Emilija Klark: Prvo, pa na presto!
06. 05. 2011. u 12:55
Ekskluzivno - britanska glumica u usponu Emilija Klark o ulozi u HBO hit seriji „Igra prestola“: Taj magični svet fantazije i nije baš toliko nestvaran
OTAC joj je bio inženjer zvuka, što ju je dovelo u pozorište još kad je imala tri godine, na mjuzikl na kojem je on tada radio. I upravo to je bio momenat kada je prelepa Engleskinja Emilija Klark (24) odlučila da postane glumica. Diplomirala je na prestižnom fakultetu drame u Londonu pre samo dve godine, a danas čitava planeta zna za nju, ili makar onaj njen milionski deo koji gleda seriju „Igra prestola“ (ponedeljkom u 21.00), u originalnoj produkciji HBO.
Deneris Targarjen je tinejdžerka, još ne ni punoletna, koju je brat s kojim je odrastala kada su im pobili roditelje „prodao“ poglavici Datraki plemena (najblaži prevod bio bi poludivljaka-ratnika)... To je Emilijina sudbina u seriji.
Sa Klarkovom smo ekskluzivno razgovarali na promociji „Igre prestola“ u Los Anđelesu, ali njen talenat možete uočiti samo ako pratite ovu fantastičnu seriju, nastalu prema romanima fantazije fantastičnog Džordža R. R. Martina. Ono što vam mi možemo preneti jeste da je Emilija devojka puna entuzijazma, stalno nasmejana i raspoložena za priču. Takva je bila i u razgovoru za „Večernje novosti“, a o liku koji tumači u seriji kaže:
- Deneris je veoma mlada, odrasla je samo sa svojim bratom, i pratimo kako od tinejdžerke postaje žena. S obzirom na to da nisam imala mnogo glumačkog iskustva pre ove uloge, bilo je neverovatno kako sam je dobila. Zapravo, mislim da sam imala neverovatnu sreću. Bila je audicija i sve se odigralo kao u bajci...
DRUGA SEZONA
EMILIJA Klark je, kaže, čitavim bićem trenutno u „Igri prestola“. A, hoće li i posle nje „ostati“ glumica za serije ili bi volela da pređe na veliko platno?
- Trenutno sam sva u seriji. Počinjemo da snimamo i drugu sezonu i nekako sam koncentrisana više na televiziju. S vremenom možda dođe i veliko platno, videćemo. Ne bih imala ništa protiv, ali zasad ne razmišljam o tome.
* Kažete da niste imali iskustva. Da li vam je bilo neobično što ste baš vi izabrani za lik lepe Deneris?
- Možda bi mi bilo neobično da se radi o nekoj drami, ne znam. Još na audiciji nekako smo se „skapirali“. Znala sam da je Deneris „moja“! Ona je neverovatna mlada dama i Džordž R. R. Martin je njen lik fantastično napisao i oživeo. Vidite kako sazreva, ali pre toga, uočavate svet viđen iz ugla veoma mlade devojke. Kroz njene oči osećate kako joj je. Pratite kako se suočava s problemima od kojih bi mnogi stariji pobegli. Ona to ne radi.
* Kakva je Deneris?
- Veoma je naivna i mnogo veruje u ljubav. To valjda ne ide jedno bez drugog (smeh). Tek otkriva sebe i svoje telo, zaljubljuje se, i tu počinje priča. Fizički su me baš transformisali. Kao što vidite, moja kosa nije zlatnoplava. I to nije jedina razlika.
* Mnoge vaše kolege nisu čitale Martinove knjige pre početka snimanja serije. A vi?
- Dolazila sam u dodir s njima ranije, ali kada sam dobila ulogu, pročitala sam prvu i „oduvala“ me je. Mnogo mi se svidela. Krugovi na audiciji su se sužavali, a ja sam sve više želela da uloga bude baš moja.
* Možete li da ostanete realni posle toliko fantazije i „paralelnog“ sveta u kojem se nalazite dok snimate?
