PRILIKA ZA OSTVARENJE NACIONALNIH IDEJA: Nadežda se posle povratka u Srbiju nije ograničila na rad sa decom u Višoj ženskoj školi
PORED sticanja osnovnih slikarskih tehničkih znanja, školovanje u Minhenu bilo je od presudnog značaja za uspostavljanje kontakata sa drugim umetnicima, što je imalo dugoročan uticaj na njenu umetničku samostalnost. Nadežda je uspostavila mnoga poznanstva kako sa srpskim slikarima, tako i sa umetnicima koji su postali poznati na globalnom nivou.
Foto: "Vikipedija"
Međutim, za nju je posebno značajno bilo prijateljstvo sa slovenačkim slikarima Rihardom Jakopičem, Ivanom Groharom i Matijom Jamom, ne u smislu direktnog preuzimanja njihovog impresionističkog slikarskog stila, već kao podsticaj za sopstvenu umetničku samostalnost. Pored umetničke saradnje, s njima je delila i posvećenost južnoslovenskoj nacionalno–oslobodilačkoj misiji, što je posle odlaska iz Minhena posebno bilo vidljivo u zajedničkim izložbama i radu u umetničkim kolonijama.
Tokom svog školovanja Nadežda Petrović se intenzivno posvetila različitim žanrovima slikarstva, među kojima se ističu portreti, aktovi i pejzaži, uz primetan snažan individualizam. Već u ovoj prvoj minhenskoj fazi (1898–1900), Nadežda Petrović je počela da gradi temelje svog stvaralaštva, ispoljavajući već tada prepoznatljiv temperament i interesovanje za koloristički i ekspresivni izraz, koristeći snažne poteze četke i smele kolorističke kontraste.
Suštinski, Nadeždin boravak u Minhenu obeležen je intenzivnim radom i željom za sticanjem znanja. Njen dan je bio ispunjen slikanjem od jutra do večeri, dok je nedelje provodila u muzejima i na izložbama. Slobodne večeri koristila je za odlazak u pozorište i na koncerte. Poseban uticaj na nju imao je boravak u kulturnim krugovima Minhena, gde je upoznala značajne ljude iz sveta umetnosti i književnosti. (...)
Tokom školovanja u Minhenu Nadežda je razvila blisko prijateljstvo sa Jocom Savićem (1847–1915), istaknutim srpskim glumcem i rediteljem, koji je izgradio zavidnu karijeru na evropskim pozornicama. Radio je u Beču, Gracu, Vajmaru, Bazelu i Dvorskom pozorištu u Minhenu. Njihovi susreti bili su prilika ne samo za razgovore o umetnosti, već i za produbljivanje njenog razumevanja pozorišne estetike i svetske književnosti. Uz Savićevu pomoć, Nadežda je usavršila nemački jezik i stekla uvid u savremene pozorišne tokove, posebno u interpretacije Šekspirovih drama. Kroz njega je upoznala vodeće ličnosti minhenske kulturne scene, što je dodatno obogatilo njen intelektualni i umetnički horizont.
Dok je Nadežda boravila u inostranstvu, u Srbiji su se odigravale značajne političke promene. Ženidba kralja Aleksandra Obrenovića sa dvorskom damom, udovicom Dragom Mašin (devojački Lunjevica) 1900. godine, izazvalo je protivljenje jednog dela javnosti, koja je posebno negativno reagovala na propagandno uzdizanje lika nove kraljice. Tako su antiobrenovićevske političke snage u Srbiji dobile novi podsticaj za smenu vladajuće dinastije, a među njima istaknutu ulogu imali su i političar Živan Živanović i naročito mladi poručnik Dragutin Dimitrijević Apis, obojica prisni prijatelji porodice Petrović.
DOLAZAK NOVE DINASTIJE
NEPOSREDNO posle Nadeždinog povratka u Srbiju usledila je promena dinastije. Prema dosadašnjim saznanjima porodica Petrović nije imala ulogu u zaveri, mada sa puno sigurnosti možemo pretpostaviti da je prijateljstvo sa porodicama Živanović i Dimitrijević uslovilo da Nadežda ima osnovne informacije o događajima koji su proizveli dalekosežne posledice po razvoj Srbije. Ona je dolazak dinastije Karađorđević doživela kao priliku za ostvarenje nacionalnih ideala i ciljeva („iz nekog teškog sna bejaše narod razbuđen”).
PORODICA Petrović nije imala otvoreni antidinastički revolucionarni stav. Prihvatanje političke realnosti podrazumevalo je i usvajanje normi države u kojoj se živi. Tako je i Nadežda Petrović u februaru 1901. dovršavala portret kraljice Drage Obrenović. Bio je to i očekivan potez, jer je radila i školovala se zahvaljujući novcu Više ženske škole u Beogradu, ustanove koja je od 1901. nosila ime po kraljici Dragi.
U tom složenom političkom okruženju, porodica Petrović, iako povezana sa ličnostima koje će kasnije odigrati ključne uloge u zavereničkim krugovima, nije ispoljavala otvoreno i javno neprijateljstvo prema režimu dinastije Obrenović.
Njihovo delovanje bilo je obeleženo građanskom umerenošću i pragmatičnim prihvatanjem političke realnosti. Postepeno, kako se politička klima menjala, Petrovići su postajali sve aktivniji učesnici u javnom životu Beograda, spremni da svoje intelektualne i umetničke kapacitete stave u službu nacionalnog, kulturnog i društvenog preporoda pod vođstvom nove dinastije.
