U LONDON SAM PONEO I NAŠ CRNI HUMOR: Likovni umetnik Vladimir Lalić o nagradi u Beogradu i izložbama u Britaniji

M. Kralj

07. 09. 2023. u 18:05

ČINI mi se da što sam duže u Londonu, nekako sam bliži Srbiji. To je taj fenomen da tek kada izađeš iz kuće u kojoj živiš, možeš bolje da sagledaš celu sliku.

У ЛОНДОН САМ ПОНЕО И НАШ ЦРНИ ХУМОР: Ликовни уметник Владимир Лалић о награди у Београду и изложбама у Британији

Foto privatna arhiva

Ovo, za "Večernje novosti", tvrdi likovni umetnik i muzičar Vladimir Lalić, koji je, poslednju godinu proveo u britanskoj prestonici, gde je tokom postdiplomskih studija na Goldsmits univerzitetu, već četiri puta predstavio radove, a osvojio je i jednu nagradu:

- Na prvoj izložbi sam unapredio svoju instalaciju "Mračna soba", izveo performans, i pevao, a za drugu sam, od 30 izabranih umetnika na kraju dobio nagradu fondacije "Svon fol art". Sarađivao sam i sa galerijom "Danuzer i Ramirez", gde sam izložio jedan lajt boks, a izveo sam i eksperimentalni koncert performans sa kolegom iz Amerike. To je bila fuzija opere, fanka, i disko muzike, a u pozadini su se smenjivali naši radovi, jer smo obojica vizuelni umetnici.

U Beograd je došao da realizuje rad za aktuelnu izložbu "Lepota velikog formata" u Salonu muzeja grada Beograda, a organizatori ovog događaja koji je okupio neke od naših značajnijih autora, firma "Grafiks", omogućili su mu da gotovo direktno sa aerodroma ode u štampariju:

- Sve smo rešavali na licu mesta, s obzirom na to da je postojala štampa na plišu, pleksiglasu, foreksima... To je sada jedan novi kolaž, iz serije koju sam započeo da radim u Britaniji, a nosi naziv Am I AI? ("Jesam li ja veštačka inteligencija?"). Tema radova je veštačka inteligencija, koja je novi izazov za mnoge umetnike, sa pitanjima koliko je moralna. Za mene, koji se bavim kolažiranjem i aproprijacijom radova starih majstora, veštačka inteligencija je nešto što mogu da koristim kao alatku, kao unapređeni fotošop.

Rad iz nove serije Vladimira Lalić / Foto privatna arhiva

 

U radu "Ko se prvi budi? Kokoška ili jaje?", za koji je upravo dobio jednu od pet nagrada izložbe "Lepota velikog formata", kao neku vrstu igre koristio je i logo Open AI generatora DALLE 2 - bavi se i pitanjem šta je originalnost:

- Originalnost je za ljude sa kratkim pamćenjem. Uvek je nešto već jednom bilo, samo se menja i poprima nove forme. Tako da je to ono čuveno pitanje šta je starije, kokoška ili jaje.

Umetnik koji u delima pokreće i pitanja vezana za evoluciju, u ovom se, kako tvrdi, bavio željom čoveka da bude druga životinja:

- Pitanje je da li će i to jednog dana biti moguće, s obzirom na to da se tvrdi da je već urađena transplantacija glave. Ali, trenutno se to vezuje samo za taj digitalni svet avatara, u kome možeš da budeš šta poželiš. Otuda moralna dilema, na koju nemam odgovor, samo postavljam pitanja.

U London, gde se vraća da završi postiplomske studije, a čija mu je internacionalna scena otvorila mnoge mogućnosti, odavde je poneo već izgrađen umetnički rukopis, ali i još mnogo toga:

- Između ostalog i naš crni humor, našu slovensku mitologiju, kao i estetiku apsurdnih priča koje su nam bake pričale, maštovito i originalno. Ta fantazija, pomešana sa konglomeratom informacija i brzinom sveta, pravi fuziju koja odjekuje u mom radu. Sa više strana su mi rekli da u Londonu nisu videli ništa slično. Da li je to dobro, ili loše, ne znam - zaključuje Lalić.

Sve sličniji insektima

KAO umetnik "sunđerastog tkiva", koji upija sve što se oko njega zbiva, i transponuje u svoja dela, Lalić je, kaže, problematizovao i teme vezane za mitologiju, religiju, ljudsko društvo...

- U nekim od poslednjih radova bavio sam se rojevima muva, jer me čovečanstvo sve više podseća na insekte. Prvo, mnogo nas je više nego ranije, i poput pčela imamo potrebu za sve bržom komunikacijom, da na drugom kraju sveta, čim nešto pomisliš, neko to može da pročita i shvati.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Novi Samsung Neo QLED televizori pomeraju granice kućne zabave