UŽIVAO JE U ŽIVOTU, GUBIO NA KOCKI, MRZEO NACIONALIZAM: Bokserski šampion koji će dobiti ulicu u Beogradu

- Mati Parlovu nisam istakla mišiće, nisam ga videla samo kao boksera, već kao poklonika poezije, intelektualca - kaže, za "Novosti", jedna od najvećih hrvatskih umetnica, vajarka Marija Ujević Galetović, koja je izradila bronzani spomenik velikog sportiste u prirodnoj veličini, postavljen u centru Pule. - Parlov nije bio mišićav, krupan bokser, a uradila sam mu ruke čvrstog, jednostavnog oblika.

УЖИВАО ЈЕ У ЖИВОТУ, ГУБИО НА КОЦКИ, МРЗЕО НАЦИОНАЛИЗАМ: Боксерски шампион који ће добити улицу у Београду

Foto: Privatna arhiva

I takav Mate Parlov, bez rukavica i mišića, od maja stoji u Puli, izazivajući različite reakcije građana, od oduševljenja do razočaranja. Taj neponovljivi junak, poreklom iz Imotske Krajine, koji je umro pre trinaest godina u Puli, sada u bronzi u pulskim Đardinima ponovo izaziva pažnju, a inicijator postavljanja njegovog spomenika Gorka Ostojić Cvajner kaže da je to pre svega umetničko viđenje legendarnog sportiste, a da o njegovoj karijeri najbolje govore medalje i častan i predan rad.

Slavna hrvatska vajarka, koja je uradila brojne spomenike, među kojima i onaj Miroslavu Krleži, ističe da je sin Mate Parlova Matko uz spomenik izabrao pet medalja koje asociraju na olimpijske krugove.

- Tata bi bio zadovoljan spomenikom u centru Beograda, grada kojeg je voleo - kaže njegov sin, dok smo se sami uverili da stanovnici Pule i njihovi brojni turistički gosti dolaze da vide Parlova, čoveka čija životna priča nikada nije ispričana do kraja. Vest da će Parlov dobiti i ulicu u Beogradu za Puljane je potvrda da veliki sportista, najuspešniji jugoslovenski bokser svih vremena - nikada neće biti zaboravljen.

A priča o Mati Teu Parlovu počinje u Ričicama kraj Imotskog, gde je živeo nakon rođenja u Splitu, da bi se porodica 1958. preselila u Pulu. Dugo nije razjašnjena tajna odlaska u Pulu. Sam Parlov je jednom govorio da je otišao sa deset godina, a onda je spominjao odlazak kada je imao dvanaest. Puno je oko tog preseljenja bilo govorkanja, pa i oko toga da mu je otac, koji je bio lokalni trgovac u Imotskom, u Puli izdržavao zatvorsku kaznu, jer je bio osuđen zbog ubistva poznanika Nikice Rake. Prava je istina da je porodica odlučila da se preseli nakon što je otac Mate Parlova pomilovan, a sam Mate o tome nikada javno nije govorio.

U Puli su Matu zvali i Teo, tu je počelo njegovo druženje sa boksom, ali i pevanjem i glumom. Upisao se 1964. godine u bokserski klub i počeo da trenira, da bi već četiri godine kasnije otišao na Olimpijske igre u Meksiko.

Foto: Privatna arhiva

 

- Bio je krajnje pošten čovek, imao je odlike velikog sportiste, disciplinovan i profesionalan - govore prijatelji Mate Parlova, koji ga znaju iz tih prvih pulskih dana. Sam Parlov, koji je uvek imao dosta novca, častio je sugrađane i nikada niko uz njega nije mogao da plati piće. Kažu, voleo je da se druži i sa kockom.

- Da ga je Brižit Bardo zvala da izađe sa njom odbio bi, jer je morao da trenira - kaže Matin dugogodišnji sparing partner Josip Čikada.

Uz Matu Parlova se ne vežu nikakvi problemi ni ekscesi. Voleo je mnogo da čita, pomaže kolegama, a imao je i poseban smisao za humor, kakav imaju ljudi iz Imotske Krajine. Gubio je pare na kocki, za one prilike neverovatno velike sume, ali je uživao u životu. Galantan, vozio se u raskošnom "mercedesu", odbijajući da se politički opredeljuje. Za njega je Jugoslavija bila njegov dom, ali pre svega je cenio svakog čoveka i mrzeo nacionalizam.

Foto: Privatna arhiva

 

Uz sportsku karijeru mnogo je učio, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, upisao magistarske studije u Ljubljani. Zbijao je šale, spajao nemoguće, sportski život i duge noćne zabave, a oni koji su ga dobro znali tvrde da se nikada nije žalio.

Dug je spisak sportskih uspeha, medalja koje su ga dovele na sam vrh profesionalnog svetskog boksa. Bio je i prvi bokser iz bivše države koji se okitio olimpijskim zlatom u Minhenu 1972, a u 214 mečeva pobedio je u 190. Prvi je svetski amaterski prvak, što mu je otvorilo i karijeru u profesionalnom boksu.

