POZORIŠNA KRITIKA: Beli i manje beli grad, Pištalo "Milenijum u Beogradu", režija Marko Čelebić

Dragana BOŠKOVIĆ

10. 07. 2023. u 13:47

Simbolično, ovogodišnji Beogradski letnji festival je u svom pozorišnom programu ponudio gledaocima poznati roman književnika Vladimira Pištala „Milenijum u Beogradu“, o pet prijatelja, koji prelom dva veka u našem glavnom gradu doživljavaju kroz svoje sudbine, intimne, ljubavne, socijalne, uslovljene turbulentnim događanjima, koji nikada ne prestaju na ovim prostorima. Milan Đorđević (Aleksandar Vučković) priča o drugarima, u funkciji gradskih zbivanja u toku godina kraja milenijuma, a sve se tiče teške karme zemlje na raskršću svetova, koja definiše i njegove žitelje. Vučković je glumac, koji vlada vrhunskom spontanošću i njegov Milan je sa umećem proveo gledaoce kroz naraciju romana.

ПОЗОРИШНА КРИТИКА: Бели и мање бели град, Пиштало Миленијум у Београду, режија Марко Челебић

Foto Privatna arhiva

    Dramatizacija Katarine Todorović je bila pravolinijska,  na tragu  scenskog čitanja Pištalovog romana, bez pravog sukoba i radnje, osim literarnog. Taj postupak nije bio nedolotvoran, dopustio je da se odlična Pištalova literatura predstavi, sa divnom idejom, da sanjamo svoj život i svoj grad, ovde večno neuspešno. Ali, ako smo očekivali pozorišnu predstavu, nju nam mladi reditelj Marko Čelebić nije priuštio. Usporeno zbivanje, uslovljeno ponavljanjem informacija i dramaturgijom u kojoj se prvo saopšti događaj, a onda i ilustruje u glumačkoj igri, učinio je „Milenijum u Beogradu“ dugim, uprkos živoj muzici na sceni (Vladan Rajović, Damjan Babić, Boško Mijušković), koja je nostalgično podsetila na  psihološki izlaz iz dramatičnih istorijskih događanja.

     Nikola Vujović (Bane) je otišao u Njujork, za svojom muzičkom sudbinom, a završio kao konobar, i njegova prepiska sa Milanom je, zapravo, kontekst, neophodan da se pogled na pojedinačne sudbine uopšti i učini univerzalnim. Vujović je vrlo spretno predstavio onoga, koji se spasao begom, pa je zbog toga sudbina onih koji su ostali, naročito „kosmopolitkinje koja nikad nije putovala“, Zore (Vaja Dujović) postala još depresivnija. Njena iznenadna smrt u predstavi dolazi naglo, bez pravog dramskog objašnjenja, i to zaokružuje utisak da je, osim dobre literature, većina činilaca ove predstave dramski „tanka“. U to ne spada igra glumaca, jer su i ostali akteri bili uverljivi - Bojan Petrović (Boris), koji je kao tajkun zabrljao i pobegao u Grčku, napustivši njihovu drugaricu Irinu (Zorana Bečić Đorđević), sa sinom Bojanom (dete Vasilije Vujović), koga, na kraju, od kriminalaca čuva Milan sa početka, jer se priča završava kružno, očekivano. U Beogradu se uvek živi kraj istorije.

     Daniela Kuzmanović Pavlović (Olga), Nebojša Kundačina (Andrija, Milanov otac) i Zoran Ćosić (Čedomir, Irinin otac) su dostojno predstavili stariju generaciju, vinovnike nesreće svoje dece zbog nerealnih iluzija, da su normalan život i uspešna karijera na ovom tlu mogućni. Porodica uvek strada.

    Ovaj roman čeka uspešniju scensku verziju, uprkos svežini i dobrom radu aktera i zanimljivih muzičara, koji su učinili da literarno muzički performans bude emotivan, nostalgičan i lep doživljaj letnje večeri.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NJEGOVA SMRT SLOMILA GLUMCA: U suzama svaki dan, plače od maja - pokazao kako na mobilnom čuva njegovu sliku (VIDEO)