FELJTON - BOLNICA I U MIRU PUNA IZBEGLICA: Činjenica da je došao mir davala je snage da se opstane
PROLjEĆE je 1996. godine. Bolnica je opet puna izbjeglica. Najveći broj su zdravstveni radnici i njihove porodice. Svaki dan praktično od jutra do naveče neko traži da mu se pomogne.
Gotovo svaki drugi dan neko traži sobu, neki nužni smještaj, ali su bolnički prostori popunjeni, čak i jedan ruševni objekat. Opet muka sa hranom. Veliki broj izbjeglica se prijavio za obroke u restoranu. U bolničkom magacinu praktično nema hrane ni za jedan prosječan ručak. I opet, kao i do sada, zovem Crveni krst, neke humanitarne organizacije, robne rezerve. Moram spomenuti Milorada Govedaricu iz robnih rezervi, koji je i sad kao i ranije imao razumijevanje i pomagao bolnici.
Ubrzo će se pojaviti humanitarna organizacija "Johaniter", koja će nas u narednom periodu izdašno pomagati u hrani i pokloniti nam sanitetsko vozilo. Ja se još uvijek krećem uz pomoć štaka, jer nosim gips zbog već pomenutog operativnog zahvata i dosta se otežano krećem. Pored brige za pacijente, sada su briga i novi stanovnici bolnice. Grijanje bolnice uspijevamo da održimo. Ali, sada imamo novi problem koji nam pričinjavaju grijalice, koje su uključene gotovo u svim sobama gdje se se uselile izbjeglice. Pošto se radi o starim objektima, a time i električnim instalacijama, stalna je opasnost od izbijanja požara. Sveto Benić me upozorava da se useljavanjem novih stanara higijensko-epidemiološka situacija može iskomplikovati i da se mora obratiti pažnja na higijenu u novonastaloj situaciji. U gotovo svim bolničkim prostorijama, prvenstveno u bolesničkim sobama i restoranu, zidovi su prljavi. Razmišljam kako da se organizuje krečenje.
SJETIM se Ratka Močevića, koga sam upoznao 1992. godine kada sam mu liječio teško ranjenog brata. Pošto se bavi molersko-farbarskim radovima, pozovem ga na razgovor i zamolim ga da uđe u posao krečenja bolnice. Kako obezbijediti materijal i novac za radove, postavljam sebi pitanje, a i Ratka samo što ne pitam može li šta džabe. Nekako ipak napravimo dogovor. Uspijevamo da nabavimo materijal i u kratkom vremenu bolnica bi okrečena. A ja uspijevam, što u novcu što u naturi, da isplatim Ratkove radove. U košmaru svih ovih događanja uspijevam da budem u vezi sa porodicom u Podgorici putem telefona. Pošto je zvanično nastupio mir, pitaju me zašto ne dolazim. Već četiri mjeseca nisam bio u posjeti. Da ih ne opterećujem i stvaram im brigu, prećutao sam moju povredu i operaciju. Ali, kad je došlo vrijeme da ih posjetim, morao sam reći šta mi se dogodilo. Supruga Spomenka i rodica Mira su iznenađene zašto im ranije nisam to rekao i došao kući na oporavak i bio s njima dok ne ozdravim. Ja ih ubjeđujem da je operacija urađena dobro i da oporavak protiče dobro, a zbog egzodusa Srba iz Sarajeva morao sam biti prisutan u bolnici, pa makar hodao sa štakama. Pošto sam im sve ispričao, osjetio sam olakšanje i sa vozačem Vitom krećem na put za Podgoricu.
PRED vratima stana razmišljam kakav će susret biti, kad me vide Predrag i Nenad sa štakama. Spomenka mi je u telefonskom razgovoru rekla da im je objasnila šta mi se desilo sa tetivom. Kada su se vrata otvorila i kada smo se pozdravili, vidim da su njihove oči uprte u moju nogu i gips koji nosim. Vozač Vito se vješto uključuje u razgovor i daje svoj komentar kako to nije ništa strašno, i govori im da će gips brzo biti skinut.
