ŽIVOT ME SIGURNO VOLI KADA MI SVE OVO DAJE: Jelena Jovičić o serijama "Igra sudbine" i "Tajne vinove loze 2"...

Marina JUNGIĆ MILOŠEVIĆ

16. 04. 2022. u 13:28

PRVAKINjA Pozorišta na Terazijama, talentovana glumica Jelena Jovičić, brzo je osvojila simpatije gledalaca kao radoznala i zaboravna Silvana u telenoveli "Igra sudbine", baš kao i opasnica Danica u melodrami "Tajne vinove loze 2". Zavoleli smo je još u serijama "M(j)ešoviti brak", "Vojna akademija", "Mamini sinovi", "Vrata do vrata", "Radio Mileva"...

ЖИВОТ МЕ СИГУРНО ВОЛИ КАДА МИ СВЕ ОВО ДАЈЕ: Јелена Јовичић о серијама Игра судбине и Тајне винове лозе 2...

"Tajna vinove loze 2", Foto Instagram

Više od dve decenije, stasom, plesom i glasom, oduševljava publiku Pozorišta na Terazijama, u kome je ostvarila brojne role, najviše u brodvejskim mjuziklima:

"Briljantin", Kiss me Kate, Chorus line, "Čikago", "Producenti", "Viktor, Viktorija", Mamma Mia. Igrala je glavnu ulogu u mjuziklu "Lutka sa naslovne strane", zatim u predstavama "Dr", "Pop Ćira i pop Spira", "Svetlosti pozornice", "Pod sjajem zvezda", "Heroji"... Kroz TV emisiju "Šljivik" i muzičko takmičenje "Beovizija", ova rođena beograđanka, pokazala nam je i da se odlično snalazi u ulozi voditelja.

A, da trenutno, u "Igri sudbine", ne uživaju samo gledaoci kraj malih ekrana, već i glumci na setu, potvrdila nam je i sama Jelena.

- Uživam u snimanju "Igre sudbine". Ekipa je predivna, divne kolege i profesionalci.

Ima dosta smeha i druženja u pauzama snimanja, pa ponekad pomislim da me život voli kada mi ovakve projekte nabacuje. "Tajne vinove loze 2" sam snimala samo četiri dana, po ceo dan, i nažalost nisam imala baš ovoliko vremena da uživam sa kolegama, kao u "Igri sudbine". Ali, toliko koliko sam mogla, bilo mi je lepo. Lepota našeg posla je što kroz raznorazne projekte upoznajemo neke nove, talentovane ljude, od kojih dobijemo nešto lepo, energiju, iskustvo - počinje razgovor, za "TV Novosti", Jelena Jovičić. - U pozorištu radim normalno, kao i uvek, samo ređe. Baš sam se uželela da radim neki novi, veliki i lep brodvejski mjuzikl.

Sa Miroljubom Turajlijom u "Igri sudbine", Foto IMDb

Televizijskim gledaocima se dopada vaša Silvana, koja žarko želi da se uda. Da li je scenarista Žarko Jokanović ovu ulogu pisao specijalno za vas?

- Žarko me je pozvao da radim u seriji i, pre svega, hvala mu na tome. Pitao me je koju veštinu da mi raspiše, misleći na pevanje, mjuzikl, igranje, misleći na pravu veštinu, a ja sam mu rekla - zaboravnost. To je fantastičan poligon za glumački manevar, koji sam želela i on mi je, naravno, ispunio tu želju. Sve dalje je moja inspirisanost onim što mi je raspisao i traženje mere i ukusa na veoma klizavom terenu. Ja volim izazove i uživam u procesu stvaranja likova koje radim. Silvana je prostodušna i disleksična, večita udavača koja ne vidi u čemu je problem s njom (smeh).

Sušta suprotnost naivnoj Silvani je Danica, najbolja prijateljica Jelene Tomović u "Tajnama vinove loze 2", koju igra Milica Zarić...

- Sa Milicom bukvalno obožavam da radim. Duhovita, talentovana, svoja, divna koleginica, vredna, baš smo se dobro "ukačile", mada se nas dve dugo poznajemo i privatno. Divna, divna!

Da li je prava mera tumačiti različite uloge u isto vreme?

- "Tajne vinove loze 2" smo snimili letos, a sada se emituju pa se potrefilo da idu i "Igra Sudbine" i "Tajne..." u isto vreme. Ja, inače, ne volim da preklapam projekte, koja god da je forma u pitanju, televizijska ili pozorišna. Ne volim da prekidam rad na projektu ni sa čim, ni sa odlaskom na skijanje, odmor. Volim da kad počnem i uđem u materiju ostanem u procesu do kraja. Nije dobro raditi paralelne projekte, pogotovo ako su veliki zadaci. Tu, pre svega, mislim na glumce. Nemoguće je da neko od sebe očekuje da pre podne igra vrsnu košarku, a po podne vrsni ragbi. Često su nam uloge dijametralno suprotne. Zato, korak po korak, posao neće pobeći, uloga će biti, jer džaba kvantitet, ako strada kvalitet. Ja sam za to da, kad radim, radim do kraja i stremim savršenstvu, klešem, i u tome lično uživam. Kao kad ručam. Ne želim da me niko i ništa u tome ometa.

Foto IMDb

Hoće li vaša Silvana u nekoj epizodi možda nešto otpevati ili otplesati?

- Ha, ha, zanimljivo pitanje. Ne smem da otkrivam zbivanja u seriji, jer sam pod ugovorom.

Ako dođe do toga, to će verovatno biti izazov, jer je teško pravdati takav talenat kroz lik Silvane, koja je inače po svojoj prirodi ograničena i prosečna, zbog čega se i nije udala. Ali, neki otkačeni momenat bi se možda mogao zamisliti, na primer, kroz neko pijanstvo. Ne znam, možda bude, a možda i ne bude.

