Beogradske priče: Sećanje na Pozorišni trg

Zoran Nikolić

11. 01. 2020. u 14:39

Zdanje Narodnog pozorišta očuvalo je do danas svoju ulogu, a sve ostalo je izmenjeno

Београдске приче: Сећање на Позоришни трг

Stari kadrovi, snimljeni pre osam ili više decenija, vraćaju nas u prošlost grada koja nam izgleda prepoznatljivo. Ali, tako je samo na prvi pogled. Na fotografiji sačinjenoj između dva rata u Beogradu, samo Narodno pozorište ostalo je sa nepromenjenom ulogom.

Istina, levom stranom fotografije dominira zdanje u kojem se nalazi Narodni muzej. Međutim, u vreme osnivanja ovo je bila Uprava fondova i to joj je bila prva namena. Još interesantniji je razlog zbog čega je ova državna institucija osnovana. Naime, seljaci su bili pod teškom presijom ondašnjih zelenaša koji su im davali novac na zajam pod vrlo teškom kamatom. Interes koji su ovi opaki ljudi uzimali od ratara kretao se od osam do 12 odsto, a nova Uprava fondova pomagala je seljacima uz kamatu od šest odsto, ali tako što im je davala i znatno povoljnije uslove otplate duga.

Niz Francusku ulicu je nekada bio Šanac, dubok opkop oko grada koji polako nestaje u doba Kneza Miloša, kada ovaj počinje da naseljava narod i "izvan Šanca". Do tada je ovde bila granica ondašnjeg, omalenog Beograda.

U vreme nastanka ove fotografije vidljivi su gradski taksisti, nanizani uz bočnu fasadu Pozorišta, pa niz Francusku ulicu.

Sa leve strane vide se visoki dimnjaci iz Bajlonijeve pivnice. Ignjat Bajloni se dugo dičio činjenicom da je vlasnik "prve parne pivare", što je bilo sasvim osnovano. Tadašnje pogone pokretale su parne mašine, pa otud i ovaj naziv.

Prvi električni tramvaj je povezao Slaviju i Kalemegdan još krajem 19. veka, a na Trgu se nalazila okretnica koja je vodila ukrug, oko Spomenika knezu Mihailu.

Prazan prostor koji je potom zauzeo Dom Vojske Srbije nekada je bio plac na kojem je, prvo, ponikao Ratnički dom, posvećen onima koji su ratovali u Prvom svetskom ratu.

Pogled sa palate "Reunione" sa koje je fotografija napravljena, vodio je posmatrača ka Dunavu. Danas je dorćolska strana, kao i cela desna obala Dunava načičkana višespratnicama i zdanjima koja sprečavaju pogled sa ove tačke do reke. Nekada nije bilo tako. Tada je reka bila "bliža" gradu, iako i danas protiče na istom mestu. Posmatrač je mogao da je dosegne pogledom.


IME PO TEATRU

Uobičajeni naziv Trg Republike ovaj prostor dobija, naravno, posle Drugog svetskog rata, budući da je pre toga postojala Kraljevina Jugoslavija. Kada je tadašnja država promenila oblik državnog uređenja republika je preuzela svoje mesto. Tako je i danas.

Do tada ovaj trg je bio nazvan po teatru koji je ustanovio knez Mihailo Obrenović. Decenijama je naziv ovog prostora, sasvim osnovano bio - Pozorišni trg.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije