Ana Mitić: Porodica omiljena „obaveza”

Jovana Vukašinović

24. 07. 2015. u 13:00

U šetnji sa Anom Mitić, prezenterkom vesti na Prvoj srpskoj televiziji: Savršen dan za mene je onaj koji provedem sa porodicom, bez obaveza, kada imam vremena i da nešto pročitam i da se dobro izigram sa decom

Ана Митић: Породица омиљена „обавеза”

Foto Vojislav Danilov

GLAS koji dominira i kojem verujemo u vestima svakog radnog dana od 18.00 na Prvoj srpskoj televiziji, “vlasništvo” je Ane Mitić. Njena sjajna dikcija i odmerena mimika dovele su je u sam vrh prezenterki informativnih programa na našim prostorima. Dok vodi centralne vesti Prve, Ana je surovi profesionalac - ozbiljna, usredsređena i predana poslu.

A kakva je van studija, kada se kamere isključe? Sliku o tome stekli smo tokom šetnje, koja je započela odmah posle vesti u 18.00.

- Izvinite što ste me čekali, pomagala sam kolegama za “Noćni žurnal” - u dahu je rekla Ana za “TV novosti” i pred otvorenim vratima svog automobila, predložila da šetnju nastavimo u Novom Beogradu, u okolini “Piramide”.

Tokom vožnje priznala nam je da je tek nedavno uzela volan u ruke, i da se, iako je početnik, dobro snalazi, ali samo na poznatim deonicama. Njene uobičajene relacije tokom radne nedelje su - od posla do kuće, gde se sa osmehom vraća sinu Strahinji, ćerki Miji i suprugu Vladanu. Naravno, kako kaže, tu je i redovno “skretanje”, koje podrazumeva nabavku i igranje u parku sa klincima.

- U ovim toplim danima, lubenica je najbolji izbor - govori Ana, dok bira bostan sa obližnjeg kamiona. - Slobodno vreme provodim sa porodicom, šetamo se po keju u blokovima, a uspevamo i da pobegnemo iz grada, kod Vladanove ili moje familije.

Ana voli da svrati i u cvećaru, iako cveće može da drži samo na terasi, jer je njen suprug, kako nam je rekla, alergičan na polen.

- Obožavam ruže, a ni na orhideje nisam imuna. Ipak, zbog okolnosti, u cveću uživam samo nakratko.

Razgovor nastavljamo na keju kod novobeogradskog Bloka 70, gde često dolazi sa decom.

- Mnogi me pitaju da li imam vremena za sebe, kako uklapam obaveze, ali meni je najlepše provedeno vreme ono sa decom. Ne trošim mnogo vremena na kozmetičke tretmane. Privatno se uopšte ne šminkam, pa me na ulici i ne prepoznaju. Tek kad se sa nekim upustim u razgovor, prepoznaju mi glas - priča Ana kroz osmeh.

Kafu voli da popije na nekom od obližnjih splavova, odakle uživa u pogledu na reku.

- Savršen dan za mene je onaj koji provedem sa porodicom, bez obaveza, kada imam vremena i da nešto pročitam i da se dobro izigram sa decom - otkriva nam uz pijuckanje omiljenog kapućina.

- Dok sam imala sve vreme ovog sveta, čitala sam ruske klasike, ali sada, uz dvoje mališana, to nije lako izvodljivo. Omiljenu knjigu “Očevi i oci” Slobodana Selenića mogu da čitam milion puta i uvek ću pronaći nešto novo i inspirativno. Sada se okrećem ka beletristici i u tome uživam.

Anin dan počinje rano. Kada odvede sina u vrtić i ćerkicu kod bake, na rasporedu je studio informative u Prvoj, od 11.00, gde se priprema za vesti.

- Ne idem na teren, ali radim priloge koji se odnose na spoljnu politiku. Naravno, postoje i vanredne situacije, kada dugo moram da budem u studiju. Imam punu podršku supruga, jer on je direktor televizije Kopernikus, pa razume čime se bavim. Radno vreme od 11.00 do 18.00 nije zahvalno, jer dan vam se nekako izmigolji. Ali, navikla sam na takav tempo, pa kući stižem rasterećena i spremna za najlepšu „obavezu” - Strahinju, Miju i Vladana - govori Ana za kraj, kupujući u maloj pekari peciva, jer zbog šetnje sa nama za pripremu večere neće imati vremena.

I BESPREKORNO I „PO NIŠKI”

Ana Mitić rođena je u Despotovcu 1979. Odrasla je u malom rudarskom mestu Resavica, a Pravni fakultet završila u Nišu, gde je na TV 5 i počela da se bavi novinarstvom.

- Kada sam počinjala, urednica mi je rekla da će me trema omesti u poslu. A ja je, zapravo, nikada nisam osećala, jer sam uvek spremno dočekivala vesti koje sam prezentovala gledaocima - iskrena je Ana.

- Zanimljivo je to što mi je, kada se u slobodno vreme javim na telefon, akcenat potpuno drugačiji. Ako me zovu iz Niša, govorim “po niški”, ako je poziv iz Resavice, opet govorim drugačije. Ali, kada se upali crvena lampica na kameri, onda je, bar tako kažu kolege, moj akcenat besprekoran.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije