ZVALI SU ME GORŠTAK, JER VOLIM DIVLJINU I PRIRODU: Glumac Arsenije Tubić o ulozi Ritera u popularnoj seriji "Igra sudbine"

M. J. Milošević

05. 12. 2021. u 10:38

MLADI glumac Arsenije Tubić (28), u "koži" opakog Ritera Brunera, zvanog Ledeni, u drugoj sezoni "Igre sudbine", upleo je svoje prste u sudbine glavnih junaka ove domaće telenovele, koja obara rekorde gledanosti, radnim danima na Prvoj (20.00).

ЗВАЛИ СУ МЕ  ГОРШТАК,  ЈЕР ВОЛИМ  ДИВЉИНУ  И ПРИРОДУ: Глумац Арсеније Тубић о улози Ритера у популарној серији Игра судбине

Foto V. Danilov

Hladnokrvni Riter i njegov opasni otac, Tomas Bruner (Nenad Nenadović), kuju zlokobni plan kako da unište porodicu Kanački.

- Bogami, Riter neće biti nimalo dobar. On ne priča mnogo, direktan je i konkretan.

Sušta je suprotnost meni. "Ledeni" mora da preuzme očev deo posla, tako je uslovljen zbog imovine. Ali, on to radi na svoj način i dosta se razlikuje od oca. Izazovno je igrati ovakav lik. Jedan reditelj mi je nekom prilikom rekao da bih bio fantastičan psihopata - uz osmeh priča, za "TV novosti", Arsenije Tubić.

Sa bratom Andrijom Kuzmanovicem, Foto Promo

Osim glumačkog, naš sagovornik je od malih nogu pokazivao i dar za igru i muziku, da bi sa 22. godine ušao u pozorišni svet (igrao je u "Beogradskom dramskom pozorištu" i "Bošku Buhi"), a trenutno igra u 12 predstava u Malom pozorištu "Duško Radović" i opereti "Vesela udovica" u "Madlenijanumu". Arsenije nastupa i sa grupom "Vampiri", u kojoj svira gitaru i peva, kao i u bendu "Šesto čulo", koji je osnovao još u tinejdžerskim danima.

- Cela moja porodica je umetnički nastrojena, a i vodim poreklo iz čačanskog kraja, okoline Mrčajevaca, koji je poznat po pesmi i igri. Samo je igra i pesma u našoj kući bila, baš onako iz duše, svirači, igrači, pevači... Majka Ljiljana Kuzmanović Tubić, otac Slobodan, kao i ujak Radojica Kuzmanović, bili su legende nacionalnog ansambla "Kolo". Moj brat od ujaka Andrija Kuzmanović i ja, druga smo generacija igrača, ali smo ipak otišli u glumce - kaže Arsenije Tubić.

Šta je prevagnulo da se opredelite za glumu?

- Imao sam veliki problem na koju stranu da krenem, da li ću da se bavim pevanjem, sviranjem ili igrom. Prvo sam završio baletsku školu "Lujo Davičo", zatim sam upisao solo pevanje u osnovnoj muzičkoj školi "Kosta Manojlović", koju nažalost nisam završio.

I gitaru sam naučio sam da sviram. A onda sam poželeo da sve to spojim u jedno i da se bavim glumom. Bio sam kratko i u ansamblu "Kolo". Ukazala se i prilika da kao stipendista odem u Moskvu, na Rusku akademiju dramskih umetnosti "Gitis", ali na kraju nisam otišao. Andrija, koji je u to vreme već snimio "Montevideo", predložio mi je da upišem glumu kod profesora Nebojše Dugalića i, eto, desilo se.

Kako objašnjavate veliku popularnost "Igre sudbine", čije se snimanje nastavlja u decembru?

- Ne znam da li je gledaoce pogodila priča ili likovi, ili ih serija možda podseća na svakodnevnicu koju živimo. Scenario je veoma važan, kao i interpretacija glumaca, na primer, replike koje je Bata Stojković izgovarao u svojim filmovima postale su antologijske. Tako ih je doneo, da su i danas popularne.

Koja scena sa seta vam je ostala u sećanju kao najupečatljivija?

