ELEKTRODE U MOZGU ZA TREĆINU SMANJUJU DOZU LEKA: Doktorka Marina Svetel o novoj metodi lečenja Parkinsonove bolesti

I.K.

23. 08. 2021. u 13:30

ZA jedan odsto od 15.000 obolelih od Parkinsonove bolesti u Srbiji, duboka moždana stimulacija, intervencija koja je nedavno prvi put primenjena u Klinici ne neurohirurgiju UKCS, velika je nada da ovu bolest mogu da drže pod kontrolom sa manjom dozom lekova. Iako, nažalost, ne može da se primeni kod svih, intervencija na koju su oboleli iz Srbije ranije upućivani u Prag, bar maloj grupi pacijenata obezbediće bolji kvalitet života, a posle prva dva pacijenta operisana krajem jula, sledeća dva biće podvrgnuta hirurškom zahvatu u septembru.

ЕЛЕКТРОДЕ У МОЗГУ ЗА ТРЕЋИНУ СМАЊУЈУ ДОЗУ ЛЕКА: Докторка Марина Светел о новој методи лечења Паркинсонове болести

FOTO: Arhiva novosti

Kako se određuju najpodesniji kandidati za ovu kompleksnu neurohiruršku intervenciju, koju zajednički izvode neurohirurzi i neurolozi, i kako se zahvat radi, za "Novosti", objašnjava profesor dr Marina Svetel, neurolog UKCS:

 - Reč je o hirurškom zahvatu kojim se obolelima od Parkinsonove bolesti i nevoljnih pokreta, u mozak ugrađuju elektrode koje stimulišu mozak na način koji omogućava da se bolest drži pod kontrolom. Kandidati za ovaj način lečenja su pacijenti koji imaju dobar odgovor na terapiju „levodopom”, osnovnim lekom za lečenje Parkinsonove bolesti, ali kod kojih su se pojavila neželjena dejstva ovog medikamenta, najčešće u vidu skraćivanja vremena njegovog delovanja, ili je došlo do pojave nevoljnih pokreta koji su često onesposobljavajući.

Zašto je problem da se kod njih nastavi sa "standardnom" terapijom?

 - Dalje povećanje doze lekova dovelo bi do pogoršanja opisanih terapijskih komplikacija, dok ova operacija omogućava smanjenje doze lekova za trećinu. Samim tim se postiže i smanjenje neželjenih efekata, ali uz dobru motornu kontrolu. Pri tome, potencijalni kandidati moraju da budu nedementni i ne smeju da imaju nestabilnu psihijatrijsku bolest.

Da li su efekti duboke moždane stimulacije uvek onakvi kakvi se očekuju?

 - Intervencija se radi samo jednom, a u retkim slučajevima ako je došlo do pomeranja elektrode, njihove fizičke povrede ili infekcije, operacija može da se ponovi. Efekti su vrlo varijabilni kada su u pitanju stabilnost, poremećaji hoda, govora i gutanja, spavanja i mokrenja.

Ovom metodom mogu da se leče i oboleli od nevoljnih pokreta.

 - Kada je u pitanju distonija, najčešće se operišu pacijenti kod kojih je nevoljnim pokretima zahvaćeno celo telo, a lekovi su u takvim oblicima bolesti neefikasni. U tom smislu ni posle operacije, čak i kada efekat ne bi bio očekivani, primena lekova ne bi bila potrebna. Ukoliko stanje posle operacije bude bolje, a ostane zahvaćen samo deo tela nevoljnim pokretom, možemo primeniti botulinski toksin.

Šta se time postiže?

 - Botulinski toksin rešava problem distoničkih nevoljnih pokreta kada su zahvaćene samo manje mišićne grupe. Tada je on dovoljan i predstavlja suvereno sredstvo za lečenje. U generalizovanim oblicima bolesti nemoguće je primeniti ga jer bi doze koje dajemo mogle da budu nebezbedne. U takvim slučajevima bi hirurška intervencija bila terapija izbora uz po potrebi dodavanje botulinskog toksina u mišiće u kojima nevoljni pokret nastavi da bude prisutan.

Optimalna doza preparata

Ima li nekih specifičnih razloga zbog kojih pacijent ne može da se leči dubokom moždanom stimulacijom?

- Zanimljivo je da je najčešći razlog odbijanja kandidata za ovu metodu lečenja, čak 50 procenata njih, subdoziranje antiparkinsonim lekovima. Dakle, pre odluke o operaciji pacijent mora da bude na optimalnoj dozi lekova, kako bi mogao da se donese zaključak o njegovoj podobnosti za intervenciju.

Da li bi duboka moždana stimulacija mogla da pomogne u lečenju depresije i drugih mentalnih poremećaja?

 - Duboka moždana stimulacija bi mogla da nađe svoje mesto i u terapiji pishijatrjskih bolesti, ali smo mi neurolozi i naša je pažnja usmerena ka lečenju neuroloških bolesti.

Koliko kandidata ima

trenutno u Srbiji za lečenje dubokom moždanom stimulacijom?

 - Oko 150. Ali, govorimo o idealnim kandidatima. U tom bi broju bilo mnogo onih koji bi imali ozbiljne razloge da ne budu operisani. Čak i da je potrebna, operacija se neće obaviti kod osoba sa teškom hipertenzijom, dijabetom, izmenana na magnentnoj rezonanci mozga...

Kako se leči većina obolelih od Parkinsonove bolesti?

 - Većina naših pacijenata se leči lekovima koji su dostupni svuda u svetu. Uglavnom, nema lekova koji nisu dostupni. Kada je u pitanju uznapredovala bolest još nemamo subkutanu infuziju apomorfina i preparate levodope koji se daju direktno preko otvora u tanko crevo. Na svu sreću kandidata za ovaj način lečenja je malo, a same procedure primene ovih lekova su komplikovane. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZBOG OVOGA JE ĐOKOVIĆ OTPUSTIO IVANIŠEVIĆA? Da li je ovo kap koja je prelila čašu... (VIDEO)