POZORIŠNA KRITIKA: Nesigurna ravnoteža intimnosti
TEMA veštačke oplodnje, iz socijalnog, partnerskog, feminističkog, psihološkog, etičkog... aspekta je već zamorno mnogo prisutna u dramskoj umetnosti.
Novosti
Iako otvara mogućnost za dramatičan konflikt, psihološki različito motivisan, ona prečesto postaje medicinski dosije ove složene procedure koju su gledaoci predobro upoznali i proučili.
Tena Štivičić, vrlo dobar dramski autor ("Tri zime", "Dvije"...), u rediteljki Alisi Stojanović i veoma koncentrisanima Hani Selimović (Eva) i Milošu Timotijeviću (Danijel) ima dostojne tumače još jedne rasprave u teatarskoj formi, o biologijom i tradicijom nametnutoj kompeticiji za životnu ostvarenost. Cena se, ovde, meri brojem injekcija (64), koje Eva prima, da bi se začelo dete. U toj proceduri je, posle deset godina braka, odnos bračnih partnera, konačno, ogoljen do bosih nogu (kostim Jelisaveta Tatić Čuturilo), kojima hodaju po skliskoj (figurativno) kosini scene (scenograf Darko Nedeljković). Iritantna "nju ejdž" navlaka, da se sve mora definisati i obrazložiti beskrajnim psiho-torturama, od Eve čini vrstu Beketovog Krapa, koji vrti jednu istu temu, do kraja sveta.
Ova primedba se odnosi isključivo na autorku, Tenu Štivičić, koja svoju ličnu "golgotu" pretače u umetničku formu. Alisa Stojanović je, svedenim, ohlađenim pristupom, dala priliku Hani Selimović, pre svega, da (još jednom) pokaže kolikom moći raspolaže, da pretežak dramski proces izvede tačno i ekspresivno, bez ijednog spoljnog sredstva, osim nervoznog, rastrojenog gesta, kojim svako malo okreće dekolte kostima napred, ili na leđa.
Atelje 212 je u Hani Selimović dobio novu boju, a drama "64" je pravi izazov, koji je glumica u potpunosti iskoristila, da žensku egzistencijalnu paniku prolaska vremena, prikaže kao usamljenički proces, bez inače lojalnih prijatelja i inače kooperativnog partnera...
Miloš Timotijević je bio dostojni "protivnik" u ratu polova, uverljiv u pokazivanju intimne, a zapretene potrebe da očuva svoju mačo autonomiju. Jelena Đokić je svoju feministkinju Belu, Evinu prijateljicu, pronela, uz četiri krigle piva na poslužavniku, osvežavajuće i šarmantno, a Vladica Milosavljević (Evina majka) i Branislav Zeremski (Danijelov otac), napisani su i protumačeni kao generacija mnogo manje opterećena tradicijom od svoje dece. Lik komšije Aleksa (Ivan Jevtović), Evi privlačan, ostao je nejasan, zbog neobične koreografije (glumac je i autor scenskog pokreta), kojom se sve vreme kretao na sceni. Avatar Luna (Denis Murić) iskorak je iz realnosti telesnog u već ispričanoj priči o VTO, vizija, kojom se Danijel otima od Evinog stalnog pritiska verbalizovanja Istine i Ljubavi. Doktor (Vladislav Mihailović) nije svojom neurotičnošću ohrabrio one koji se za proceduuru, odigranu u "64", tek spremaju.
Preporučujemo
POTPISUJE SE ISTORIJSKI UGOVOR: Vojvodina postaje čvorište Evrope, kreće gradnja gigantske saobraćajnice (FOTO/VIDEO)
PROJEKAT Osmeh Vojvodine obuhvata izgradnju 185 km brze saobraćajnice, sa 46 mostova i 34 nadvožnjaka, čime se smanjuje vreme putovanja.
18. 03. 2026. u 09:30
KULT PREDAKA U PLAMENU MRŽNjE: 45 godina od paljenja konaka Pećke patrijaršije – Zločin koji je najavio Martovski pogrom
OVE sedmice pre tačno 45 godina, srpski narod i Srpska pravoslavna crkva zanemeli su pred prizorom koji je nagovestio decenije stradanja na Kosovu i Metohiji.
17. 03. 2026. u 19:10
Miroslav 33 godine živi pod zemljom, bez struje i vode: Humanitarac podelio priču koja je rasplakala mnoge (VIDEO)
DEKA Miroslav iz sela Dvorska kod Krupnja već 33 godine živi u zemunici bez struje i vode, a njegov vapaj za pomoć dirnuo je humanitarca Marka Nikolića.
14. 03. 2026. u 11:54
Komentari (0)