INTERVJU LJubodrag Dimić: Pisma su potvrdila da je Stepinac bio za istrebljenje Srba

Ljiljana Begenišić

28. 03. 2021. u 09:00

SADRŽAJ do juče nedostupnih i istoričarima nepoznatih pisama Alojzija Stepinca, krajnje je diskriminišući za samog nadbiskupa zagrebačkog i instituciju koju je predstavljao. Pretpostavljamo da su ta pisma "pristigla" iz Vatikanskog arhiva. Ono što se iz njih vidi i što je za istoričare posvećene toj temi najznačajnije, svakako predstavlja nedvosmisleno jasan stav Stepinca prema genocidu nad srpskim narodom. On je za taj oblik istrebljenja Srba ne samo znao, već ga je i podržavao.

ИНТЕРВЈУ Љубодраг Димић: Писма су потврдила да је Степинац био за истребљење Срба

Ljubodrag Dimić

Akademik Ljubodrag Dimić, ovako, u intervjuu za "Novosti", govori o pismima koja su ovih dana "isplivala" u javnost, a u koja je ovaj istoričar imao uvid. Dimić pojašnjava da je reč o dva pisma iz obimne prepiske koju je Alojzije Stepinac, tokom 1941. godine imao sa Vatikanom i papom Pijem HII, kao i o nekim izveštajima koji su iz Zagreba dostavljani Vatikanu. Pisma su pisana 16. maja 1941. i 14. juna iste godine.

* Pregledali ste pisma - da li u njima ima nekih novih, važnih otkrića i iznenađujućih saznanja?

- Sadržaj dokumenata nije iznenađenje. Ona samo potvrđuju, i to veoma ubedljivo, ono što su istoričari suštinski znali, ali su se oko uloge nadbiskupa Stepinca prema progonu, likvidaciji, prekrštavanju Srba na prostoru NDH, često sporili u skladu sa vlastitom verskom i nacionalnom pripadnošću. To se veoma jasno videlo i prilikom rada zajedničke komisije Katoličke i Srpske pravoslavne crkve, čiji je zadatak bio da vrednuje istorijski učinak Stepinca. I sva do sada poznata dokumenta neumoljivo su svedočila o blagonaklonom stavu koji je imao prema ustaškom pokretu i njegovim prvacima. Bilo je poznato ushićenje sa kojim je nadbiskup zagrebački dočekao i pozdravio formiranje NDH, davao bezrezervnu podršku i blagoslov ustaškom vođstvu, nastanak NDH smatrao "Božjom milošću", nalagao sveštenstvu da gorljivo i s oduševljenjem podrži novonastalu državu - Svetu Hrvatsku. Sam Stepinac je istupao kao "sin hrvatskog naroda" i sveštenstvu poručivao da je svedok "najzamašnijih događaja u istoriji hrvatskog naroda".

* Šta Stepinac papi piše o pokatoličenju Srba, rasnim zakonima, stvaranju NDH...

- U pismu upućenom papi Piju HII 16. maja 1941. nadbiskup zagrebački iznosi svoja "potpuno iskrena" uverenja. On nedvosmisleno podržava proces pokatoličenja pravoslavnog stanovništva u NDH. On konstatuje da veliki broj Jevreja i "šizmatika" nastoji da pređe u katoličanstvo i sugeriše oprez jer smatra da su u pitanju "materijalni interesi". Njegov "potpuno iskren" stav o tom osetljivom pitanju glasi: "U krugovima vlasti postoji najbolja želja da se Hrvatska pretvori u katoličku zemlju... Želja onih koji trenutno vladaju Hrvatskom da provedu u djelo učenje Katoličke crkve stavlja nam obavezu da im pomognemo i da ih podržimo sa svom lojalnošću i snagom kojom raspolažemo." To je potvrđivalo stav rasprostranjen među katoličkim sveštenstvom da "izvan Rimske crkve nema spasenja". Treba napomenuti da je Stepinac, odranije sklon prozelitskom radu, bio ključna ličnost u "odboru trojice", koji je imao značajnu ulogu u procesu prekrštavanja pravoslavnog stanovništva, a prekršteno je 1941. i 1942. više od 200.000 Srba. Naredno pismo, od 14. juna 1941. donosi mišljenje Stepinca, upućeno papi Piju HII, o rasnim zakonima koji se uvode u NDH, "likvidaciji šizmatika", progonima koje čine ustaše i koje smatra "manjim zlom" u odnosu na ono što čine i što bi činili nacisti, verskim prelazima "šizmatika" motivisanim ne samo terorom ustaša, već "bedom šizmatičke crkve"...

OD VATIKANA TRAŽIO DA PRIZNA NDH

* STEPINAC je od pape tražio i da Vatikan prizna NDH?

- Pokušaj da izdejstvuje priznanje NDH bio je razlog puta koji je Stepinac preduzeo početkom juna u Rimu i tema razgovora sa papom od 6. juna 1941. Stepinac u pismu od 14. juna 1941, uz molbu papi Piju HII da prizna NDH, zalaže svoj celokupni autoritet. Od posebne je važnosti napomena kojom on papino priznanje NDH smatra nužnim, jer se radi o državi u kojoj se "vodi očajna borba na život i smrt između šizme koja je predstavljena u srpstvu i katoličanstva predstavljenog u Hrvatima". Možda treba reći da Vatikan, nošen svojom opreznošću i milenijumskim iskustvom, nije nikada de jure priznao NDH. De facto to je učinio upućivanjem u Zagreb apostolskog vizitora. Obećanje koje je papa dao Stepincu 6. juna 1941. godine realizovano je sedam dana kasnije. Nekako baš u vreme kada je Stepinac pisao svoje pismo.

