Svetlost koja ostaje

Лазар Радовановић

12. 07. 2022. u 15:01

Pročitajte pesmu iz rukopisa Lazara Radovanovića:

Светлост која остаје

Lazar Radovanović

Svetlost koja ostaje

Sestri Poljki

 

Nemoći moja, zaneti prazni izvoru
Prisutna rano, zaspali trajni vijeku
Zaneseni pokretu, slomljena grana plače
Tišina zatvara krug, sve se miri i nestaje
Utišani vetar zamiče, osećaj tiho gori
Vrata na kućnom pragu se sama zatvaraju
Zbunjeni pogled sa slike, u meni sam gleda
I sve se pretvara u čežnju koja u sebi drema
I što više osluškuješ i čekaš, nje nema.


Ima li ikoga više, u tom nejasnom krugu
Svet se menja, uzrasta nemirni sjaj
Trava na putu svojem, cvetu traži put
Moja se sestra sad kroz san vraća
U svojoj ruci nadošla vatra gori
I nosi poruku, skrivenu svoju suzu
Kao večiti trag što u tišini traje
Tinja i raste, sve više podseća i greje
Tiho uzrasta i pada, neznano sve tiše
Uzalud čekam svelu granu, jer nje nema više.


Zaborav neće ostati kad se u slova skrije
Ime je odsjaj sjaja, a srce doziv svetlosti
Protiče pokret, što zove, voda koja ne teče
I ponovo se sve stiša, pa se opet vrati
Treperi lik i glas, tu se preda mnom slama
Raznosi vetar, polet nekih svetova davnih
A ona se samo u nekom nemirnom snu javi
Isto onako ko nekada, sa brigom u hodu
Kao da čita knjigu i da je sve to java
I sve je zauvek prošlo, dok anđeo moj spava.

 

(Iz rukopisa)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

PROLILI STE KAFU PO TEPIHU? Evo kako najlakše očistiti fleku