ZAŠTO DRŽAVA NE ŠTITI ĆIRILICU: Nevidljivi cenzori

Veljko Brborić

30. 03. 2021. u 12:32

HOĆEMO li čekati da srpski jezik bude manjinski, pa da onda o njemu vodimo brigu

ЗАШТО ДРЖАВА НЕ ШТИТИ ЋИРИЛИЦУ: Невидљиви цензори

Foto Tanjug

1. U zvaničnim nastavnim programima za osnovnu školu među zadacima nastave Srpskog jezika, kao nastavnog predmeta, jasno stoji: "razvijanje ljubavi prema maternjem jeziku i potrebi da se on neguje i unapređuje", a još u prvom razredu osnovne škole jasno stoji da je ćirilica prvo (primarno) pismo srpskog jezika da je zadatak da učenici "savladaju tehnike čitanja i pisanja na ćiriličkom pismu". Tako stoji u zvaničnim dokumentima, a svi smo svedoci da se ćirilica ne štiti ni u školi ni izvan škole i polako prelazi u neku vrstu egzotike i efemernosti. Izvan škole ćirilice skoro i da nema, mnogima to ne smeta i u tome ne vide problem. Ćirilica se decenijama svesno marginalizuje, posebno posle Drugog svetskog rata i države u kojima su žive(li) Srbi to prećutno podržavaju. Nije mali broj onih koji su završili akademsko obrazovanje, obavljaju važne poslove, ne pišu ćirilicom, to svedoče njihov potpisi.

2. Svaka država je dužna da vodi ozbiljnu i odgovornu nacionalnu politiku. Nacionalna politika dobro se vidi u odnosu prema kulturi, a kultura je očigledna preko identitetskih kategorija, srpski jezik i ćirilica su identitetske kategorije srpskog naroda, njegove kulture i srpskog nacionalnog bića. Ustav Republike Srbije (čl. 10) jasno kaže: "U Republici Srbiji u službenoj upotrebi su srpski jezik i ćiriličko pismo. Službena upotreba drugih jezika i pisama uređuje se zakonom na osnovu Ustava." Upotreba jezika nacionalnih manjina i njihovih pisama u Republici Srbiji urađena je po najboljim uzorima i u skladu sa svim međunarodnim propisima i uobičajenom praksom. Na upotrebu manjinskih jezika niko u Srbiji i izvan Srbije nije imao zamerku i to je nešto na šta možemo biti ponosni. Šta je onda sa srpskim jezikom i srpskom ćirilicom. Hoćemo li čekati da srpski jezik bude manjinski, pa da onda o njemu vodimo brigu?

Izmene zakona čame u fioci

Izmene Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, kojima se štiti ćirilica, već godinama čekaju da budu usvojene.

Predlog izmena uradilo je Ministarstvo kulture u saradnji sa predstavnicima Odbora za standardizaciju srpskog jezika SANU. U predlogu stoji da ćirilica mora da ima prednost u odnosu na latinicu - pomoćno pismo. Ćirilicom je obavezna komunikacija u pravnom prometu, u nazivima preduzeća, njihovih sedišta i delatnosti, kao i na deklaracijama, potvrdama i računima. Škole, mediji, javna preduzeća, profesionalna i strukovna udruženja čiji je osnivač država ili imaju državni kapital, moraju isključivo da koriste ćirilicu...

"Novosti" su pokušavale da dođu do odgovora - zbog čega ovaj propis čami u fioci, ali nadležne institucije ostajale su neme na sva naša pitanja.

3. Postojeći Zakon o jeziku je veoma vremešan, on je iz 1991. godine, od tada se promenila i naša istorija i naša geografija, promenilo se okruženje, promenile su se mnoge stvari...

Povremeno se čuju tvrdnje da nemamo jezičku politiku i da se ne zna čija je to odgovornost i gde je problem. Imamo Odbor za standardizaciju srpskog jezika od 1997. godine. Odbor su osnovale tri akademije nauka (Beograd, Podgorica, Banjaluka), Matica srpska, Institut za srpski jezik SANU, Srpska književna zadruga i svi filološki (filozofski) fakulteti na kojima se studira srpski jezik. Dakle, Odbor je svesrpsko jezičko telo i njegov zadatak je da se bavi jezičkim planiranjem i adekvatnom jezičkom politikom. Od svoga osnivanja do danas Odbor je preko redovnih sednica, odluka, saopštenja i rada Komisija pokušao da bude telo koje će pomoći svim državnim institucijama u rešavanju svih pitanja oko srpskog jezika i njegovog osnovnog pisma. Ipak, institucije najčešće ignorišu rad Odbora i time čine veliko ogrešenje o mišljenje struke i najznačajnijeg jezičkog tela u državi.

