Petrušev o košarkaškoj tituli u Letoniji, Americi, Gonzagi, draftu: Evropu gledamo sa visine
07. 08. 2018. u 21:32
U nekim trenucima svi iz petorke preko dva metra. U noći slavlja izgubili se u Rigi: Bio sam siguran da ćemo osvojiti šampionat
Filip Petrušev foto: N. Paraušić
SAMO osam igrača može da se pohvali sa osvojene dve zlatne medalje na prvenstvima Evrope za juniore. Jedan od članova tog odabranog društva je srpski reprezentativac Filip Petrušev, novi student Univerziteta Gonzaga, koji ima ogromne zasluge za odbranu trona u Letoniji. Prošle godine do podijuma je stigao u nešto skromnijoj ulozi, a ovog puta je bio pravi vođa na terenu, sa prosekom od čak 21 poena i 8,7 skokova po meču. Put do zlata, ali i njegovo lično putovanje od FMP do Gonzage, opisao je u poseti "Novostima".
- Ove godine sam bio siguran da ćemo osvojiti šampionat, jer je generacija ne po kvalitetu, već po hemiji i atmosferi, bolje uklopljena nego prethodna, koja je isto bila zlatna - priča dvostruki šampion i član idealne petorke Filip Petrušev. - Svi se dobro poznajemo, složni smo i to smo uspeli da prenesemo na parket. Imali smo ogromno samopouzdanje.
Iskustvo sa prethodnog takmičenja bilo mu je zlata vredno.
- Znali smo šta nas čeka, pa smo Pecarski i ja pokušali da prenesemo to na ostale momke. Mi smo imali najveći teret, ali nam je bilo neuporedivo lakše jer smo bili spremni na sve. Sećam se prošle godine pred svaku utakmicu trema, pritisak, drhtanje, a sada opušteno skroz.
Finalna utakmica se igrala i na terenu i van njega, jer su Letonici imali "šestog" igrača na tribinama.
- Prvi put u životu sam doživeo tako nešto neobično. Dobra atmosfera i vrlo bučna. Nismo čuli jedan drugoga, a ni trenera. Ali kad smo dobro otvorili meč, bilo je lakše da se igra i izolovali smo se od navijača.
- Ide mojim stopama, gde god sam išao ja, tu je i on. Prvo je bio u Partizanu, pa posle u Španiji i sad je u Americi, u istoj srednjoj školi. Bio je član reprezentacije Srbije na SP u Argentini (U17). Stalno igramo basket, dam mu malo prednosti, ali me zvanično još nije dobio.
U tom meču je došla do izražaja dominacija Srbije u reketu.
- Bili smo najviša ekipa na turniru, tako da smo u nekim trenucima imali petorku igrača od preko dva metra. U reketu smo imali apsolutnu prednost protiv svih timova.
Pravi temelj napravio je trener Aleksandar Bućan.
- Našalio se na kraju da smo mogli i bolje. Zadovoljan je i presrećan zbog rezultata. Bio je smiren i to je preneo na nas. Nije dizao tenziju, to nam je baš pomoglo. Verovao je u pobedu više nego mi sami.
Zlato se slavilo na parketu, na žurki u Rigi, pa na aerodromu...
- Izašli smo malo isto to veče, posle smo se i izgubili, pa šetali pola sata po gradu da bismo našli taksi. Dobro je bilo, baš lepo. Žurku je organizovala FIBA, puštali su stranu muziku, a mi smo naručivali naše pesme.
Pročitajte još Islamović: Oduševljen sam evropskom titulom
Još dvadesetak dana odmora, pa Filipa čeka povratak u Ameriku, novi izazov na Univerzitetu Gonzaga.
- Srednju školu sam ove godine završio na Floridi i krajem avgusta počinjem novu misiju. Bio sam tamo u poseti i izgleda stvarno neverovatno. Od uslova, trenera, ambijenta, drugi nivo skroz. Igraću u prvoj diviziji NKAA, za jedan od najboljih koledža u SAD. To je samo prilika za još veći napredak.
Odlazak preko okeana ispostavio se kao prava odluka talentovanog Petruševa, koji je prethodno branio boje FMP, Zvezde, Partizana, Kahe Laboral.
- Amerika je želja mojih roditelja, hteli su da završim i školu uz bavljenje sportom. Ja sam rekao u redu. Nisam želeo ovde da potpisujem ništa profesionalno, niti su moji hteli da se vezujem za menadžere. Odlazak tamo nije za svakoga, ali u mom slučaju i po stilu igre i personalitiju, ispostavilo se kao veoma dobro. Cilj mi je da izađem na draft za nekoliko godina i mislim da je ovo pravi put.
Pročitajte još SRBIJA PONOVO ŠAMPION: Juniori pobedom protiv domaćina Letonije odbranili evropski tron
Ipak, američki život ima i mane.
- Hrana je na početku bila problem, jer nema kuvanog. Ljudi su drugačiji, to jest ima ih sa svih strana sveta. Dobri su, pomažu i skroz sam se snašao - završio je Petrušev.
U Filipovoj porodici mama je zadužena za održavanje zida sa medaljama, a baka za isečke iz novina.
- Imam nekoliko odličja i individualnih nagrada sa Partizanom. A ovo mi je drugo zlato u nacionalnom timu. Osvojio sam i prvenstvo cele Amerike sa ekipom srednje škole Monterverde. Medalje čuvam kod kuće, sve su zakačene za zid. To mama uređuje i organizuje. Tekstove iz novina skuplja baba Verica. Kupuje, seče i arhivira.
crno-beli svet
07.08.2018. 22:41
Ma kad ces nazad u Partizan,covece????
Vratićeš se ti u Zvezdu da ti spašavamo karijeru, ko i Ristiću.
Mora da si iz zeleznika ... Svaka čast samo napred a u americi... Kao jokic I bolji....
Neverovatno koliko po kvalitetu odskacu Petrusev i Pecarski u odnosu na sve svoje vrsnjake u Evropi. Kada se budu prikljucili Jokicu, Bogdanovicu i ostalima u reprezentaciji onda sa sigurnoscu mozemo da se nadamo mestu koje nam i prilici, najacoj kosarkaskoj sili odmah uz rame Americi.
Лепа прича. Сведочи о времену и о доста даровитих и већ успеху склоних људи. Но, нажалост - штета! 'Из авиона' се види да је пут којим су родитељи упутили Филипа ПОГРЕШАН! Да ли ико зна било кога ко је на том путу остварио 'зацртани циљ'? Таквог примера нема зато што је тај пут погрешан! Зашто би неко ко је првак Европе и у најбољих 5 у Европи отишао негде на Флориду с циљем да кроз неколико године (не мање од 3) изађе на драфт и тако постане професионалац? Филипе, тргни се, и ти се питаш!
Komentari (4)