- To me još više privlači, jer koliko god magije da se stvara u njoj i oko nje, likovi su veoma kompleksni i ne da imaju taj realistični deo u sebi, nego su nekada realniji od stvarnog sveta (smeh). Ozbiljno, toliko se ulazi u dubinu ljudske duše da ne znam da li bih mogla tako da razmišljam u „normalnom“ svetu. Serija se bavi realnim problemima, s pravim nedoumicama i odnosima među ljudima. Kao glumici, interesantno mi je da učestvujem u nečemu što se komplikuje, pa potom rešava, kao i da pratim na koje načine i u kakvim dimenzijama ljudi sve razmišljaju. Tako da ovaj magični svet fantazije i nije baš toliko nestvaran.
* Sve se događa kada se crni oblaci nadviju nad zemljom u kojoj leta mogu da traju decenijama. Dolazak zime znači dolazak ratova?
- Da, tada počinje i priča o moći i ljubavi, intrigama, incestima... Tu su i natprirodne sile koje potresaju kraljevstvo. Ali, sve to može da se stavi u bilo koje doba i bilo koju kulturu, jer ovi porivi i pojave uvek postoje. To je univerzalna priča, mi smo je samo oživeli u tom „zimskom vremenu koje dolazi“...
* Da li vam je bilo teško da savladate jezik koji je Martin izmislio za „Igru prestola“?
- Dotraki?
* Da. Možete li nam nešto reći na tom jeziku?
- Šalite se (smeh)? Stvoren je za potrebe dotračkog naroda, za čijeg se glavnog čoveka Deneris i udaje. Mislim da je obogatio svet na nekom novom, višem nivou. Kada Deneris pita svog štićenika kako se kaže „hvala“ na dotračkom, da bi se zahvalila na svadbenom poklonu - on joj odgovara da takva reč ne postoji u njihovom jeziku. Zamislite, ne govore „hvala“. A, nemaju ni reč koja znači „molim“ ili „sledi“.
* Pa, je li bilo teško da pričate na tom jeziku?
- Nije, jer su nam uporedo sa engleskog govorili šta je šta. „Direktno“ smo ga učili na snimanju.
* Deluje kao da vam ništa nije palo teško u „Igri prestola“. Ipak ste u prvoj epizodi imali problema sa jahanjem konja?
- O, da, i ta scena je nekako svima zapala za oko (smeh). Suočavali smo se s pravim problemima na snimanju, dakle, i sa pravim životinjama. Meni je bilo malo teško da jašem, ali sam pokušala da se koncentrišem na predivne predele kroz koje smo jahali, da malo ublažim taj strah. I pošlo mi je za rukom.
* Da li je bilo još teških ili smešnih situacija na setu?
- Nije meni bilo smešno da jašem konja, već to što sam se ponašala kao idiot kada je trebalo to da radim. Ali, ekipa kolega na setu bila je zaista fantastična. Mnogo su mi pomagali i podržavali me. Kada bi se moj konj uznemirio, silazili bi sa svojih i prvo smirivali mene, pa onda mog konja.
* A scene u kojima ste nagi?
- A, nije da ih nema (smeh). Uvek mi je bilo negde u podsvesti to da seriju snima HBO. A to znači da svaka scena u kojoj bi trebalo da se obnažim ima smisla, urađena je sa ukusom, i sve je bilo predivno. Zaista mi to nije predstavljalo problem nijednog momenta, jer nije se radilo o nagosti samo radi nagosti. Sve je urađeno umetnički i sa smislom. I ja bih „proverila“ scenu pre nego što bi je video moj otac (smeh).
* Da li ste razgovarali s porodicom o tome da li da prihvatite ulogu?
- To ne, naravno da sam je željno iščekivala, ali jesam pričala mami koga bi trebalo da glumim i kako, pa bi ona onda polako to nagovestila mom ocu, upakovala onako kako samo žene to umeju (smeh). A, moj brat nema pojma šta snimam. Šalim se, ali imam zaista veliku podršku od njih. I to mi mnogo znači.