OTKRILI „RECEPT“ RIMSKIH NEIMARA: Posle istraživanja u Pompeji, naučnici objasnili zašto stare građevine odoloveju vremenu

Milica Ostojić

23. 12. 2025. u 23:45

REZULTATI istraživanja obavljenih na ostacima drevne Pompeje, objavljeni nedavno u časopisu Nature Communications, otkrili su veliku tajnu drevnih rimskih neimara – otporan, nepogrešiv materijal koji su današnji sručnjaci nazvali „samoizlečivi beton“. Upravo je on omogućio da se monumentalne građevine i ponosi antučke arhitekture poput Koloseuma, Panteona i mnogobrojnih mostova, lukova, stuboiva...održe gotovo netaknuti po nekoliko milenijuma, sve do danas. Tajna tog betona je beli mineral koji je u svakoj pukotini pomogao da „zaraste“ kada pada kiša, a majstorsko umeće bilo je u tome da su ovi minerali u beton dodati procesom „vrućeg mešanja“ kreča, vulkanskog pepela i na kraju vode.

ОТКРИЛИ „РЕЦЕПТ“ РИМСКИХ НЕИМАРА: После истраживања у Помпеји, научници објаснили зашто старе грађевине одоловеју времену

Foto: Unsplash

Ove rezultate analiza koje su do dokučile misteriju „večnog života“ mnogih kolosalnih rimskih građevina obelodanio je profesor Tehniloškog instituta u Masačusetsu (MIT) Admir Mašić (42), riđen u nekadašnjoj Jugoslaviji, a studirao hemiju u Toorinu.  će iz iskopina u Pompeji smatra se revolucionarnim, čak je i u suprotnosti sa onim što je rekao slavni rimski arhitekta i inženjer Vitruvio, u Prvom veku pre Hrista, a o drevnom rimskom graditeljstvu. Otkriće je objavio profesor prestižnog tehnološkog instituta u Masačusetsu Admir Mašić (42), rođen u nekadašnjoj Jugoslaviji, a studirao je hemiju u Torinu. On i njegov tim zapravo su otkrili mehanizam regenerisanja strukture zidova i stubova starih, veličanstvenih dela arhitekata i građevinara. Odgovor je stigao iz Pompeje, koja je uništena u 79. godini nove ere, u strašnoj erupciji vulkana Veziv, ali je njeno otkrivanje pokazalo da je isto tako veličanstveno delo davnašnjih neimara Rismkog carstva.

-Kada sam ušao na ovo arheološko nalazište u Pompeji, sve je bilo tako živopisno i, takođe, tako savršeno očuvano da sam mogao jasno da rekonstruišem šta se tamo dešavalo, ispričao  je Mašić.

-Zamrznuti su u vremenu. To je bukvalno vremenska kapsula.

Istraživači su, naime, 2023. godine otkrili gradilište u Pompeji, a koje je ostalo nedovršeno posle erupcije Vezuva prekriveno vulkanskim pepelom. U tom području, arheolozi su otkrili neke završene zidove, a druge koji su 79. još bili u izgradnji, kao i sirovine i alate. Zahvaljujući tome Mašićev tim je uspeo da otkrije i objasi proces mešanja, kao i materijal koji su stari Rimljani koristili za stvaranje betona potpuno otpornog na vreme. Ovi rezultati su potvrdili i njegove nalaze i naučni rad iz 2023. godine posvećen rimskom betonu iz izorka sa arheološkog lokaliteta Priverno, u provinciji Latina, u Laciju. On je takođe bio samoizlečiv, a sada sa nalazima iz Pompeja se pokazuje da je to bio „recept“ većine rimskih graditelja.

Rad koji je napsiao pre dve godine počiva na analiziranju uzoraka gradskog zida u Privernu, koji datira iz ranih godina nove ere. Upravo tu je identifikovao male bele fragmente koji su betonu davali sposobnost samozarastanja, a prvobitno su smatrani kao defektni materijal. No, sada se otkriva da su izizetna tajna trajnosti, postojanosti i sposobnosti autoreparacije. Naime, ako bi se formirale pukotine, jednostavno dodavanje vode ili čekanje kiše bi rastvorilo kreč, omogućavajući mineralu da ih popuni ili zatvori, do se suši rekristalizuje.

Mašić i njegov tim otkrili su da su ovi minerali dodati procesom poznatim kao „vruće mešanje“, u kojem su fragmenti kreča kombinovani sa suvim sastojcima, kao što je vulkanski pepeo. Zatim je dodavana voda, stvarajući hemijsku reakciju koja je proizvodila toplotu i zarobljavala fragmente kreča u betonu.

Međutim, Mašićev tim u početku nije bio sigiuran da li su gradski zidovi Priverna reprezentativni za celokupnu rimsku arhitekturu, jer se recept za beton razlikovao od onog opisanog u traktatu „De architectura“  čuvenog rimskog arhitekte Vitruvija iz prvog veka nove ere. U tom radu, voda je dodata kreču, pre bilo kog drugog materijala, bez pribegavanja metodi „vrućeg mešanja“. Nedavno iskopano gradilište, međutim, pokazuje da su materijali mešani dok su bili suvi, što potvrđuje da su Rimljani koristili proces „vrućeg mešanja“, a ne Vitruvijevu metodu.

Mogu li se danas primeniti? Mašić namerava da ispita kako se drevni procesi mogu transponovati i eventulno poboljšati kroz moderne prakse, pa i da li se mogu danas primeniti:

 -To je ono što me fascinira u analizi ovih stvari, posebno kada je reč o betonu starog Rima i infrastruktura koju su izgradili Rimljani, a koja i dalje stoji ovde posle 2.000 godina. Ne znam koliko će naših stvari još biti za 2.000 godina.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DR NOVOSTI u klinici gde se neguje stručnost, poverenje i humani pristup pacijentima