TREBJEŠKI OŽIVEO SLAVNE EPSKE VEKOVE: Crna Gora se ne odriče pesnika Radovana Bećirovića

V. KADIĆ

12. 06. 2022. u 08:45

ŽIVI Trebješki u srpskoj epskoj poeziji i nakon smrti, u čijoj književnosti je kao pesnik trajao decenijama ostavljajući neizbrisiv trag.

ТРЕБЈЕШКИ ОЖИВЕО СЛАВНЕ ЕПСКЕ ВЕКОВЕ: Црна Гора се не одриче песника Радована Бећировића

Poštovaoci Trebješkog ispred manastira Bijela (Radovan Bećirović), Foto Privatna arhiva

U Šavniku i obližnjem manastiru Bijela, koji je po predanju zadužbina Svetog Jovana Vladimira i kneza Vulovića iz tog kraja još iz devetog veka, organizovana je manifestacija "Dani Radovana Bećirovića". Sve ono što je bio i što je tvorio u svom osamdesetogodišnjem trajanju, pesnik je oslikao u svojoj antologiji "Život bez života".

Kroz Trebješkog progovaraju raznoliki ljudi i događaji - jezikom gusala, biblijskim, narodnim.

- Dolazio je često u ovaj manastir nakon što je mlad došao iz Ljevišta u ove grede u Bijeloj i na njima pesnički uzrastao. U najteža vremena dao je sebe za svoj narod. Mnogo puta je bio utamničen zbog izgovorene ili napisane reči. Uzdao se u Boga i svaka njegova pesma je kao voštanica koja vekovima gori - kaže iguman manastira Bijela kod Šavnika, Isaija.

Da je Trebješki po opštem i nepodeljenom mišljenju poslednji epski bard, poslednji veliki narodni pesnik koji je delovao u srpskoj književnosti decenijama, ocena je profesora Budimira Aleksića.

- Bećirovićeva poezija ima ne samo uže estetsko, nego i šire - društveno dejstvo. Kada je u doba socijalizma, nakon 1945.godine, sve ono što konstituiše srpski nacionalni identitet programirano potiskivano iz svesti Crnogoraca, srpsku nacionalnu misao u Crnoj Gori i ideju kosovskog zaveta čuvala je jedino Srpska pravoslavna crkva i Radovan Bećirović - smatra Aleksić.

NIKAD U SLUŽBI TAME

PREDSEDNIK Udruženja epskih pesnika Crne Gore "Radovan Bećirović Trebješki", Slavko Perošević, podseća da nikada u istoriji nijedan epski pesnik nije izdao svoju srpsku patriju i svoje pero stavio u službu sile tame.

- Ko u ruku uzme epsko pero, tim činom se zavetuje na vernost i odanost svojoj srpskoj veri i otadžbini. Prošli vek staze srpskog roda nam je osvetljavala genijalna misao najmudrijeg srpskog opanka Radovana Bećirovića, na što mu večna slava i hvala - naglašava Perošević.

- Njegova žestoka deseteračka pesma, "Kosovska bitka", bila je na stalnom repertoaru guslarskih večeri u Crnoj Gori. Pesma je za kratko vreme stekla izuzetno veliku popularnost, što je podstaklo književnog kritičara Momčila Golijanina da o njegovom autoru napiše: "Da nije ništa drugo napisao nego 'Kosovsku bitku' Bećirović bi ostao zapisan zlatnim slovima u našoj epskoj narodnoj književnosti". Temu Kosova Bećirović je obrađivao u velikom broju svojih pesama. Kult svetog velikomučenika kosovskog Lazara, njegov zavet i njegovo opredeljenje za carstvo nebesko, kosovski etos kao filozofija hrišćanskog uverenja i življenja prisutni su u Bećirovićevoj poeziji kao stalna tema i inspiracija.

Ostavio je iza sebe veliki pesnik bogatu epsku trpezu o kojoj imaju šta da kažu naučni radnici iz oblasti književnosti.

- Imao sam sreću i božji dar da uzrastam uz nogavicu na suknenom odelu Radovana Bećirovića. Kada mi je počelo da se prosijava pamćenje pratio sam ga pet-šest godina do Krnovske glavice, da izjaše starac, a ja da vratim konja kući. I onda gore na Krnovskoj glavici izvadi knjigu s naslovom "Stabljike srpstva", i eto nekako evo šezdeset godina nisam ispod njih pomaljao - kaže profesor Mihailo Šćepanović, podsećajući da je iz Radovanove pisaće mašine izniklo i proklijalo mnogo toga i da, zahvaljujući stvaralaštvu Trebješkog, njegov narod se polako uzdiže i kao malo zrno pokušava da izbije iz previše utabane zemlje, da se dohvati malo Sunca.

- Tako, kako koja godina ide, nadam se u Boga i u našu srpsku sreću da će nas za Radovonovom epskom trpezom svake godine biti sve više. Obično se kaže da se pred zoru mrzne, a oni što su mislili da će nas smrznuti malo su se u kartama prebrojili. Iz jednog razgovora sa Boškom Vujačićem saznao sam da je Radovan obilazio Kosovo, da je pre pisanja "Kosovske bitke" istraživao sa vojnim stručnjacima pravce pružanja srpske vojske kako bi što verodostojnije ušao u samu srž dešavanja. Bio je i na Mojkovcu i raspitivao se šta, gde i kako se ta bitka odvijala, na koji način se stradalo, kakve su bile vremenske prilike. Ako se samo to sagleda i ona narodna potka, podloga, podumenta, temelj na kome je na istočnohercegovačkom govornom tipu štokavskog dijalekta srpskog jezika Bećirović stvarao, onda to samo govori da će za tom epskom Radovanovom trpezom biti dovoljno đakonija kako za nas koji još hodamo, tako i za one koji dolaze. Jer, velika dela traže budućnost, istraživanja, traže vezu i mostove sa budućim Bećirovićima i Peroševićima koji nisu klekli i prodavali veru za večeru - poručuje Šćepanović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!