SUSRET SA ISTORIJOM - KAKO JE GOVORIO MILO: Crnom Gorom teče Zeta, a uskoro i Neretva - Od komuniste, srpskog nacionaliste, do montenegrina

Ivan Miladinović

19. 09. 2021. u 13:00

OD kraja devedesetih, kada otklon od srpskog identiteta postaje strategija i glavno političko pitanje u Crnoj Gori, na javnoj sceni pojavala se čitava plejada "intelektualaca" opšte prakse, profesora, ekonomista, književnika, novinara, koji će uz pomoć političara, na tribinama, u novinama i emisijama državne televizije, sa lakoćom, opijeni strašću, prelaziti pragove stoleća i prebacivati se iz onog što se zove sadašnjost, u ono što smatramo prošlošću.

СУСРЕТ СА ИСТОРИЈОМ - КАКО ЈЕ ГОВОРИО МИЛО: Црном Гором тече Зета, а ускоро и Неретва - Од комунисте, српског националисте, до монтенегрина

ISTORIJA Ispred Cetinjskog manastira

Zamenom teza i obiljem falsifikata izlaze sa tvrdnjama da se nekad verovalo u drugačije istine od njihovih, gubeći iz vida da ta prošlost nije nesavršena verzija sadašnjosti, već širok raspon svetova i kultura čije su norme i istine drugačije od današnjih.

Sva njihova objašnjenja svode se na isključivost da se nekad grešilo i da su oni u istorijskoj misiji da isprave sve propuste i daju uputstva šta bi trebalo činiti, a šta ne. Istovremeno, većina novokomponovanih "znalaca" dvovekovnog odnosa na relaciji Beograd-Cetinje, nimalo se ne trudi da njihova tumačenja, način pisanja i jezički obrti ne budu zatrovani mržnjom...

Koliko je prekrajanje istorije u funkciji dnevne politike, nacionalističkih interesa i etničkog inženjeringa, najbolje svedoči nedavni intervju Mila Đukanovića jednom zagrebačkom listu ("A đe će gospar Milo do u Zagreb, tamo đe su utočište našli Sekula Drljević i Savić Marković Štedimlija"). Probudio je duhove prošlosti, prizvao je "neugaslo" Garašaninovo "Načertanije", progovorio jezikom perjanika kralja Nikole iz vremena izgnanstva, jezikom podanika Kominterne, poput onih na Trećem i Četvrtom kongresu KP Jugoslavije u Beču i Drezdenu i osnivačkog kongresa KP Crne Gore. A njihov zajednički stav je bio da je ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom izvršeno ne samo protiv volje i raspoloženja crnogorskog naroda, nego i uz pomoć bajoneta srpske vojske, i to na najgrublji način, putem sile i prevare. U svom antisrpskom višeglasju pobrkao je Gospodar Milo boljševizam, lojalnost dinastiji Petrović i globalizam.

Globalizam, Foto Arhiva

Bez trunke stida, mitropolita Joanikija nazvao je "izdajnikom", "krvavim" i "mitropolitom desantno-helikopterske crkve Srbije". SPC je za njega "kvaziverska zajednica" i "retrogradna klerofašistička menažerija" koja je "odgovorna za većinu zločina koje je taj nacionalistički projekat počinio od devedesetih godina do danas", a Vučićeve izjave poredi sa "Hitlerovim iz 1939". I sve što je srpsko za njega je postalo nekakav bauk, avet i zlo koje opominje i preti.

OČITO da pamćenje nije jača strana predsednika Crne Gore. Opčinjen sopstvenom veličinom i moći zaboravio je da je trodecenijska "milokratija" imala različite oblike. Zaboravio je nadimak Britva, koji je, zbog načina obračunavanja sa neistomišljenicima, stekao još krajem osamdesetih, kao mlada nada već odumirućeg Saveza komunista Jugoslavije.

Zaboravio je da je pre nego što je postao fanatičan montenegrinac bio srpski nacionalista.

O tome svedoče njegove izjave, za ovu priliku nasumično izabrane, bez posebnog istraživanja, jer ih ima u izobilju.

"Crnogorci su ponosni na srpsko poreklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i verujemo u zajedničku budućnost i prosperitet (TV Politika - 1990).

"Što se tiče straha od Srbije, time pokušava politički manipulisati jedan broj ljudi, nasljednika ustašoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, politike razbratništva sa srpskim narodom. U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmišljaju etnogenetske teorije o tome da smo iz Male Azije, pričaju kako je naše pismo latinično a vjera nam katolička... I to sve s namjerom da dokažu našu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe." ("Nin", 1990. godina)

NOVINE Kraljev ukaz u "Glasu Crnogorca", Foto Arhiva

"Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena. Nadam se da će se u toj diobi formirati nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, granice sa Hrvatskom povući pravednije i logičnije, nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo. Još ću vam samo ovo reći: Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva... Šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji tipa kalašnjikov", izjavio je Đukanović oktobra 1991. u "Pobjedi".

