NAJPOZNATIJI OSUĐENIK NA SMRT U SRBIJI OTKRIVA: Šta čeka Malčanskog berberina kad izađe iz samice (VIDEO)

Jelena ĆOSIN

11. 01. 2021. u 19:52

POVREDIO je dete od 12 godina i na doživotnoj robiji ga čeka prava golgota. Većina zatvorenika kod kuće ima sestru, ćerku ili bratanicu i zbog toga saoseća sa žrtvom. Kad iz pritvora bude prebačen na izdržavanje maksimalne kazne, već na prvoj šetnji u dvorištu zatvora, svi će gledati u njega.

НАЈПОЗНАТИЈИ ОСУЂЕНИК НА СМРТ У СРБИЈИ ОТКРИВА: Шта чека Малчанског берберина кад изађе из самице (ВИДЕО)

Vučko Manojlović / Foto J. Ćosin

Mnogi će mu dobacivati, ili će ga provocirati, jer je njegov zločin takav da mu niko neće biti naklonjen. I stražari će možda okretati glavu ako ga neko bude uzeo na zub.

Ovako dane koji čekaju Ninoslava Jovanovića iz Malče, nedavno osuđenog prvostepenom kaznom na doživotnu robiju zbog otmice, zlostavljanja i obljube dvanaestogodišnje devojčice, opisuje najpoznatiji srpski osuđenik na smrt Vučko Manojlović (76) iz okoline Niša. On je u zatvorskoj ćeliji proveo 33 godine, od kojih je punih 18 čekao na izvršenje smrtne kazne. Umesto nje, dočekala ga je amnestija, pa se na slobodi našao 2013. godine.

O zatvorskoj golgoti govori sa velikom mukom, jer su, kako kaže, potrebne nadljudske moći da se to iskaže i dočara. Nakon svega što je prošao, Manojlović kaže da je doživotna kazna daleko teža i od smrtne.

- Nekad ne znate da li je noć, ili je dan. Pet godina sam proveo u samici, okovan lancima. Kao zver. Znao sam koje je doba dana samo na osnovu obroka koji su mi donosili. A opasnost vreba i od osuđenika. Od njih 1.300, stalno vas neko psuje, udara mučki kad straža ne vidi. Mnogi osuđenici su čestiti ljudi, ali će se i oni držati po strani zbog ovih drugih koji žele da se dokažu. Prosto, njegovo delo je takvo da mu ništa ne ide u korist - objašnjava naš sagovornik.

Manojlović kaže i da njegovi dani provedeni iza rešetaka ne mogu da se uporede sa onim što čeka Jovanovića. Jer, "berberin" je višestruki povratnik i silovatelj, dok je Vučko prvi put osuđen na pet godina zatvora zbog silovanja za koje je tvrdio da nije počinio, da bi zatim 28 godina, prema presudi, robijao jer je odmah po izlasku iz zatvora, u nameri da im se osveti za izrečenu kaznu, ubio zamenika okružnog javnog tužioca u Leskovcu Dragomira Krstića, pokušao da likvidira istražnog sudiju Bratislava Gavrilovića i pripremao ubistvo sudije Mladena Jankovića.

Arhiva Novosti

- Čitavo zlo koje me je snašlo desilo se zbog jednog inspektora i svađe koju smo imali od ranije. On se tada zarekao da će mi se osvetiti i to krvavo i zato sam robijao za nešto što nisam počinio. Za mnoge osuđenike, ja sam, ipak, bio pozitivan lik. Držao sam se po strani, a imao sam poštovanje i od kompletne straže i Uprave, jer je moje ponašanje tokom izdržavanja kazne bilo besprekorno. Nisam mnogo pričao, ali sam sa svima bio korektan. Ninoslav neće imati tu naklonost. Jedina sličnost je što ni ja nisam mislio da ću ikada izaći odatle. Ali, najbitnija stvar, koja me je održala u životu, bilo je to što za 33 godine robije nije prošla nijedan subota da me porodice nije posetila. A Jovanoviću je i porodica okrenula leđa zbog svega što je uradio - govori, za naš list, Manojlović.

Dok se priseća teških zatvorskih dana, otkriva nam da mu je u najtežim trenucima spas od svega bio dnevnik koji je uspevao da vodi, iako je to strogo zabranjeno.

- Dosta toga sam uspeo da stavim na papir. Više od pet godina radio sam u zatvorskoj bolnici tokom robije. Zbližio sam se sa lekarima. Mnogo toga sam naučio, dosta toga pričitao. Kad god sam mogao, koristio sam priliku da odem u njihovu lekarsku sobu i čitam. Danteov "Pakao" čitao sam desetak puta i shvatio sam da sam prolazio kroz svih devet krugova. Ušao kao mladić, izašao kao star čovek. Sada je kasno za sve.

TRAŽIO IZVRŠENjE

PRILIKOM hapšenja, Manojlović je ranjen sa devet metaka, koje su policajci ispalili u njega. Uspeo je da preživi iako mu lekari nisu davali ni jedan posto šanse. Postao je poznat i po tome što je sam više od 20 puta pisao državnim organima i tražio izvršenje smrtne kazne, govoreći da mu čekanje na egzekuciju teže pada od same smrti. Ipak, aktom o pomilovanju tadašnjeg predsednika Milana Milutinovića, njegova kazna je 2002. preinačena u kaznu zatvora od 40 godina. Izašao je iz zatvora februara 2013.

ČEKAO STRELjANjE, ISPOVEDIO GA PATRIJARH

MANOJLOVIĆ (na slici) kaže da je za vreme višedecenijskog robijanja bio disciplinovan i dostojanstven, ali i duboko povređen. Shvatio je da je kriv, ali se iskreno pokajao tek kada ga je početkom devedesetih godina prošlog veka posetio sada pokojni patrijarh Pavle, koji je uslišio njegovu molbu da ga ispovedi u KPZ Niš.

- To je čudo. On je bio svetac. Kao da je iz njega izlazila neka energija, koja vas diže i vraća vam nadu. Jednoga dana, izveli su me iz ćelije. Bila je velika gužva. Očekivao sam da će mi tada saopštiti da idem na streljanje. Međutim, kada sam ušao unutra, upravnik mi je rekao: "Došao je onaj koga si tražio". Unutra je bilo mnogo kamera, novinara. Kada sam video patrijarha, nisam mogao da verujem. Ispovedio me je i ja sam se preobrazio, postao sam sasvim druga ličnost - priseća se Vučko.

Nakon posete, patrijarh je otišao kod tadašnjeg predsednik Srbije Milana Milutinovića da traži amnestiju za Manojlovića. Kad je već izgubio i poslednju nadu da će ikada više biti slobodan, pomilovao ga je predsednik Tomislav Nikolić 2013. godine.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

UEFA GLEDA I NE VERUJE: Evo šta će Belorusija da uradi zbog EURO 2024