Nakon odmora i prespavane noći, nastavljamo da razgovaramo o dešavanjima u Sarajevu.
Govorim im kako je iseljavanje bilo strašno. Interesujem se kako djeca uče. Spomenka je uključena sa Mirom i njenim rođacima u rad u piceriji. Mukotrpan i iscrpljući posao, gdje temperatura pored peći za pečenje ne pada ispod četrdeset stepeni.
Osnovno za prehranu moji dobijaju iz Crvenog krsta. Spomenka uspijeva da zaradi da se plati kirija i nešto da ostane za kućne potrebe. A ja praktično ne donosim nijedan dinar.
Uspijevam da donesem nešto hrane, koju dobijem kao humanitarnu pomoć. I opet osnovno pitanje kruga moje porodice: hoću li ja sada ostati ili se opet vraćam? Postavljaju pitanje: ako se vraćam, kada ću da obezbijedim njihov povratak nazad, kako bismo opet bili zajedno? Na sva ta pitanja, ja nisam u stanju bilo šta da kažem, jer, ako se vraćam u Kasindo, ne postoji mogućnost bilo kakvog smještaja. Već sam rekao da ne pristajem da se svrstam u kolonu dezertera.
ČINjENICA je da je došao mir i da se očekuju bolji dani. Moj će prijedlog biti da porodica nastavi da živi i dalje u Podgorici. Na sreću, na spratu, u stanu gdje su moji živjeli, živjela je divna porodica Bulajić, Nikola i Persa. Za sve vrijeme boravka bili smo u srdačnim odnosima s njima. Svaki moj dolazak i susret s njima bio je ispunjen razgovorom i njihovim pitanjima: "Šta se to dešava kod vas?" Bulajići su mi bili jedno od olakšanja ako moji ostanu i dalje tu. Nakon dogovora i trodnevnog boravka kod porodice, uz opet mučan rastanak, vraćam se nazad.
U bolnici sve isto: pacijenti, izbjeglice, nema nafte, nema hrane, lijekova. Ubrzo skidam gips. Rana je uredno srasla. Tetiva ima zadovoljavajuću funkciju. Hodam i dalje uz pomoć štaka, ali stalno sam u procijepu kako dalje. Ljekarski kolegijum se znatno proširio novim kolegama. Ima i veliki broj medicinskih sestara koje su primljene.
Kraj
STEPA KOD JEDRENA OSVETIO UGLjEŠU I VUKAŠINA: Pre 85 godina u Čačku preminuo vojvoda Stepa Stepanović, veliki srpski vojskovođa
BRIŽLjIVO upakovane dve nagorele voštanice i jedna raskošna osmanska sablja pronađene u skromnoj sobi Stepe Stepanovića posle njegove smrti 27. aprila 1929. otkrile su da veliki vojskovođa nije smatrao pobede na Ceru i Solunskom frontu najvažnijim bitkama koje je vodio, već osveta srednjovekovnih srpskih vitezova izginulih u Maričkoj bici.
28. 04. 2024. u 06:30
SAD I TZV. KOSOVO HOĆE DA IMA SOPSTVENU SREBRENICU! Predsednica lažne države u perfidnoj igri optužila Beograd
PREDSEDNICA lažne države Kosovo Vljosa Osmani, i pored toga što još nisu preskočili poslednju stanicu ka članstvu u Savetu Evrope - glasanje na Komitetu ministara 17. maja najavljuje da će porodice nestalih moći da tuže Srbiju Evropskom sudu za ljudska prava za povredu prava na život njihovih najmilijih.
29. 04. 2024. u 07:00
IZBACIO JE IZ STANA ZBOG DRUGE: Kako je pukla veza Katarine Radivojević i Olivera Mandića
NjIHOVA desetogodišnja veza se rasula u paramparčad kad se u životu Olivera Mandića pojavila 22 godine mlađa dama.
28. 04. 2024. u 12:13
Komentari (0)