NAJDRAŽA FUNKCIJA! Književnik Radovan Beli Marković, počasni predsednik ŽOK Železničar iz Lajkovca

B. PUZOVIĆ

28. 03. 2021. u 20:00

BEZ posebnih ličnih zasluga, naprosto sam "izvikan" za počasnog predsednika Ženskog odbojkaškog kluba Železničar iz Lajkovca i to mi poslušanje ne pada teško. Naprotiv, ponosan sam zbog toga i strahujem da me ne smene!

НАЈДРАЖА ФУНКЦИЈА! Књижевник Радован Бели Марковић, почасни председник ЖОК Железничар из Лајковца

FOTO: V. Danilov

Ovo, u svom stilu, kaže počasni predsednik ŽOK Železničar, jedan od najvećih i najznačajnijih savremenih srpskih književnika Radovan Beli Marković, koji živi i stvara u Lajkovcu, nekada znamenitoj železničkoj varošici bivše Jugoslavije, dok je uzanom prugom jezdio "ćira".

Lajkovac je, definitivno, postao prestonica srpske ženske odbojke, jer se Železničar, za kratko vreme, ovenčao svim titulama. Odbojkašice iz Lajkovca bile su prvakinje Srbije, a nedavno su, treći put za četiri godine, osvojile i nacionalni kup.

- Bez ikakve šale, to što sam počasni predsednik Ženskog odbojkaškog kluba Železničar, najdraža mi je društvena funkcija - kaže Radovan Beli Marković.

- I "najkomotnija", jer sve ono što je teško uprtio je na svoja pleća Živorad Lazarević, istinska duša ovog sportskog kolektiva, uz upravu koju sačinjavaju ugledni Lajkovčani i mlada direktorka kluba Ivana Lazarevićeva, koliko do juče prva "tehničarka" ovog uspešnog superligaša, "plavih dama", koje utakmice igraju pred sve brojnijom publikom, premda je u ovoj sezoni korona uzela svoje ...

Podseća književnik da je, polovinom prošlog veka Bog u njegovom selu Ćelije, podno Vrače brda, ukraj Kolubare, nedaleko od Lajkovca, zaboravio jedan vojni magacin i nekoliko vojnika koji su "davali stražu", čemu je posledičila i "garnizonska dosada" koja se ne mogaše po čitav dan "razbijati" strojevim radnjama, pa je utaban i mali sportski poligon, usred kojeg se, gotovo sama od sebe, isplela i odbojkaška mreža...

- Odbojka je, polovinom prošlog veka, i inače slovila kao vojno-milicionarski sport i od Lajkovca do Obrenovca mogahu se na prste izbrojati odbojkaška igrališta, premda ne verujem da među tim retkim igralištima bejaše ijedno koje bi, osim po kakvoj-takvoj mreži, podsećalo na današnje terene pod jarkim svetlima - priseća se počasni predsednik ŽOK Železničar.

- Mi, deca, provodili smo sate oko magacinske žice, čekajući da nas Bog pogleda i učini da koja lopta preleti u naokolne koprive, a srećnikom se mogaše smatrati onaj ko bi tu loptu uhvatio i vratio u igru. Lopte su, tim dobom, bile od krpa, a jedinu pravu učitelj Bora Lukić je držao pod ključem i njome su se "sigrali" samo fudbaliste. Tako je odbojka ušla u moj život, ali sam se baš načekao, dok je u mom selu ovaj prelepi sport uzeo maha, kad je obeleženo i prvo civilno odbojkaško igralište - na podbarnoj livadi, gde je danas benzinska pumpa...

Najveće zasluge za utemeljenje ćelijanske odbojke imađaše Mira Longinovićeva, beogradska studentkinja, koja je letnje raspuste provodila kod svojih ćelijanskih rođaka, evocira sećanja Radovan Beli Marković. Smatra da će sportski hroničari možda i prevideti presudnu ulogu Lepe Mire u utemeljenju odbojke u selu Ćelijama, čiji se muški tim takmičio u jednoj zoni tadašnje Republičke lige, ali se još priča o gospojici Longinovićevoj, prvoj devojci koja se golih nogu, u sportskim gaćicama, "pokazala pred momcima i tolikim narodom"... Ćelijanci joj to, veli, nikada neće zaboraviti!

- Posredstvom televizije saživeli smo se sa našom i svetskom odbojkom, čemu su doprineli i naši sportisti, odbojkašice i odbojkaši - kaže počasni predsednik ŽOK Železničar.

- U novije doba Kolubara i Tamnava, "na mapi svetskih čudesa", razaznaju se i po vrhunskoj odbojci, ženskoj i muškoj, koja se "primila" u Ljigu, Valjevu, Lajkovcu, Lazarevcu i Obrenovcu, uz očekivanje da se u Osečinu i Koceljevu povrati stari sjaj pehara u klupskim vitrinama. Najposle, valja i ovo reći: Od ono malo radosti, koje su za starog čoveka vekom odvojene, gotovo svaka je prebojena u plavo - klupsku boju lajkovačkih odbojkašica...

UTAKMICE UŽIVO I NAGRADE

RADOVAN Beli Marković uvek ističe da u svom književnom delanju služi "kraljevskom jeziku srpskom", a u sportskom duhu ne propušta nijednu utakmicu lajkovačkih odbojkašica, naročito kad igraju kod kuće.

Među brojnim priznanjima, za knjigu priča "Setembrini u Kolubari" dobio je "Andrićevu nagradu", za "Male priče" nagradu "Bora Stanković". Za roman "Lajkovačka pruga" "Nolitovu" i nagradu "Branko Ćopić". Za roman "Luminacija u Ćelijama", ovenčao se nagradom "Meša Selimović"...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZBOG OVOGA JE ĐOKOVIĆ OTPUSTIO IVANIŠEVIĆA? Da li je ovo kap koja je prelila čašu... (VIDEO)