GLUMA JE KAO TRČANJE MARATONA: Glumac Milan Caci Mihailović, pre osam godina otišao u penziju posle karijere

S. Vidačković

16. 06. 2022. u 20:00

KADA je daleke 1972. godine kročio u Atelje 212 i tamo zatekao Batu Stojkovića, Dragana Nikolića, Petra Kralja, Zorana Radmilovića, Seku Sablić, Miru Trailović, Ružicu Sokić, Taška Načića, Ljubomira Mucija Draškića, tada mladi glumac Milan Caci Mihailović nije ni slutio da će o druženju sa velikanima našeg glumišta i njihovim anegdotama napisati čak tri knjige.

ГЛУМА ЈЕ КАО ТРЧАЊЕ МАРАТОНА: Глумац Милан Цаци Михаиловић, пре осам година отишао у пензију после каријере

Foto Z. Jovanović

Ipak, Zoran Radmilović, sa kojim je Caci igrao u legendarnoj predstavi "Radovan Treći" zaslužio je posebno, četvrto izdanje "Uspomenara 212". Caci je, baš iz Ateljea, otišao u penziju pre osam godina. U karijeri dugoj 44 godine igrao je više od 140 uloga u pozorištu, snimio 130 televizijskih i oko 700 drama na radiju. Publika ga je gledala i u "Stižu dolari", "Šešir profesora Koste Vujića", "Cvat lipe na Balkanu"...

Njegova blistava replika iz "Balkanskog špijuna", gde na početku viče "Okrečite Beograd!", pominje se često i danas.

- Moj radni vek je za čas prošao, vreme tako brzo leti - priča Caci, za "Novosti".

Foto Z. Jovanović

- Zato stalno govorim mladima, molim vas, da svaki dan, svaki trenutak iskoristite maksimalno, jer sve mnogo brzo prođe. Nikad neću zaboraviti svoj prvi radni dan u Narodnom pozorištu, gde sam kao student treće godine dobio glavnu ulogu u predstavi "Sarajevski atentat", bio sam Gavrilo Princip. Tog dana prvi put sam ušao na službeni ulaz, ispred mene je išao jedan gospodin. Mislio sam da on ima 200 godina, delovao je kao da je pobegao iz antičke drame.

Bio je to veliki srpski glumac Ljubiša Jovanović koji je preminuo u 62.godini, a njemu je tada delovao kao starac koji se ničeg ne seća. Caci nam kaže da sve pamti, pa je tako i počeo da zapisuje zabavne situacije među glumcima.

- Beležio sam, ne misleći da će to jednog dana biti nekoliko knjiga. Tad sam govorio da bi bilo grehota da se to zaboravi - priča Caci.

Foto Z. Jovanović

Penzionerski dani uopšte nisu poremetili glumca, niti su mu promenili život iz korena. Otkriva nam da je svaki njegov dan ispunjen, predstavama u pozorištu, snimanjima na televiziji ili filmu. Nije mu naporno, kaže da to nije mnogo ali da je kontinuirano, što smatra važnim.

- Muci Draškić je govorio da je u ovom poslu važno istrčati maraton. Tako sam imao sreću da, verovatno zbog profesije kojoj pripadam, uopšte nisam svestan da sam penzioner. Još 2005. sam imao tešku operaciju. Tada mi je odstranjen bubreg. Posle toga, uopšte nisam osetio da mi nedostaje neki organ. E, tako je i sa odlaskom u penziju. Svaki dan mi je ispunjen, profesijom.

Duže od decenije Mihailović je član Udruženja književnika, objavio je nekoliko zbirki pesama za decu i ljubavne poezije. Aktivan je na društvenim mrežama, gde razgovara sa kolegama, ali i sa publikom.

- Sam sam se sa sobom dogovorio, vreme mnogo brzo prolazi i zato čovek treba sa radošću da ide na sve što mu se nudi - sa osmehom - zaključuje naš sagovornik.

Foto Z. Jovanović

Glumac - humanitarac

ZAJEDNO sa kolegama, Milan Miahilović se više decenija bavi humanitarnim radom.

Nastupali su sa Crvenim krstom, za decu, stare, invalide, žrtve nepogoda. A bio je deo akcije "Knjiga solidarnosti" koju je pokrenuo Radio Beograd pre 50 godina.

- Bila je to ideja pesnika Bože Timotijevića, da Radio Beograd prikuplja knjige koje će posle da šalje u najzabačenije delove bivše zemlje, da popunjava biblioteke i da ih osniva. Umetnici su išli, pravili smo program za decu, bilo je prelepo. Mislim da nema mesta u Srbiji koje nisam obišao - seća se Caci.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna