KARIKATURA KAO JEDNAČINA: Dragoslav Janošević, dobitnik "Zlatnog Pjera" naše kuće

Marina Mirković

26. 09. 2021. u 13:00

KONKURS "Novosti" za najbolju karikaturu "Pjer", i samim svojim trajanjem tokom više od pola veka postao je institucija kojoj karikaturisti veruju i koju poštuju.

КАРИКАТУРА КАО ЈЕДНАЧИНА: Драгослав Јаношевић, добитник Златног Пјера наше куће

Dragoslav Janošević

Katalozi izložbi konkursa čine biblioteku savremene karikature za neke buduće hroničare. Na konkursu sam učestvovao redovno poslednjih pedeset godina. Učešće sam shvatao kao neku obavezu, nadajući se samo da će se makar jedna karikatura naći u katalogu izložbe. Prvu nagradu "Zlatni Pjer" doživljavam sa nekom blagošću u sebi i pitanjem da li sam je zaslužio.

Ovim rečima Dragoslav Janošević iz Medveđe opisuje svoju reakciju na vest o prvoj nagradi na 54. "Pjeru", na kom je trijumfovao sa svojim svevremenim, u izvedbi krajnje jednostavnim radom, koji nosi neverovatno moćnu, univerzalnu i vanvremensku po(r)uku - koju će sa podjednakom lakoćom i jednako snažnim utiskom "čitati" (ili, kako on veli, "rešavati") i neki posmatrači u dalekoj budućnosti.

* Kako se to jedan matematičar, doktor tehničkih nauka i profesor Mašinskog fakulteta u Nišu u penziji, zaljubio u crtanje i karikaturu? Doživljavate li ga kao svoj hobi?

- Kao što znate, osnov tehničkih nauka je matematika. A karikatura ima sličnosti sa matematikom. Naime, da biste razumeli karikaturu morate jednostavno da je rešite kao matematički zadatak. Neko će karikaturu razumeti brzo i lako, nekome će trebati više vremna da uoči njenu ideju a nekima će ostati nejasna - nerešiva. Slično je i sa matematičkim zadacima. Od osnovne škole, koju sam pohađao u rodnom selu Medveđi kod Trstenika, pa evo do danas, podjednako volim i matematiku i crtanje. U osnovnoj školi smo crtali ono što je bilo zadato. Da crtam ono o čemu razmišljam u formi karikature počeo sam krajem srednje škole, koju sam završio u Trsteniku, i početkom studija na Tehničkom fakultetu u Nišu. Tokom studija crtao sam, čini mi se, svakodnevno, ali najviše na raspustu koji sam provodio kod roditelja u selu. I kasnije, kada sam počeo da radim, i pored obaveza na fakultetu, nastavio sam da crtam. Ne mogu da kažem da mi je crtanje hobi. Nije mi ni profesija. Jednostavno - navikao sam da crtam.

* Kako je izgledao vaš prvi susret sa karikaturom, kao čitača - posmatrača?

- Jednom, posle časova u srednjoj školi, na kiosku za duvan, novine i semenke video sam okačen list "Ošišani jež". Pažnju mi je privukao crtež na naslovnoj strani: jež kao Deda Mraz sa poklonima. Kupio sam ga umesto semenki. Bio je to dvobroj - novogodišnje izdanje. Tada sam se, listajući ga, prvi put susreo sa pravim karikaturama štampanim na celim stranicama. Nastavio sam da kupujem "Ošišani jež", jer je bio pun karikatura i crteža velikog formata sa kratkim satiričnim tekstovima i bez fotografija. Nažalost, danas nema više takvih listova, jer je nekako pisani humor i satira potisnuo karikaturu do te mere da se u pojedinim listovima štampa najčešće u formatu ne većem od šibice.

* U čemu je, po vašem mišljenju, moć karikature?