"Zajednički imenitelj partija koje okuplja Savez reformskih snaga je srbofobija i antikomunizam" (povodom osnivanja SRS u CG).

"Poručujem Liberalnom savezu i nekim drugim, manje uticajnim partijama, koje se vrlo zalažu za otcepljenje da su osvojili 12-13 odsto biračkog tela, pa im se upravo toliko i poklanja pažnje" (1993).

MILO Britva koji sa ponosom ističe da je ateista i koristi svaku priliku da naglasi građanski i sekularni karakter Crne Gore i njenu evropsku i evroatlantsku orijentaciju, povremeno se zaboravi pa uplovi u religijske vode. Tako će neposredno pre usvajanja Zakona o slobodi veroispovesti u crnogorskoj skupštini, zbog koga će njegova partija pasti sa vlasti, reći u Nikšiću: "Iza generacije naših predaka ostao je jedan važan korak koji ćemo ispraviti, jednu tešku nepravdu učinjenu Crnoj Gori na početku 20. veka, a to je obnova crnogorske autokefalne crkve.... SPC pokušava da kroz razne forme opstruira ono što su evropska htenja, evropske ambicije savremenog crnogorskog društva, želeći da na taj način opstruira uspostavljanje pravne države... SPC koristi ono što joj saglasno pravnom sistemu Crne Gore ne pripada..."

HALUCINACIJE O VELIKOSRPSTVU

"BESTIDNO je, a na sreću se pokazalo i besplodno, bilo dugogodišnje plašenje crnogorskog naroda potencijalnim velikosrpskim hegemonizmom, kao negatorom crnogorske nacije i države. Na takvim, rekao bih - bolesnim halucinacijama u dobroj mjeri se tražio, a sve do skoro i nalazio način za održavanje na vlasti i skretanje narodne i političke pažnje sa sebe" -  govorio je Milo Đukanović.

I upravo ovo što se ovih dana dešava oko upisa vlasništva Cetinjskog manastira u katastarske knjige potvrđuje opštu istorijsku amneziju koja je zavladala u Crnoj Gori. Umesto bilo kakvog komentara, prilažemo Ukaz kralja Nikole od 17. juna 1895. koji je objavljen u "Glasu Crnogorca" (24. juna) i "Grlici - Kalendaru crnogorskom" na Cetinju iste godine.

"MI NIKOLA PRVI, po milosti Božjoj, KNJAZ I GOSPODAR CRNE GORE

Naš slavne uspomene prethodnik, Zetski Gospodar Ivan Crnojević, osnovavši na Cetinju manastir kao stolicu Zetskih Mitropolita, obdario ga je raznim dobrima, među kojima se nalazi i veliki dio cetinjskog polja.

Kroz zla vremena, što su prelećela iznad srpskog naroda, uništivši mu i trag državnog života, ova zadužbina Ivana Crnojevića, posljednjeg nezavisnog srpskog Vladaoca, tako obilato obdarena, bila je u stanju da sačuva u neprekidnosti.

Državnu misao, koju je u onoj olujini taj mudri srpski Vladaoc sklonio pod Orlov Krš; i sem toga, da sačuva do naših dana jedinu episkopsku stolicu od onih, što je Sv. Sava podigao u srpskoj državi.

AMANET Zavet kralja Nikole na Cetinju ne poštuju, Foto Arhiva

Pošto se u novije doba na cetinjskom polju, i to na svojini manastirskoj, zasnovala varoš, koja se sve više razvija; da sačuvamo ovu zadužbinu pobožnog Vladaoca i tim da obezbijedimo ovome manastiru opstanak odlučili smo i naređujemo:

1. Da se sva laktarina, što su dužne plaćati kuće varoši Cetinja, sakuplja u zasebnu manastirsku kasu sa svim ostalim prihodima sa manastirskih zemalja u cetinjskom polju;

2. Da manastir ovaj svoj godišnji prihod svake godine ulaže u kupovanje nepokretnih dobara u Našoj državi, kako bi tim svoju današnju imovinu umnožio, te i dalje u budućnosti mogao blagotvorno djelovati u oblasti Svete Pravoslavne Crkve i srpskog naroda.

Ovijem najsvečanije potvrđujemo manastiru pravo svojine zemljišta, na kom se cetinjska varoš, Naša Prestonica, podiže, te dajemo svakome na znanje, da ovo zemljište ostaje za sva iduća vremena u isključivoj svojini Cetinjskog manastira sveto i neprikosnoveno.

Sveta Cetinjska Mitropolija bdiće nad ovim manastirskim pravom, Gospodarom Ivanom Crnojevićem darovanim i ovim Našim Ukazom potvrđenim.

U našoj Prestonici Cetinju na dvadeset peti dan rođenja Našega Nasljednika Knjaza Danila, 1895. NIKOLAJ."

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (0)