- Sa Milicom Milšom (Adom Kanački) ću imati jednu veoma zanimljivu scenu. Malo je drugačija od dosadašnjih, tako da su svi oko nas bili uznemireni posle snimanja. U početku ću najviše deliti kadar sa Nešom Nenadovićem, a zatim sa Bojanom Grabovac (novinarka Marijana), Mateom Milosavljević (Sofija Šubarević), Daninom Jeftić (Klaudija), Kristinom Savić (Olga)...

Sa Mateom Milosavljevic u "Igri sudbine", Foto Promo

Vaš lik je trenutno najveći negativac u seriji, što vam donosi i posebnu vrstu popularnosti...

- Na mom "Instagram" profilu ima raznih komentara: "zašto si toliko loš?", "nemoj ništa uraditi porodici Kanački", "sviđa mi se što si baš takav u seriji", "ne izgledaš kao loš momak"... Popularnost je jedino dobra zbog posla, da te vide, da si tu, da te traže. Ali, ne bi mi prijalo da znaju sve o meni, u stilu, "sad ima ovu devojku", "ovu ženu on ljubi" i slično. Znaću da sam postao popularan onog momenta kada deca, na kraju predstave u mom pozorištu "Duško Radović", počnu da mi viču "Riteru".

Do čijeg mišljenja najviše držite?

- Do mišljenja moje majke, koju u šali zovem "moj Ilija Gromovnik". Ona je bivši prvak nacionalnog ansambla "Kolo", radila je dugo i kao umetnički direktor i pedagog sa ljudima u ansamblu, tako da sam uvek ratovao s njom, jer nam se mišljenja nekad nisu poklapala. Ipak, njena kritika mi je najbitnija. Dragoceni su mi bili i saveti moga oca i ujaka, ali njih nažalost više nema. Naravno, tu je moj brat Andrija, s kojim se uvek posavetujem oko nekih stvari koje su vezane za naš posao.

Kako zamišljate svoj život u budućnosti?

- Sebe vidim sigurno u nekom pozorištu, muzičkom, dečijem ili dramskom, ali bih voleo da se oprobam i na filmu. Imam dedovinu u Šumadiji, koju bih voleo da sredim za sebe, gde uvek mogu da odmorim mozak, a onda da se vratim poslu i obavezama. Odlazak na more mi nikada nije bio pravi odmor, kao boravak na planini. Tamo drugačije radi organizam, ranije se leže i ranije se budi.

Moji sa klase su me zvali gorštak, jer volim divljinu i čari prirode. Mislim da su mnogi ljudi, kad je počela korona, osetili taj zov prirode i pobegli negde, da ne bi bili u gradovima kada je sve zatvoreno.

U tome se dosta razlikujete od vaših vršnjaka, koji provode sate ispred kompjutera...

- Ne bih ni bio toliko prisutan na društvenim mrežama da se ne bavim ovim poslom.

Dosta smo se otuđili jedni od drugih i zato mislim da mreže imaju više nedostataka nego prednosti. Ali to je 21. vek, to je današnjica.

 

Neša Nenadović bio je neverovatna duša

KAKVE uspomene vas vezuju za glumca Nenada Nenadovića, koji nažalost više nije među nama?

- Poznavao sam ga od ranije, radio sam i jednu predstavu s njim, a s njegovim ćerkama Janom i Minom pohađao sam baletsku školu. Neša je bio divan glumac i neverovatna duša, pored koga sam se osećao i dalje kao ono malo dete koje je raslo uz njega pored televizora.

Sa Nenadom Nenadovicem u "Igri sudbine", Foto Promo

A on se nijednog trenutka nije promenio, niti sam osetio da je stariji od mene, kao da je oduvek bio moj vršnjak. U poslednje vreme smo izgubili mnogo dobrih i divnih ljudi. Moja generacija je rasla uz njega i Mandu, a njih više nema. Neša je bio posvećen najmlađoj publici i ostavio nam je u amanet kako treba raditi za decu - poručuje Arsenije Tubić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

ŠEŠELJ NIJE ZNAO O ČEMU SE RADI: Kruna u programu uživo ustala i došla do lidera radikala (VIDEO)