KNJIŽEVNA KRITIKA: Raščinjenost sveta
Stana Dinić Skočajić, "I neka mi posle neko kaže", Društvo književnika i književnih prevodilaca Niša, 2018.
Foto: Privatna arhiva
Osnovni motiv u zbirci priča Stane Dinić Skočajić "I neka mi posle neko kaže" jeste raščinjenost - sveta, vremena, društva, porodice, ljudi i kulture.
Hronotop knjige jeste savremeni trenutak u Nišu - gradu sa čijim se duhom, ali i duhovima, temperamentom stanovnika, njihovim navikama, pogledom na svet i jezikom koji daje izuzetan kolorit i živost pripovedanom, upoznajemo u svim proznim knjigama ove spisateljice.
Ipak, u njenoj književnosti, pa i u ovoj knjizi, nikako nije reč tek o lokalnim pričama. Njihovu univerzalnost čini sve što proističe iz već pomenute raščinjenosti. Otuda je u njoj mnogo ličnih, proživljenih priča - čiji su junaci ljudi margine (ostali bez posla zbog urušavanja Elektronske industrije, kulturnih i obrazovnih institucija, izdavaštva), kao i onih koji su marginalci postali za vreme i nakon devedesetih godina 20. veka - zbog ratova, kao izgnanici. Nasuprot njima, tu su i junaci koji su postali elita zahvaljujući partijskim knjižicama. Kod njih su, dakle, vlast i moć, oni smelo odlučuju o svemu o čemu ne znaju ništa.
Osim njih, tu su i usamljene žene - koje spram aktuelnog sveta i svojih moralnih uzusa - oživljavaju prošlost i svode svoje životne skorove - konstatujući da jesu na gubitku, ali da ipak ne bi ništa mogle da imaju sa svetom - ovakvim kakav je danas.
Značajna tema ove knjige jesu i porodični odnosi, a često i implicitan, ali veoma značajan, upliv ideologije i politike u njih. Tako po načelima socijalizma u kom su bili povlašćeni partizani, pa vojna lica, otac vaspitava sina koji se retrospektivno, sa ironijskim odmakom i gorkim humorom, priseća svoga detinjstva i noćnih košmara zbog priča o Nemcima i partizanima, dok se ćerka priseća majke partizanke koja u miru lista novine dok njen muž, takođe partizan, represira ćerku koja ne želi svakog jutra da jede pekmez i hleb. Zbog politike se raspadaju i mešoviti brakovi iz kojih se žene vraćaju u roditeljske kuće u kojima ne bivaju prihvaćene u kojima opet otac - zato što je kuća baš njegova - jedini ima pravo da razmešta nameštaj.
U tim - porodičnim - pričama izuzetno je značajna pozicija žene. Ukoliko se ona objektivno sagleda, razumećemo da 21. vek nije doneo ništa osobito novo. Žene su i dalje organizatorke i pregaoci porodičnog života, uglavnom u službi - svima osim sebi. Iako bismo sa psihološkog stanovišta mogli govoriti o tome da je to njen izbor, morali bismo zapaziti da nasuprot tome stoji još jedna značajna činjenica - bar u pričama ove spisateljice - da i današnji svet pripada muškarcima - iako nisu životno funkcionalni.
Među njima je mnogo edipovaca, umišljenih, samozabavljenih i samozaljubljenih, iz njihove perspektive žena tek obavlja funkciju, pa ih njen emotivni svet i potrebe ne zanimaju. Otuda kod njih odsustvo erosa i u primarnom smislu. U pričama Stane Dinić Skočajić muškarci previše pričaju, mada to ne primećuju, dok žene previše slušaju - i nečemu se nadaju.
Osim priča čija je osnova realistična, nekolike priče sadrže i raznolike začudnosti i elemente fantastike. U njima se junaci sreću i razgovaraju sa umrlima koji su priviđenja ili se pak javljaju u prostorima sna. Takvi susreti sa bližnjima proističu najpre iz preispitivanja složenih odnosa ili pak iz nedostajanja i potrebe za toplinom, ali ima i onih koji se odvijaju u gotskoj atmosferi, na htonskim mestima.
Ova knjiga, koja je nosilac nagrade "Slaviša Nikolin Živković", o kojoj u javnosti nije bilo osobito reči, valjda baš zbog raščinjavanja svega važnog i vrednog, zasniva se na velikom poverenju u književnost i njenu moć. Za ženu stvaraoca čija su sva čula otvorena, koja voli život i kada je lep i kada to nije, sve može biti priča. Dobra priča. Zato ona i veli:
"I neka mi posle neko kaže da je književnost nemoćna. Odmah ću mu ispričati priču."
NEVEROVATNO OTKRIĆE U RUMUNIJI: Koristila kamen kao držač za vrata, ispostavilo se da vredi milion evra
KAŽU da je nečije smeće nečije blago, ali komad „kamena“ koji je decenijama držao vrata otvorenim predstavlja blago po gotovo svačijim standardima.
09. 12. 2025. u 16:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)