INTERVJU Iva Draškić Vićanović: Energiju učionice ne može da zameni nijedna platforma

Ljiljana Begenišić

07. 02. 2021. u 13:00

KAO i mnoge moje kolege, i ja mislim da ćemo negativne posledice onlajn nastave tek osetiti.

ИНТЕРВЈУ Ива Драшкић Вићановић: Енергију учионице не може да замени ниједна платформа

Foto M. Anđela

Onlajn nastava je rešenje iznuđeno epidemiološkom situacijom i ne može da se meri sa nastavom koja se realizuje na fakultetu. Posebno u uslovima u kojima ni nastavnici ni studenti nisu imali prilike da se za nju pripreme. Učimo u hodu i svakako smo sve bolji. Neka rešenja koja primenjujemo dovoljno su dobra, a negde još tražimo nove modalitete. Problem je, takođe, što nemaju svi studenti uslove za nastavu onlajn. Jedna četvoročlana porodica, ako roditelji rade od kuće, treba da poseduje četiri računara da bi deca pratila nastavu, što nije realno očekivati od svakog domaćinstva. Ali, na stranu tehnički problemi, svaki nastavnik koji voli svoj posao i ume da ga radi zna šta je energija učionice i nema te platforme koja može da zameni živu komunikaciju između studenata i profesora. Često me studenti pitaju kada ćemo opet raditi "normalno". I studentima i profesorima nedostaju dijalog i diskusija uživo.

Ovim rečima prof. dr Iva Draškić Vićanović komentariše "novo doba" koje je nastuplio pre skoro godinu dana, koliko traje i epidemija, i koje je donelo mnoge promene, uključujući i one u nastavi i obrazovanju kojima je ona posvećena dugi niz godina.

Kao profesor estetike na Filološkom fakultetu u Beogradu, učite li studente kako da prepoznaju i cene prave vrednosti u vremenu u kome te vrednosti nisu na ceni?

- Estetika je izuzetno zanimljiva i uzbudljiva filozofska disciplina i mi na časovima otvaramo teme koje čoveka, naročito mladog čoveka, ne mogu ostaviti ravnodušnim. Humanistika kao takva, a naravno, i filozofija kao jedna od humanističkih disciplina, imaju za cilj da oblikuju ne samo stručnjaka nego čoveka na prvom mestu. Trudim se da im otkrijem taj duhovni prostor, da im predstavim njegov značaj i lepotu. Učim ih da sami nađu put ka pravim vrednostima, da ih prepoznaju i osveste slobodu koju imaju da sopstveni život kreiraju i organizuju u skladu sa izabranim vrednostima.

Neke vaše kolege kažu da deca žive u vrlo nepovoljnom okruženju, da govore jezikom rijalitija i kriminala. Da li je moguće zaštititi ih od toga i na koji način?

- Ličnim primerom. To je ključna stvar u komunikaciji sa mladim ljudima i na njih najsnažnije deluje. Nemoguće ih je obmanuti. Ne vredi govoriti ako ne stojite iza svojih reči. Ja ne spadam u one koji glorifikuju starije generacije, a kritikuju mlađe. Mislim da svaka generacija upije, htela ne htela, određene predrasude svog vremena, (ono što Fransis Bekon naziva "idolima pozorišta"), spolja nametnute (ne)vrednosti, za šta nije ni kriva ni zaslužna. To je scena na koju stupamo samim tim što smo deca određenog vremena, određene kulture... I svaka nova generacija ima zadatak da nauči da misli, da procenjuje i prosuđuje, a na profesorima je - posebno na profesorima humanističkih disciplina - da im u tome pomognu.

Ali ubeđuju nas upravo u suprotno - da humanističke nauke nisu važne.

- Humanistika je pod dvostrukim pritiskom: u javnosti nas često ubeđuju da je bavljenje humanističkim disciplinama beskorisno i nepopularno, a u akademskom svetu postoje pritisci da se standardi studija i kriterijumi vrednovanja istraživanja u humanistici saobraze onima koji važe za medicinske i tehnološke discipline. Fakulteti poput Filološkog imaju misiju da se bore za drugačiji pristup i ja se nadam da ću imati priliku da pokažem da je to moguće: da se mladi i dalje u znatnom broju mogu zainteresovati za studije sa širokom humanističkom osnovom, kakve naš fakultet nudi. Mislim da će biti sve teže opstati u savremenom svetu bez humanističkog obrazovanja. Čovek mora umeti da misli da bi umeo da živi.

Foto M. Anđela

Filološki fakultet bio je suočen sa nizom skandala, a vi ste jedan od dva kandidata za novog dekana. Ako budete izabrani, od čega ćete poći?