Foto Ilustracija Goran Divac

4. Struka se oglašavala više puta. Tako je, recimo, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske organizovala dva naučna skupa na kojima se razgovaralo o ovoj temi: Jezik i pismo u Republici Srpskoj (2011) i Srpski jezik i srpsko pismo danas (2017). U Beogradu je u Srpskoj književnoj zadruzi 2014. godine održana naučna konferencija sa temom Identitet srpskog jezika i kulture, u organizaciji Odbora za srpski jezik SKZ. Filozofski fakultet u Nišu je 2012. godine objavio tematski zbornik radova Filologija i univerzitet. Srpska akademija nauka i umetnosti, u nešto širem kontekstu, organizovala je naučnu konferenciju Jezik u obrazovanju. U Matici srpskoj je 2019. godine održan naučni skup: Srpski kulturni prostor: ustrojstvo, problemi i vrednosti, više referata je bilo posvećeno problemima srbistike. U Tršiću je 2020. godine održana Interkatedarska srbistička konferencija, uz učešće predstavnika svih srbističkih katedara na filološkim, filozofskim i pedagoškim fakultetima, jednoglasno su usvojene dve deklaracije (o statusu srpskog jezika na fakultetima i o povećanju broja časova u srpskog jezika u obrazovnom sistemu). U poslednjih dvadesetak godina, od svog osnivanja do sada, više puta se oglašavao i Odbor za standardizaciju srpskog jezika, ali i Društvo za srpski jezik i književnost Srbije, kao i mnoge druge institucije i pojedinci. Pomaka nema, ne barem vidljivih.

5. Još 2004. godine bio je urađen predlog Zakona o nacionalnom službenom jeziku i njegovom matičnom pismu, upućen je Skupštini Republike Srbije, ali nikada nije stigao u na njen dnevni red. Ponovo je, pre nekoliko godina, na inicijativu Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije urađen predlog Zakona o srpskom jeziku i njegovom matičnom pismu, predlog je urađen uz pomoć Odbora za standardizaciju, prosleđen je Vladi Republike Srbije, nije stigao u Skupštinu Republike Srbije, negde je ponovo "zaboravljen", možda zbog ćirilice.

6. Pre nekoliko godina institucije i pojedinci pokrenuli su kampanju "Negujmo srpski jezik". Neki mediji su tu kampanju nazvali "rasističkom manipulacijom jezikom", uprkos nekim otporima, kampanja je bilo lepo primljena, prokrstarila je Srbijom, šira podrška je izostala, ali je lepo saznanje da je učenička populacija kampanju prihvatila sa iskazanom emocijom i lepom podrškom. Sledila je i kampanja "Sačuvajmo srpski jezik", ali ni ona nije imala ozbiljniju podršku. Mnogi su i ovde videli "srbovanje", posebno je smetalo isticanja ćirilice kao osnovnog srpskog pisma.

7. U medijima je bilo reči da će biti usvojena Deklaracija o opstanku srpskog naroda, ali ne znamo zašto se od nje odustalo. Iz medija smo saznali "da će država posebno voditi računa o zaštiti srpskog jezika i ćiriličkog pisma". Nije usvojena ni obećana Strategija kulturnog razvoja, možda zato što je bilo istaknuta važnost srpskog jezika i ćiriličkog pisma. Stoga se možemo zapitati da li postoje neki drugi centri i da su oni jači od države i struke, čim se spomene ćirilica. Znamo da broj cenzora ćirilice u prošlosti nije bio mali, pa možemo pomisliti da ih i danas ima, samo su nevidljivi. I da završimo duhovitom dosetkom Matije Bećkovića: "Svaki okupator je prvo zabranjivao ćirilicu. I da nema nikakvog drugog razloga da je sačuvamo, taj bi bio dovoljan." Okupatore možemo razumeti, ali kako da razumemo samo sebe, posebno na srpskom jeziku i na njegovom matičnom pismu. n

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (6)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna