INTERVJU Slikar Mihael Milunović: Bez duhovnosti smo samo gomila

Miljana Kralj

21. 11. 2021. u 16:00

SEDAM godina posle poslednje beogradske postavke, u Salonu MSU, jedan od naših najuspešnijih umetnika srednje generacije na evropskoj sceni, sa stalnom adresom u Parizu, Mihael Milunović, pred publiku je prosuo - dijamante. Preciznije, u galeriji "Iks vitamin" na Studentskom trgu, od prošlog četvrtka, otvorena je izložba slika, crteža, skulptura i instalacija, pod imenom "Dajmondhed" ("Dijamantska glava").

ИНТЕРВЈУ Сликар Михаел Милуновић: Без духовности смо само гомила

Mihael Milunović / Foto Z. Jovanović

Izraz "dijamantska glava", kako objašnjava za "Novosti", tehnički je, ali je on u svom poetskom svetu stvorio likove koji imaju "dijamantske glave" ("dajmondhede"):

- To su dehumanizovani ljudi - nastavlja Milunović. - "Dajmondhed" je u tom smislu jedna prefinjena, kristalna, simetrična struktura, u svakom smislu savršena, ali - hladna. Dijamant nema srca, pa zato predstavlja hladni racio, koji može da bude visoke inteligencije, ali bez emocija. I to značenje ima na mojim slikama.

* Postoje li i druge asocijacije koje na postavci bude dijamanti?

- Dijamant ima konotaciju prefinjenosti sa jedne strane, a sa druge je moneta koja proizvodi zlo. Uz jednu instalaciju sa ove izložbe, napisao sam i priču, u kojoj dijamant kao pojam sagledavam iz više uglova. To je redak element koji se pronalazi ispod zemlje, i to samo u određenim delovima planete, i u određenim stenama. Fenomenološki, sve što ga okružuje nosi jednu tešku i uznemiravajuću priču. Dijamante prate građanski ratovi, državni udari, vojne hunte, ropstvo trećeg sveta, eksploatacija ljudi u rudnicima... Sve je natopljeno krvlju! Dijamantima se trguje i na crno, oni se krijumčare, pa se opet kupuje oružje... I to je priča bez kraja, sve dok dijamant ne završi oko vrata neke lepe gospođe iz visokog društva, ili se proda na aukciji za veliki novac.

* Koja je od tih karakteristika dijamanata dominantnija?

- Priča sa dijamantom nije uvek samo pozitivna, ili isključivo negativna, pa i ja preplićem njegovu dobru i lošu stranu. I u svojoj strukturi dijamant ima mnogo uglova. Kroz njega se prelama svetlo, a u tom spektru ima svih mogućih boja.

* Pored "Dajmondheda", na postavci ima i drugih junaka, poznatih iz vaših ranijih perioda?

- Vremenom sam bogatio tu galeriju likovima koju mnogi nazivaju "bezličnima". Oni, međutim, imaju veoma jasne karakteristike, strukturu, kao i ono što ispoljavaju.

* Sve priče o tim likovima, zapravo, govore o traženju identiteta. Koliko on izmiče savremenom čoveku?

- Stvar slobode je kada čovek ima više identiteta. Ne u smislu dvoličnosti, već da u svom životu povezuje više stvari, pa uz ono čime se bavi kao profesijom, bude i friklajmber, ili padobranac. Međutim, mnogo ljudi životari, egzistira samo zadovoljavajući osnovne potrebe. Imaju stan i hranu, reprodukuju se i rade za platu, a sve misleći da onim što konzumiraju, kupovinom nekih stvari, dobijaju na ličnom identitetu i postaju specifični po nečemu. A zapravo, samo se utapaju u masu kopija, u kojima nema ničeg ličnog. Postaju jedna uniformisana gomila.

* To nije nova pojava...

- Ali je sve evidentnija sa razvojem društvenih mreža. Postoje čitavi priručnici kako se treba ponašati, da bi se uklopili u tu priču. Preporučuje se kakve tetovaže i frizure treba imati, kako se oblačiti, koja kola voziti, i sa kakvim muškarcima ili ženama treba biti u vezi, kojeg seksualnog opredeljenja treba biti... Time se gubi jedna dimenzija koja je mnogo značajnija - a to je duhovnost. Kad to govorim, ne mislim na religiju, već na strukturalne stvari koje su imanentne ljudskom biću. Ta duhovnost treba da nam da više senzibilnosti i senzitivnosti. Tačnije, osećajnosti i osetljivosti.

* Koliko je globalna situacija sa pandemijom izoštrila pogled na probleme društva?

- Ne želim da se određujem prema tome šta je tu dobro, ili nije, od onog što je preduzeto u borbi protiv pandemije. Dosta deoba postoji među ljudima, a svakom novom, političkom ili nekom drugom, svi gubimo. Ono što sam očitao iz iskustva poslednje dve godine je da nastaje velika konfuzija, u kojoj se ljudi ne snalaze. Plivaju. To nije čudno. Ponovo sam pročitao "Bekstvo od slobode" Erika Froma, knjigu koji sigurno ne bi preporučili posthumanisti i teoretičari bliski Džordžu Sorošu, ali ona nosi snažnu viziju pisca koji je pobegao iz nacističkog pakla pred Drugi svetski rat, i to delo napisao 1940. u Njujorku.

Mihael Milunović / Foto Z. Jovanović

* Živimo li mi već neku negativnu utopiju?

- Ljudi danas lete ka delima Orvela ili Hakslija tražeći odgovore za naše vreme. Nalazimo se na nekoj tački preloma. Ovo je kraj jedne, ili početak druge epohe. Taj momenat je uvek dramatičan. Ali, ni Rimsko carstvo nije spaljeno tokom jedne nedelje, osim u Holivudu, ili fikciji. Društveni procesi i promene, nestanci civilizacija, ili pretapanja jedne u drugu, mnogo su sporiji i manje vidljivi na prvi pogled. Čovečanstvo na svojoj putanji uvek nailazi na račvanja, na kojima može da krene ka nečem boljem, ili ka sumraku ljudskog postojanja. Tako se tridesetih u Nemačkoj desilo da su se, verujući u bolju sutrašnjost, samo posle nekoliko godina, našli u hrpi ruševina.

* Kako je na ono čime se bavite delovala kriza?

- Nije me poremetila. Otvorile su mi se čak nove mogućnosti, kontakti, otkupljivani su mi radovi za kolekcije, za jedan muzej koji tek treba da se otvori u Kini. Dogodile su mi se stvari koje ne bih očekivao ni u nekim ranijim, normalnim okolnostima. U toj zatvorenosti, izolovanosti, nametnutom pritvoru, ljudi su se okrenuli umetnosti, i to masovno. To znači da umetnost ima svoju pravu funkciju i daje ljudima sadržaj neophodan da pronađu uporište i opstanu. Vizija sveta koju umetnik nudi im je neophodna.

OD DOBRE NAMERE DO KATASTROFE

- UVEK postoje dobre namere koje se pretvore u katastrofu, zato što ljudi nemaju dalekovidost, niti iz prošlosti uče da budu malo oprezniji - tvrdi Milunović. - Čovek po svojoj prirodi nije poslušnik, robotizovani subjekt spreman da sve izvrši po naređenju, već u sebi nosi intuiciju. Naš um racionalizuje, pokušava da logički objasni stvari, a intuitivna razboritost bliska je originalnoj ljudskoj prirodi.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KOJA JE CENA SLOMLJENOG DEČJEG SRCA? Kako su Hrvati, Bugari i Slovenci rasplakali mališane iz Srbije