Zoran Kostić Cane: Nemam potrebu da se dokazujem

J. POPOVIĆ

27. 10. 2017. u 10:54

Zoran Kostić Cane pred koncert "Škrtica" 3. novembra u Domu omladine Beograda

Зоран Костић Цане: Немам потребу да се доказујем

Zoran Kostić Cane

DOK je njegov matični bend "Partibrejkers" na rehabilitaciji do nove sezone i ulaska u 36. godinu neprikosnovenog postojanja na muzičkoj sceni, legendarni tekstopisac i pevač Zoran Kostić Cane se sa momačkom energijom uz sastav "Škrtice" bori za estetiku, dostojanstvo, vrednost ljudskog života i osmeh, a muziku koju ova supergrupa stvara predstaviće 3. novembra u Domu omladine Beograda.

- Završavamo krug - kaže Cane za "Novosti". - Pre tri godine smo imali koncert sa iznenađujuće velikim brojem ljudi, pa se nadamo da će tako biti i sada. Svirali smo, snimili ploču, spremamo drugu, biće na koncertu i novih pesama.

* Region je već upoznao i prihvatio "Škrtice"?

- Sjajne kritike smo dobili. Imali smo koncerte u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Mostaru, Tuzli... Takve kritike ni sa "Brejkersima" nikada nisam dobio. Dobar je prijem kod ljudi, osetilo se to i na beogradskom "Bir festu". Bend mora da ima kontinuitet, da svira pred publikom. Ima i ljudi koji neće to da čuju, nemaju percepciju, kapacitet, ne isplati im se. Gledaju "Škrtice" kroz neki svoj sitni interes. Mogu i tako, ipak su oni trgovčići, a za mene su "Škrtice" mogućnost da objavim svoje postojanje, da i dalje gajim stvaralaštvo, da mogu da se palim da se ne bih ugasio. Tu mogu da se opustim. Nemam neku pretenziju da se dokazujem. Ljudi stalno hoće neku konfrontaciju, da li jedno liči na drugo. Kao da te okreću samog protiv sebe, sam sebe da pobeđujem.

* Ne dokazujete se sa "Škrticama"?

- Nemam zbog čega. U odnosu na šta, na "Brejkerse"? To je veliki bend, "Brejkersi" su život. Za "Škrtice" nema toliko vremena. Svi smo u nekim godinama, život je priča, rođenje i smrt su isto, a između je priča koja je bitna, gde si bio i šta si radio.

* Tvrdite da "niste iz istog špila", a utisak je da se odlično razumete sa najmlađim u bendu?

- Najbolje sam se skapirao sa ritam-sekcijom, Bocom i Danilom. Boca je na probi ispred mene, pa kada mu vidim osmeh dok svira, zaklopi oči i ljulja se, uživa, onda i ja budem bolji. Danilo je motorna snaga benda. I Boris i Kole su dobri, ali oni su već iskusni. Važno je da ljudi uđu u zajedničko iskustvo. Da se ne stidiš onoga što osećaš. Stani na svoje mesto, tik-tak.


* Odakle vam momačka stvaralačka energija?

- S obzirom na to da okoliš ne nudi nikakvu energiju, šta više, sahranjuje te živog, stalno moraš da se motivišeš. Uvek je pitanje borbe za sopstveni identitet. Da se ne predaš. Kome? Nekome kome nije stalo, ko ne razmišlja tako, ne sluša tu vrstu muzike. Da slušaju rokenrol bili bi bolji ljudi. Estetska borba protiv ružnoće. Stvarnost je takva - u ovom ambijentu kako ostati u svom elementu? Horizontala hoće da te betonira i udari ti krst, a stvar je u tome da ti je drago kada neko voli to što radiš, kada dobiješ alpauz.

* Dakle, publika je motiv?

- Neko! Pojedinac kroz kojeg možeš da prođeš. Da bi došao do većine obraćaš se jednom čoveku, on je svemir za tebe. To su stvari koje ne smeš da zaboraviš, jer postaješ običan i sebičan. Onda se uljuljkaš u nešto. Naše trajanje je naše davanje. Ako ne dajemo, izgubićemo sebe, a onda je sve kancelarija. Ko izgubi komunikaciju sa sobom, dobija korporaciju koja mu govori šta da radi i kako da se ponaša.

* Da li su tekstovi za "Škrtice" novi ili potiskivani?

- Sve od danas ima koren od juče. Pišem na velikim papirima, olovkom. Papirom i olovkom protiv kompjutera. I onda to čitam, pa upadnem u period kada kažem sebi: "Druže, pa i tebi je teško da čitaš ovo, to su gluposti. Ali, dobro, važno je da znaš da su gluposti. Nema smisla, samo se žališ nešto". Kada na velikom papiru imam četiri stiha, ja sam na konju. Ljudi obično misle da to lako radim. Kroz svaku pesmu mora da se oseti lični momenat, da je to napisao živ čovek, da nije neki referat. Što sam stariji, sve više objašnjavam svoje tekstove i to me nervira. Imao sam jezgrovite pesme sa "Brejkersima", "Hiljadarka" ima strofu i po. Kada pišem pesme, uvek čujem muziku. Čujem rifove, gitare.

* Da li ste ikada uzeli gitaru u ruke?

- Kako da objasnim? Nažalost, ima nekih stvari koje nikada nisam uradio. Ali da sam znao te svari, ne bih bio sa nekim, jer bih pomislio da sve mogu sam. Ja čujem sve, napišem reči, slažem pesme kao Čak Beri, a onda se iznenadim.

MALI ESTETSKI TABOR

RITAM-sekciju "Škrtica" čine basista Boško Mijušković i bubnjar Danilo Luković ("Strejt Miki end d bojs"), a na gitarama su Boris Mladenović ("Jarboli") i Vladimir Kolarić ("Veliki prezir"). Cane ih naziva i "malim estetskim taborom", a na koncert poziva kao na "bekstvo od degenerične stvarnosti koja samo uzima, a ne daje ništa":

- Ljudima koji dođu na koncert obećavamo da ćemo dati sve od sebe. Dođite da se vidimo i osetimo, da budemo zajedno i jedno. Pošaljimo univerzumu dah ljubavi naše.




Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)