Tri je puta izabran za najboljeg sportistu Jugoslavije, bio je osmostruki prvak bivše države, četiri puta u srednjoj i četiri puta u poluteškoj kategoriji. U drevnoj pulskoj Areni nakon mnogih trijumfa bio mu je priređen spektakularni doček, a kada je osvojio svetsku titulu u profesionalnom boksu još je posle toga samo tri puta ušao u ring. Od boksa se oprostio 1990. godine i sa porodicom je živeo u Fažani, mestu preko puta Briona, sa suprugom Laurom i sinom Matkom.

Foto: Privatna arhiva

 

- Bili smo kao gladijatori u areni - znao je govoriti, podsećajući se na dane slave.

Otvorio je legendarni kafić "Mate" koji radi i danas i kojeg vodi njegov sin.

- Dolazio je tu svakog dana, italijanska iskustva sa kafom preneo u Istru, znao je u kafiću biti do kasne večeri - kaže nam Darko Delbijanko iz Pule, dok je Matin sin, koji je nastavio očev posao u kafiću, tvrdio da nikada nakon završetka karijere nije pričao o boksu.

- Obožavao je obične ljude, a privatno je voleo poeziju, klasike poput Marulića, Gundulića, Matoša...

Slavni bokser, koji je predvodio i reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu, umro je 29. jula 2008. godine u Puli. Simbol tog grada nije mogao da pobedi tešku bolest, rak pluća. Umro je u porodičnoj kući, okružen porodicom, suprugom i decom, kćerkom Mirom i sinom Matkom, ne dočekavši šezdeseti rođendan.

- Jedan me profesor u svom kabinetu upitao koji mi je najveći uspeh u životu. To što poznajem Matu Parlova i što sam boksovao sa njim u istoj ekipi, odgovorio sam - priča Matin dugogodišnji prijatelj Nihad Kadić iz bokserskog kluba u Puli.

Razornu levicu, evropskog, svetskog i olimpijskog prvaka, tog neponovljivog Parlova, pratile su brojne anegdote, pa sami Puljani kažu da se nikada nisu tako dobro nasmejali kao sa Matinim šalama.

Foto: Privatna arhiva

 

- Pre svega, bio je velik čovek. A sve ostalo, boks i poezija, išlo je uz to - govore njegovi prijatelji, oduševljeni da i danas živi legenda o Mati Parlovu. Legenda o sportisti koji je sve osvojio, ali je ostao skroman do kraja života, nenametljiv velikan.

BEOGRAD JE GRAD KOJI JE MOJ OTAC VOLEO

- Čim sam čuo prvo za predlog, a potom i za odluku Grada Beograda, osetio sam radost i čast. Nije mala stvar da u gradu koji je moj otac voleo, u kojem je pobeđivao, ulica dobije njegovo ime - rekao Matko Parlov.

Podsetio je da je u karijeri oca sve počelo upravo u Beogradu, a kako kaže, tu se i završilo, jer je poslednji intervju, tri meseca pred smrt 2008. dao za beogradske medije.

Matko navodi da je uvek želeo da dođe u Beograd, ali da nije stigao jer je, između ostalog, zauzet vođenjem kafića "Mate" koji je njegov otac otvorio.

Sin sportiste nenadmašne biografije, koji je sa 19 godina postao prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji, sa 23 prvak Evrope, a ubrzo potom i svetski prvak, u 310 amaterskih mečeva imao samo 13 poraza, a kao profesionalac u 29 borbi izgubio samo tri puta, ističe da sada ima i motiv više da dođe u Beograd - da vidi Ulicu Mate Parlova.

- Posebno mi je drago jer mu je beogradska publika davala krila - rekao je sin čoveka koji je govorio da nije imao strah od poraza, "nego strasnu odgovornost jer nije smeo razočarati 20 miliona ljudi koji su bili uz njega".

Foto: Privatna arhiva

 

Matko kaže da mu je oduvek bila želja da dođe u Beograd.

- To je grad koji je moj otac jako često spominjao, u kojem su mu se ljudi uvek lepo javljali. Voleo bih da obiđem i Košutnjak, gde je trenirao godinama - rekao je Matko i podsetio da je njegov otac 1973. u Beogradu odbranio titulu prvaka Evrope.

Mediji uvek citiraju da se Mate ponosio korenima, ali da je uvek govorio: "Beograd je moja druga kuća".

- Tamo je provodio najviše vremena, trenirao, boksovao, stekao je puno prijatelja, voleo taj grad - rekao je Matko.

Foto: Privatna arhiva

 

Matko Parlov pored spomenika posvećenog ocu Mati 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

A SRBIJA?! Pitali Ruse Za koga ćete da navijate na EURO 2024? - ovako su odgovorili