- Kad je o ovome reč, mislim da dela govore ubedljivije od reči: radiću ono što sam otvoreno zagovarala i dok nisam bila predložena za dekana. Insistiraću na javnosti rada i na poštovanju procedura, a kad je reč o stručnom i naučnom planu, boriću se za ponovnu afirmaciju humanističkih studija, a posebno studija jezika i književnosti unutar njih. Ni u ovom izbornom procesu, kao ni u prethodnom, koji je presekla prosvetna inspekcija (tada se podigla bura u javnosti), nisam jedini kandidat. Sada se kandidovala jedna od v. d. prodekana prethodne uprave. Mislim da je veoma dobro što imamo dva kandidata i konačno tajno glasanje, jedino legalno i legitimno kada je izbor dekana u pitanju. Iako zakon propisuje tajno glasanje na UB, i sve članice Univerziteta to praktikuju, mi smo se na Filološkom fakultetu za to borili gotovo dve godine. Pre dve godine, tadašnja uprava insistirala je na javnom glasanju i imali smo samo jednog kandidata. Sada imamo tajno glasanje i dva kandidata i već to je napredak i ostvarenje jednog važnog cilja za koji sam se zdušno zalagala. Sloboda da se glasa iz uverenja, bez straha, ostvarena je za sve članove kolektiva, kako za one koji su se za nju borili, tako i za one koji su joj se protivili.

Plagijati će biti ispitani

U TOKU mandata prethodnog dekana mnogo se govorilo o finansijskim malverzacijama, ali i o plagijatima. Hoće li biti pokrenuta sva ta pitanja?

- Ta pitanja su već pokrenuta. Etička komisija je konstituisana i pred njom je veliki posao. Čine je kolege koje uživaju veliko poverenje kolektiva i sigurna sam da će Komisija to poverenje opravdati. Novi statut nalaže da finansijski planovi i izveštaji budu dostupni celom Nastavno-naučnom veću, koje ih mora i usvojiti, što raniji nije predviđao, iako je to zakonska obaveza, i to je jedan viši nivo transparentnosti, koji će svaki dekan morati da poštuje. Možda je i to bio razlog što je donošenje statuta nailazilo na toliko opstrukcija. Odgovornost i transparentnost u vezi s finansijama jeste pitanje u vezi s kojim kolektiv ima velika očekivanja od budućeg dekana i ja sam toga potpuno svesna.

Predsednik ste žirija za dodelu nagrade "Nikola Milošević", koju je ove godine dobio Novica Milić. Kojim kriterijumima se rukovodite prilikom izbora dobitnika?

- Da, profesor Novica Milić je dobio nagradu ove godine za knjigu "Politička naratologija - Ogled o demokratiji". U žiriju sam sa kolegama Zoranom Paunovićem i Draganom Prole. Četiri godine sam u žiriju i svake godine nam stigne veliki broj knjiga, od kojih su mnoge izuzetno dobre. Nije lako doneti odluku, posebno zato što je nagrada samo jedna, a gotovo svake godine sve tri knjige koje uđu u najuži izbor je zaslužuju. Što se kriterijuma za izbor dobitnika tiče, relevantna je i tema i, naravno, način na koji je autor obradi, kako joj pristupi, koja sve pitanja otvori. Novica Milić u "Političkoj naratologiji" analizira jednu aktuelnu temu iz oblasti humanistike, politički narativ, priču koja ispod tekuće uvek ima i skrivenu; autor nastoji da razotkrije čitaocu suštinu te skrivene priče kroz istoriju, od Herodota do danas.

Neke nagrade su kompromitovane, neke opet gotovo uvek izazovu buru u javnosti. Ni ove godine nije izostala žestoka polemika zbog "Ninove" nagrade?

- Mislim da je javnost rada najbolji lek protiv svih sumnji i glasina. Ugledu nagrade "Nikola Milošević" bitno doprinosi to što žiri konačnu odluku donosi na javnoj sednici, u direktnom prenosu. Često mi se dešava da me poznanici nekoliko dana pred dodelu pitaju "Ko će biti ovogodišnji dobitnik?" i iznenade se kad im kažem da ne znam. Mi, članovi žirija, ne znamo kako će ko glasati i niko od nas ne može da kaže ko će biti dobitnik. To je odlično i takav princip će očuvati dignitet nagrade "Nikola Milošević".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

BORIŠA SIMANIĆ ŠOKIRAO SVE! Evo šta je izjavio reprezentativac koji je izgubio bubreg igrajući za Srbiju (VIDEO)