- Moć karikature je njen nemušti likovni jezik bez reči. Kada ste pomenuli moć karikature, setio sam se jednog stvarnog događaja. Kao student, na raspustu u selu, nacrtao sam, u dvorištu na velikom zidu kazanice, gde su moji i komšiluk pekli pravu rakiju, kazan i pored njega veliku gomilu šećera sa brkatim kazandžijom. Karikaturu sam nacrtao ugljenom koji sam našao u ložištu kazana. Kada je otac video karikaturu, shvatio ju je ozbiljno - i odmah prekrečio.

* Pobednički rad nosi posve univerzalnu, filozofsku poruku, mimo aktuelnih zbivanja. Naginjete li takvim, svevremenim karikaturama i inače?

- Uglavnom crtam crno-bele karikature bez reči. Naravno, crtam i karikature vezane za aktuelne pojave i događaje kod nas i u svetu.

Nagrađena karikatura Dragoslava Janoševića

* Crtež, običnom olovkom i tuš-perom, retko je i videti u 21. veku. Smatrate li da snaga poruke izražene običnom olovkom i crtačka veština, nadilaze (po)moć silnih tehničkih novotarija i pomagala?

- Poruka karikature je najvažnija, ali ništa manje nije važna i njena grafika i likovnost. Uvek crtam tuš-perom i slobodnom rukom. Vidim da mnogi karikature crtaju koristeći kompjuter. Priznajem, gledajući sa grafičke strane, karikature crtane na računaru izgledaju mi nekako kao voštane. Nisam protivnik kompjutera. I sam u radu sa studentima koristio sam kompjuter, ali za razvoj softvera za proračun i modeliranje mašinskih sistema. Pri čemu sam i studentima uvek savetovao da početna rešenja crtaju slobodnom rukom.

* Ko vam je omiljeni karikaturista - u svetu ili kod nas? Pratite li radove stranih autora, mimo skandala poput onih sa "Šarlijem" i karikaturama Muhameda?

- Omiljeni su mi francuski karikaturisti, ali među njima ipak bih izdvojio Parižanina Sempea, majstora crteža i karikature nonšalantnih ideja izraženih virtuoznim linijama i diskretnim bojama. Naravno, pratim radove i ostalih naših i stranih karikaturista. Kada sam malo putovao po svetu, za uspomenu sam uvek kupovao knjige karikatura i crteža i satirične časopise i listove. Primetio sam da u tim svetskim gradovima u knjižarama imate čitave rafove knjiga crteža i karikatura. Nažalost kod nas nema ili su vrlo retka takva izdanja, i ako ih i ima, nema ih u knjižarama. Dobro bi bilo da neka državna institucija ili fondacija pokrene projekat štampanja monografija naših majstora karikature: Dobrića, Živadinovića, Rudića, Pavlovića, Krnjetina, Savića, Kušanića i ostalih velikana karikature. Naravno, projekat možda ne bi bio komercijalan, ali bi predstavljao i te kako značajno kulturno nasleđe.

* Jeste li i ranije objavljivali radove, da li ste učestvovali i(li) bivali nagrađivani na drugim konkursima?

- Prve karikature sam objavio, kao srednjoškolac, u trsteničkom lokalnom listu "Tribina". Kao student bio sam stalni saradnik lista mladih "68" grada Niša. Tada sam doživeo draž atmosfere rada redakcije lista. Kasnije sam objavljivao radove u kruševačkom listu "Pobeda". Poslednjih 15 godina stalni sam saradnik kruševačkog lista "Grad", a povremeno mi i dnevni list "Politika" objavi karikature. Nemam mnogo priznanja. Dobio sam, kao student, prvu nagradu za karikaturu lista "Stradija", koji je svojevremeno izlazio u Beogradu i specijalno priznanje Svetske galerije karikatura u Skoplju prošle godine. Kao student i nešto kasnije učestvovao sam na domaćim i stranim konkursima i festivalima karikature i imao nekoliko samostalnih izložbi u Nišu, Beogradu, Trsteniku i Kruševcu. Kada sam počeo da radim, prestao sam da šaljem radove na konkurse i festivale, osim na "Pjer".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UEFA GLEDA I NE VERUJE: Evo šta će Belorusija da uradi zbog EURO 2024