"DIGAO SE KAO FENIKS!" Vidoje Petrović o Vukovom saboru

V. Mitrić

15. 09. 2020. u 13:19

VUKOVO delo odslikava Srbiju - njenu kulturu, istoriju i tradiciju i prepliće se sa velikom svetskom porodicom jezika, rekao nam je povodom 87 Vukovog sabpra Vidoje Petrović, gradonačelnik Loznice, pod čijom je „dirigentskom palicom“ spomen područje rodnog sela Vuka Karadžića potpuno preuređeno, uvođenjem novi sadržaja i reafirmacijom Vukovog sabora, koga su, mada je decenijama bio nacionalna manifestacija, vlast od 2000 godine bila svela na lokalni nivo.

ДИГАО СЕ КАО ФЕНИКС! Видоје Петровић о Вуковом сабору

Foto: V. Mitrić

Vukovoj spomen kući  pretilo je  obrušavanje, na svakom koraku bilo je jasno da se godinama nije marilo za očuvanja bar onoga što je postojalo, a onda je usledio progres.U akciju obnove Vukove spomen kuće zdušno se uključila Kompanija „Novosti“ i sve jre krenulo u valjanom smeru.Tršić je dobio, na Petrovićevu, inicijativu, uz pomoć države, Obrazovni centar „Vuk Karadžić“, o kom brine država i lokalna vlast, koji je za društvene nauke ono što je Petnioca za prirodne naule.   

- Saborovanjem Vuku u čast svake godine mi ovog velikana bliže predstavljamo i u delima njegovih savremenika, kao što to ove godine činimo preko istaknutog pisca i filozofa u Srba - Dimitrija Dositeja Obradovića. prvog ministra prosvete priča Petrović.

- Ne treba da podsećam da je reformator  pisma i jezika iz Tršića bio među prvima koji su evropski duh unosili u Srbiju jer su, zahvaljujući upravo tome, Beč i Pešta kasnije postali svojevrsni  centri obrazovanja za mnoge Srbe, među kojima je, to s ponosom ističem u ovakvim prilikama  bilo i više Lozničana. U širokom krugu znamenitih Srba odanih znanju  i   uspinjanju  na tu jezikotvornu  „planinu“  Evrope „stigli“ su  Đura Daničić, Branko Radičević, Jovan Jovanović Zmaj, Đura Jakšić, Uroš Predić, Paja Jovanović, Kornelije Stanković, i mnogi, mnogi drugi. 

Sada vidimo da  su i oni, pored ostalih,  ističe Petrović, „svojim delima, znanjem, bogatim iskustvom i kulturološkim uticajima doprineli širenju Evrope ka zapadnom Balkanu”. 

- I Vuk i Dositej su imali jedinstveno zalaganje da se jezik „orača i pastira“ utka u reformu azbuke i pravopisa. I jedan i drugi su, uprkos  sporenjima, na delu potvrdili da živa kultura obuhvata sav život. Sve što život stvara radi života – to je kultura. Ima jedna zaista poučna misao koja ide u prilog njihovom stvaralaštvu: dela ih uzdigla nebu pod oblake, a zemljom su čvrsto hodali.  

Foto: V. Mitrić

Mada su više stvarali izvan Srbije, i Vuk i Dostej su duša srpskog jezika. U dubini te duše je skriveno blago zbog kojeg je nastala Dositejeva Velika škola. Vuk je znao da se „iz duše hleb pravi“, Dositej „da nema sramotnijeg zanata od dangube, besposlice i lenjosti“ pa je povikao:

- Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce!

Petrović ističe da su „Loznica i Lozničani su privrženi tim vrednostima, ponosni na vekovima stvaranu kulturnu istoriju danas imaju institucije, naučni podmladak, najčistiji srpski književni jezik i sve odomaćeniju praksu ćiriličnog pisma“.                 

- Dositejevim i Vukovim imenom ovenčani su nazivi škola, naučnog centra,  najlepšeg bulevara i trga, a uskoro ćemo imati i Istorijski arhiv Jadra i gradski teatar. Jer i ovaj grad se popeo naviše, pa je vreme da i naše glumište ide dalje, u novoj „odeći“. Svaki Vukov sabor je svojevrsno bogatstvo za budućnost Loznice i Lozničane. Takav imperativ kod nas je i danas prisutan, iako su okolnosti specifične zbog svetskih neprilika usled epidemije. Svaki programski sadržaj u narednih sedam dana predstavlja premošćavanje svih razdaljina među  kulturama na koje su nam prstom upirali Vuk i Dositej, na koje danas upire naša vlada i naša država. Možda niko od nas u ovoj sali ne zna koliko je tačno staro čovečanstvo, ali je svima dovoljno jasno da ono može pokazati daleko više Dositejevih „velikih“ škola“, veću toleranciju i razumevanje - zaključuje Petrović. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

LESKOVČANIN IZ NOVOG SADA VRAĆA DUG KIKINDI: Radiolog iz Instituta za zaštitu dece i omladine najavio besplatne preglede