Priželjkujete li neku ulogu ili smatrate da reditelji umeju bolje da procene šta vam leži?

- Priželjkujem. Reno u mjuziklu Anything goes! Takođe, volela bih da igram ženu kojoj je pevanje primarni poziv, i to neku biografsku priču. Ima ih onoliko divnih i potresnih. Ne smatram da reditelji umeju bolje da procene od mene, ono što ja imam u sebi.

Štaviše, pojma nemaju šta se sve u meni krije, češće su grešili kad je moj slučaj u pitanju. Zanimljiv je podatak da su oni koji su najmanje grešili u proceni, ujedno bili i naši najbolji i vrhunski reditelji, što potvrđuje ovu moju konstataciju.

Upisali ste Filološki fakultet i albanski jezik, ali ste završili glumu na FDU. Da li je za to "kriva" ponuda da igrate u Kusturičinom filmu "Crna mačka, beli mačor" (1998), dok ste radili u butiku u Pančevu?

- Jeste. Bila je nekako sudbinska. Snimila sam ja posle toga još dva filma. Jedan od njih bio je "Bure baruta" Gorana Paskaljevića, na čijem je setu na nagovor kolega i pala odluka da se oprobam na Fakultetu dramskih umetnosti iste godine. I tako "život piše romane" (smeh).

Verujete li u sudbinu?

- Nisam fatalista, jer neke stvari i sami želimo, radimo na njima i ostvarujemo, ali pre bih rekla da verujem da sam Bog kroz naš život namešta ono što zaslužujemo. Tu mislim i na lepe i manje lepe situacije. Bog svakome da onoliko tereta koliko može da ponese. Ja svoj krst hrabro nosim i on je samo moj i ničiji više. Svi smo mi Božja deca, neko je više, neko manje u milosti njegovoj, ali mi i ne treba time da se opterećujemo. Tačno je da ono što nam treba i sve što nam se desi jeste ili nagrada ili lekcija. Svakako smo, na kraju, svi ipak na dobitku. Samo da smo zdravi.

Koliko se oslanjate na intuiciju?

- Oslanjam se. Shvatam to kao nešto što me čuva od onog što nije moje i za mene.

Osluškujem šta mi osećaj kaže i to pratim. Zamislite kako je to divno. Kreator nam je dao mogućnost da osećamo i samo onaj ko to oseti, moći će da živi srećan.

Foto I. Marinković

Osim za glumu, pokazali ste i talenat za biznis, kada ste sa svojom produkcijom 2015. godine uradili nezavisan brodvejski mjuzikl "Spamalot". Poslednji put ste nastupali 2019. godine, a hoće li biti sledećeg?

- Za biznis nisam bila zadužena ja, već producentski tim, ali ja jesam okupila ekipu, prevela i adaptirala songove, tekst adaptirala, nekako sam opet više bila u umetničkom sektoru. Trudila sam se da ne odstupamo od brodvejske verzije, jer to smatram zločinom, pa sam bila babaroga koja je stalno opominjala da se mora raditi kako je napisano, bez improvizacija gde im nije mesto. Prava su bila kupljena na tri godine, tako da se to više neće obnavljati. "Spamalot" je odigran pred 30.000 ljudi, možda i više u Srbiji, najčešće u Beogradu, ali i u Novom Sadu nekoliko puta, na Paliću, u Nišu, Skoplju, Tivtu, Puli. Bilo je ludo i nezaboravno. Jedan od najlepših projekata koje sam radila u pozorištu.

Divne kolege i sjajan ansambl, retko viđen na okupu u pozorištu na ovim prostorima.

Podnosite li lakše tempo napornih snimanja, zahvaljujući fizičkoj kondiciji stečenoj u mjuziklima?

- Da, definitivno to ima velike veze. Kolega Uroš Jakovljević, na snimanju "Vrata do vrata", gleda me u osam ujutru i pita: "Ženo, odakle ti kondicija, dođeš orna ujutru, skačeš, trčiš, imaš snage ko sportista!", a ja sam ga samo podsetila gde radim. Mjuzikl traži sve. Telo mora biti našpanovano i u kondiciji. Uvek. Čak i kad nemamo česta igranja, tu je uvek trčanje, vežbanje, teretana. Kome šta više prija.

"Mamma Mia", Foto Arhiva

Uspevate li da uskladite privatne i poslovne obaveze?

- Imam dvoje dece koje svakog dana vozim u školu sa Mirijeva na Vračar i Senjak, plus obaveze u kući i oko njih. Ali, šta ću? Moja ćerka ide sa mnom kada igram vikendom, a inače, uskače baka, moja majka, da pomogne.

Šta je vaš najveći uspeh u životu? A šta vam je najvažnije u životu?

- Najveći uspeh je to što sam ostvarila sve što sam želela. I da budem ostvarena i kao majka i kao umetnik i kao čovek. Najvažnije mi je da sam srećna.

 

"Brodvejske vragolije", Foto I. Marinković

MAMMA MIA, "ČIKAGO", "VIKTOR VIKTORIJA"...

JELENU Jovičić, pozorišna publika trenutno može da gleda u mjuziklima u njenom matičnom Pozorištu na Terazijama: Mamma Mia, "Čikago", "Brodvejske vragolije - Drowsy Chaperone", "Producenti" i "Viktor, Viktorija".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RUSI U ŠOKU: Evakuisali 1.500 takmičara iz Krokusa, nijedan nije stradao od terorista, a sad se bune: Što nas niste spasili ranije? (VIDEO)