Nadežda je posle povratka u Srbiju ponovo počela da predaje u Višoj ženskoj školi, ali nije se ograničila samo na rad sa decom. Velika energija koju je posedovala, kao i samosvest izgrađena tokom studija u inostranstvu, uslovili su snažno angažovanje u društvu. Istovremeno je delovala na više polja. Ipak, tokom čitave 1903. godine, njena aktivnost bila je prvenstveno usmerena na društveno–politički angažman, što je dodatno potvrdilo njenu ulogu u javnom životu Srbije.
Najvažniji poduhvat koji je Nadežda preduzela tokom leta 1903. bilo je učestvovanje u formiranju Kola srpskih sestara, organizacije koja je brzo okupila mnoge uticajne osobe i pokrenula aktivizam žena. Teško stanje hrišćana u Staroj Srbiji i Makedoniji podsticalo je ljude na akciju kako bi se prekinuo teror o kome je Nadežda informacije dobijala od svoje bivše učenice Delfe Ivanić.
Prema njenom sećanju posle sastanka u Topčideru u junu 1903, gde je Nadežda dolazila da slika, rodila se ideja o zajedničkoj akciji za pomoć srpskom narodu pod turskom vlašću:„Pre dvadeset godina, predveče jednog lepog dana, koncem meseca juna, šetale su se dve prijateljice stazom koja vodi od Košutnjaka Topčiderskoj crkvi i onom što vodi od crkve ka pčelinjaku. Starija, slikarka, odlazila je s bojama i kičicom u naš lepi, senoviti Topčider i prenosila njegovo bogato zelenilo na svoje platno. Mlađa, koja je tek došla, bila je ’iz Turske’, dolazila bi na razgovor svojoj prijateljici.
Razgovor se kretao o zlim prilikama koje naš narod preživljuje u Turskoj, o neuspelom Makedonskom ustanku [Ilindanski ustanak je propao u avgustu, a ne u junu 1903. godine, pr. aut.], komitskoj akciji, mučenju, zatvaranju, vešanju i proterivanju našeg naroda u Malu Aziju. Iznoseći zlo stanje naših saplemenika, razgovor bi se završavao tim da za taj nesrećan svet valja nešto učiniti, da je Srbija dužna da mu pruži ruku, ukaže potporu i utehu i pokaže mu da je zajedno sa njim u danima njegovih najtežih iskušenja i stradanja”. Prema Nadeždinom svedočenju razgovor je vođen u Košutnjaku.
TEŽAK položaj srpskog stanovništva bio je realnost. Uprkos proklamovanoj jednakosti svih podanika Osmanskog carstva pred zakonom, hrišćani su i dalje bili žrtve sistematske i nekažnjavane diskriminacije, pljačke, nasilja i represije. Posebno su prednjačili lokalni muslimani, naročito Albanci, koje su osmanske vlasti koristile u obračunu sa nepokornim hrišćanskim stanovništvom. (...)
Zbog izrazito loše situacije, Nadežda je od samog početka patriotskog angažovanja ispoljavala želju za brzim delovanjem. Glavni motiv za akciju bio je osećaj odgovornosti za srpski narod u porobljenim krajevima, borba protiv političke pasivnosti u Srbiji i uverenje da rad na polju umetnosti i kulture nije prioritetan u vreme progona srpskog naroda. Otvoreno je zastupala požrtvovanost, podizanje nacionalne svesti, društveni aktivizam i emancipaciju žena u patriotskom radu. Nadežda je već tada bila spremna na oružani otpor, kao meru pravedne osvete i nužnost u borbi za nacionalnu slobodu. Zato je oslobodilački rat doživljavala kao sveti čin, jedini način da se prekinu kontinuirana nasilja nad Srbima, ispravi istorijska nepravda i ostvari nacionalno ujedinjenje kao garant slobode i emancipacije.
SUTRA: BRANISLAV NUŠIĆ KUMUJE KOLU SRPSKIH SESTARA
IRAN "OSLEPEO" SAD I IZRAEL; Novi napadi na Teheran; Iranski "orešnik" pogodio komandu IDF; Tramp - Rat u Zalivu od 1-10? 15!
NASTAVLjAJU se vazdušni udari na Bliskom istoku. SAD i Izrael nastavljaju da gađaju Iran, dok iranske snage uzvraćaju napadima na izraelske gradove i američke baze i diplomatska predstavništva u regionu.
04. 03. 2026. u 06:59 >> 23:01
"RASPOREDIO SAM VOJSKU NA 75 LOKACIJA" Orban: Ukrajina digla u vazduh "Severni tok", to se ne sme ponoviti sa "Družbom"
MAĐARSKI premijer Viktor Orban objavio je video na mreži Iks u kojem je poručio da je mađarska vojska raspoređena na desetinama lokacija kako bi zaštitila energetsku infrastrukturu zemlje. Orban navodi da postoji pretnja od mogućih ukrajinskih sabotaža zbog tenzija oko ruskih energetskih isporuka i rata na Bliskom istoku.
04. 03. 2026. u 13:43
PLANETA U STRAHU: Spisak 11 najsigurnijih zemalja u slučaju Trećeg svetskog rata
NAKON što su američko-izraelski napadi na Iran doveli do odmazde širom Bliskog istoka, rastu strahovi od eskalacije koja bi mogla da preraste u treći svetski rat. Tu su još i aktualni rat između Ukrajine i Rusije, sukobi u pojasu Gaze, kao i stalna pretnja kineske invazije na Tajvan.
03. 03. 2026. u 20:21
Komentari (0)