* Kako je nadbiskup predstavio Pavelića, kakav je bio njegov odnos sa poglavnikom?

- Tu je ubeđenje Stepinca da će, ukoliko Pavelić ostane na vlasti dvadeset godina, "šizmatici biti posve likvidirani iz Hrvatske". U pitanju je isti taj Pavelić o kome Stepinac, posle prvog zvaničnog susreta ima "pozitivan dojam", daje mu "Božji blagoslov", smatra ga "iskrenim katolikom", veruje da će istrebljenjem pravoslavnih omogućiti katolizaciju celokupne NDH. Inače, posle prvog zvaničnog susreta sa Pavelićem 27. aprila 1941. Stepinac je u "Dnevniku" zabeležio da poglavnik "želi u svemu ići naruku katoličkoj crkvi" i "da neće biti tolerantan prema srpsko-pravoslavnoj crkvi, jer to za njega nije crkva nego politička organizacija". Budući da se nije protivio takvim stavovima Pavelića, moglo se zaključiti da je i Stepinac delio ista uverenja. O tome su, uz ostalo, svedočili i mnogobrojni postupci nadbiskupa Stepinca i rimokatoličkog sveštenstva. Ono što donose ova pisma, i što je novo, nisu više reči koje izgovaraju drugi, a nadbiskup zagrebački ih beleži, ostaje suzdržan, ne protivi se njihovom sadržaju. To više nisu ni reči koje, odmeravajući njihov sadržaj, Stepinac zapisuje u svom "Dnevniku". O odnosu Stepinca i Pavelića dodatno govori činjenica da je intervencija zagrebačkog nadbiskupa "otvorila" put Anti Paveliću do pape Pija HII. U protestu koji je tim povodom jugoslovenski poslanik pri Vatikanu izneo u razgovoru sa papom, bilo je važno upozorenje da "identifikovanje Pavelićeve rasističke i totalitarne politike terora protiv pravoslavnih i katoličkih Srba, Jevreja, pa i Hrvata, sa Vatikanom i Rimokatoličkom crkvom (katoličanstvom) može u budućnosti izazvati teške posledice". O tim posledicama Stepinac ni 1941, ali ni narednih godina, nije bio spreman da racionalno razmišlja. U tome su ga sputavali verski fanatizam i mržnja prema srpskom narodu.

* Da li je poznato kakve su bile reakcije Vatikana na Stepinčeva pisma? Je li imao podršku Svete stolice?

- Iz pisma se jasno vidi da Stepinac papu Pija HII smatra svojim istomišljenikom. Sa njim se slagao i pretežan deo visokog sveštenstva koji je zastupao klerikalne stavove. Ipak, moramo reći da je postojao i znatno manji broj onih biskupa koji nisu delili stavove Alojzija Stepinca. To, na primer, važi za nadbiskupa beogradskog Josipa Ujčića, koji je nekako u isto vreme, 9. jula 1941, ali i više puta kasnije, protestovao protiv teških ogrešenja koja režim i katolička crkva u NDH čine prema pravoslavnom stanovništvu. Treba očekivati da u skorije vreme iz vatikanskih arhiva "pristigne" još neki dokument koji svedoči o reakcijama Vatikana na pisma Alojzija Stepinca.

ČISTA DUŠA PATRIJARHA

* KAKO komenatarište napade dela hrvatske javnosti na patrijarha Porfirija nakon njegove izjave da "u rukama ima ova pisma i da su neki delovi duboko problematični"?

- Patrijarh Porfirije, koliko ga poznajem, ima čistu dušu i neće zameriti delu javnosti koji ga kritikuje zato što govori istinu i to biranim rečima i sa namerom da nikoga ne povredi.

* Da li će dokumenta promeniti nešto u odnosima Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve?

- Ova pisma će svakako istinu o prošlosti učiniti vidljivijom i pomoći nam da se njoj približimo. Ukoliko verske zajednice imaju snage da istinu prepoznaju, onda će i njihova budućnost biti osigurana. Oni koji ne znaju ili nisu spremni da prihvate istinu o prošlosti nemaju budućnost.

* Koliko će obelodanjivanje sadržaja pisama uticati na proces kanonizacije nadbiskupa Stepinca?

- U svakom slučaju, svi oni koji su nastojali da kritički sude o životnom učinku Alojzija Stepinca ovim dokumentima, za koja smo verovali da postoje i da će se kad-tad pojaviti i postati dostupna javnosti, dobijaju satisfakciju. Ipak, nezavisno od stručnog znanja i same istorijske istine, razlozi političke prirode opredeliće Vatikan da na neko vreme (pontifikat sadašnjeg pape) odloži, ili opet ubrza proglašenje Stepinca za sveca.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

DANAS JE DOBAR DAN ZA SRBIJU: Vučić se oglasio sa važnim vestima (FOTO)