne zagrebačke lože".

ФЕЉТОН - КРАЉ АЛЕКСАНДАР БРАНИ ЈЕДИНСТВО ЈУГОСЛАВИЈЕ: Католичка црква је одувек  била суревњива на снагу масонства

Kralj Aleksandar je primljen u ložu "Pobratim", Foto "Vikipedija"

"Pok. Šlegl je bio čestit čovek i dobar nacionalac. Pao je kao žrtva svoje čestitosti i svoga patriotizma. Istraga je povedena, sumnje nema da će biti pronađen onaj koji je držao revolver u rukama i ispalio smrtonosne metke na pokojnog Šlegla. Ali to nije dovoljno, treba pronaći pravog ubicu, jer je taj u svim trenucima vrlo važan. Pokojni Toni Šlegl nije bio političar. Nije vodio politiku, a naročito onu našu poznatu zatucanu politiku. On je kao i svi slobodni zidari voleo iskreno i toplo našu zajedničku otadžbinu. Pao je kao žrtva onih zabludelih u čija srca nije mogao da prodre ni zrak te ljubavi i u čijoj savesti još nije mogla da se usadi iskra zdravog pojma o potrebi naše zajednice i o interesima naše današnje celine u kojoj su i interesi nas pojedinaca i naše budućnosti", pisala je "Politika".

Toni Šlegl, prijatelj kralja Aleksandra, zastupnik integralnog jugoslovenstva i slobodni zidar, ubijen je 22. marta 1929. godine, dan pre okupljanja slobodnih zidara u Novom Sadu. Pao je kao prva žrtva ustaškog terora.

POŠTO je Kraljevina Srba. Hrvata i Slovenaca preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju, i Velika Loža SHS "Jugoslavija" promenila je ime u Velika loža "Jugoslavija". U vladi generala Petra Živković našlo se čak trinaest masona, predstavnika beogradskog i zagrebačkog najkrupnijeg finansijskog i industrijskog kapitala.

Kralj Aleksandar je ubrzo po proglašenju diktature primio delegaciju Velike lože "Jugoslavija" i tokom razgovora koji su vodili obrazlagao razloge za uvođenje diktature. Opširno svedočenje u kome su navedeni kraljevi argumenti ostavio je Damjan Branković:

"Kralj je razgovarao sa nama kao sa braćom. On zna da smo mi protiv svake diktature, komunističke ili bilo čije druge, pa i ove njegove. Ali, drugog izbora nije imao ako je želeo da sačuva celinu države. Dodao je da mu je dobro poznato da smo mi neizostavno za celinu državnu. Govorio je nervozno, ali jasno:

1) ILI AMPUTACIJA (Hrvatske) ili diktatura. On je lično jedno vreme bio za amputaciju. Ali su mu predošili posledice, tako da je on promenio mišljenje. Evo zašto: amputacija bi donela olakšanje Srbiji i srpskim zemljama u sadašnjoj Kraljevini, koja bi se smanjila ali bi zato bila čvršća, jedinstvenija i kompaktnija. Ali, samo privremeno. Hrvati bi odmah pali u ruke Italiji (ili pod italijanski pretektorat ili u zajednici sa Mađarskom, što je svejedno), pa bi ih opet jednoga dana imali protiv sebe u rovovima jedni prema drugima (...)

2) Kažite braći iz Hrvatske da ja branim njihovu obalu i ostrvlje i da će mi njihova pokoljenja za to jednom biti zahvalna. Sada ih jedino može sačuvati jedinstvena država. Inače, mira može biti jedno vreme kad se pocepamo (...)

3) Molim vas da kao braća razumete da meni nije do megalomanskog održanja velike kraljevine. Ne! Kao što je rekao, ponovio je, da on jedinstvom države, pre svega i nada sve, brani i čuva Hrvatsku. Istovremeno, međutim, brani i ono što bi ostalo u slučaju amputacije. Brani, rekao je, Srbiju i srpske zemlje, zalivene krvlju. Srbija je jedina zemlja na svetu koja je dala svakog četvrtog stanovnika na žrtvenik slobode. Okruženi neprijateljim, oni će nas se više bojati ako smo veći. Šta bi bilo ako bi nas neko napao. Upitan o tome, Kralj je rekao: Zavisi kada i ko. Sada odmah: sa Mađarskom i Bugarskom bismo izašli na kraj. Sa Italijom ne bi. Povukli bi se do srpskih granica i tu bi ih moji Srbi zaustavili. Sumnjam da bi se Hrvati tukli za ovu državu. Možda docnijih godina - da! Ako uspem da se osete Jugoslovenima, ako ne, propadosmo kao Janko na Kosovu.

4) Zašto toliko nastojati da se brani Hrvatska jedinstvom države? Kralj je odgovorio da je na takvo pitanje već dao objašnjenje: prvo bi spoljni neprijtelj ščepao amputiranu Hrvatsku, a onda i smim tim činom - ugrozio bi srpske zemlje, pokušavši da zagospodari Balkanom. Ovako je ta opasnost manja. Da li manja? Živi bili pa videli. Ako ne bude ovako išlo nikako, pustićemo ih niz vodu, pa neka se (Hrvati) nađu u tuđinskom zagrljaju, kao muva u medveđoj šaci."

OTVORENOST u ovom razgovoru diktirala je činjenica da je kralj Aleksandar primljen u ložu "Pobratim" izvesno vreme pre aneksione krize 1908. godine, čak je četiri godine docnije pominjano da ga treba kandidovati za prvog Velikog Majstora samostalne Velike lože u Srbiji. Kao prestolonaslednik i kasnije kralj, nije prisustvovao radovima u loži, a samo su najviši masonski velikostojnici s njim bili u komunikaciji.

Zbog svih tih razloga Velika Loža "Jugoslavija" nesmetano je, kao što smo već naveli, nastavila svoj rad i posle proglašenja diktature.

Početna saglasnost masona s uvođenjem diktature postepeno je počela da kopni i s protekom vremena i u njenim redovima snažila kritičke tonove, kako zbog ekstremno suženih prostora za slobodu štampe i slobodno iskazivanje političkih uverenja, tako i zbog širenja oktopoda korupcije, što nije zaustavljeno ni oktroisanim ustavom iz 1931. godine.

KRITIČKI ton prema diktaturi došao je do izražaja i na Godišnjoj skupštini Velike Lože "Jugoslavija" 23. aprila 1933. godine, kada je njen velikodostojnik i veteran srpske masonerije Damjan Branković, konstatovao da je posle uvođenja diktature "trebalo demokratija, kao čedo naše ustanove, da posluži tu ulogu u društvu i državi, ali ona je u partijsko - političkoj bori rasparčala svoje snage i došla sama sa sobom u sukob".

"Njena je tragika - rekao je Branković - što je bez etapa naglo pošla u desno, a svoje levo krilo izložila rasulu i anarhiji. Iz samih tih crtica nameću se savremenicima nove dužnosti i borba protiv reakcionarnih struja, a nama da lečimo rahitični kostur demokratije, koju smo storili, podržavali i verovali da će ona biti izraz slobodne volje naroda i čuvarica svetskog mira."

LjUDI OD ČASTI I KARAKTERA

NA GODIŠNjOJ skupštini Velike Lože "Jugoslavija" Vladimir Ćorović je rekao: "Masonerija ne može da služi svoja načela sa gušenjem slobode javne reči, sa sputavanjem lične slobode i slobode uopšte. Branilo se do sada da je sve što je učinjeno imalo privremeni karakter, da bi se zemlja izvela iz teškog stanja jedne akutne krize. Mi vidimo da posle toliko godina bolest ne popušta. Jedna od važnih masonskih dužnosti je da u pitanjima javnog političkog života istupa sa otvorenošću koja je najbitnija crta ljudi od časti i karaktera. Priznati ono što je dobro makar dolazilo i od najvećeg protivnika, osuditi ono što ne valja makar to bilo i od najrođenijeg. Naš put je, uostalom, unapred obeležen: mi moramo biti sredina između levice koja odriče i desnice koja obuzdava."

SUTRA: NOVI POHOD PROTIV SLOBODNIH ZIDARA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (4)