KNJIGE ROĐENE IZ BEZNAĐA: Vladimir je zbog nemaštine napustio školovanje, a sada je pisac četiri dela

Z. GLIGORIJEVIĆ

22. 09. 2020. u 17:42

LjUDI često imaju običaj da kažu da ih život nije mazio, a da pritom nisu spoznali dubinu izrečenog.

КЊИГЕ РОЂЕНЕ ИЗ БЕЗНАЂА: Владимир је због немаштине напустио школовање, а сада је писац четири дела

Foto Z. Gligorijević

Vladimira Kojanića (29) iz Lapova život ne samo da je šibao, već mu je toliko bio naporan i nepodnošljiv da je pre 14 godina, u trenutku najvećeg očaja, pomislio da sebi prekrati muke... Danas je sve mnogo drugačije. Uz pomoć projekta EU "Druga šansa", završio je školu, a zahvaljujući jednoj ruskoj firmi, u štampi su četiri Kojanićeve knjige... Ali i dalje sa ocem živi u kontejneru od 15 kvadrata. Leti je u njemu 50 stepeni, a zimi dane provode umotani u ćebe. Zbog slabih instalacija, kuvaju na šporetu iza kuće...

Foto Z. Gligorijević

Imao je Vladimir nepunih 15 godina, a morao je da nadniči da bi prehranio sebe, oca Zorana, koji je ostao bez posla, i majku Slavicu, koja je preminula pre deset godina. Školovanje je bio primoran da završi još u četvrtom razredu, kada mu je dijagnostikovana epilepsija.

KONTEJNER Sa ocem živi u 15 kvadrata, Foto Z. Gligorijević

 

Priča nam kako je tada počelo maltretiranje u školi, od direktora do nastavnika. Trpeo je mnogo. Onda su pozvali njegovog oca i predlagali mu da dečaka upiše u specijalnu školu ili prebaci u dom, ali on na to nije pristao. Osoblje u školi, kaže, bilo je nemilosrdno, a vršnjaci su plakali za njim.

Ali uzalud.

Ono malo para što su imali, roditelji su dali za njegovo lečenje, ali lekari su prognozirali da će već u 15. godini da bude nepokretan, živeli su u čatmari bez vode i struje...

POMOĆ ZA KUĆU

PORODIČNA kuća Kojanića se urušila, pa im je Opština Lapovo pre 10 godina donirala kontejner od 15 kvadrata u kome živi sa ocem. Rođaci i profesor istorije Marko Stanojević iz Batočine pokrenuli su akcije za izgradnju kuće kojoj su se pridružili mnogobrojni privrednici i obezbedili novac za građevinski materijal. Kojići nemaju novca da plate majstore, a neće imati ni da opreme kuću...

Oni koji žele mogu da pomognu uplatom na Vladimirov žiro račun 205-9011007163376-69.

- Nisam više mogao da izdržim ponižavanja, ismevanja, iscepane patike, devojke koje su me ostavljale, nisam mogao da gledam oca, koji je od bede dobio hipertenziju, postao srčani i psihički bolesnik, za čije lekove nisam mogao da zaradim. Radio sam danju i noću, dinar nikada nije ostajao, a pomoći niotkuda. Bio sam očajan. Nekoliko puta sam pomislio na samoubistvo. I jedne noći sam rešio da to i uradim. Uzeo sam ikonu Svetog Save da bih se pomolio poslednji put... - iskren je Kojanić.

MATERIJAL U ŠTAMPARIJU PREKO VIBERA

VLADIMIR, koji nema laptop, ni kompjuter, pa je tekst, fotografije i dokumente za knjige štampariji slao je preko "Vibera"! Iako su ga mnoge štamparije odbile, uspeo je da nađe jednu koja je to prihvatila. Knjiga "Bratska ljubav" govori o stradanju Rusa u Drugom svetskom ratu u Šumadiji i Pomoravlju, a prevedena je i na ruski jezik. "Etnološka čitanka" donosi legende, narodna verovanja, kao i priče o spomenicima, delo "Belogardejci u Srbiji" na više od 1.500 strana svedoči o ruskim oficirima, inženjerima, sveštenicima..., a "Ratni dnevnik" sadrži priče o junacima iz Velikog rata.

Knjiga "Bratska ljubav", koja će uskoro biti promovisana u Lapovu

Foto privatna arhiva

 

Dok se molio, ovaj napaćen mladić je u očima sveca video sjaj, koji je obasjao tamu u kojoj je živeo. Kleknuo je i nastavio da se moli još usrdnije. Samo mesec kasnije u Batočini je upisao školu za odrasle, završio je s odličnim uspehom, a ove godine je u Jagodini završio srednju Elektrotehničku školu. Upisao bi i fakultet, ali nema novca za studije.

Vera Sa ikonom koja mu je promenila život, Foto Z. Gligorijević

- Ikona, koju smatram svetom relikvijom, preokrenula mi je život. Školu sam završio zahvaljujući projektu EU "Druga šansa". U školu sam išao pešice, po snegu i po kiši četiri i po kilometara u jednom pravcu, mnogo puta bi me neko povezao. Otac i ja i dalje živimo od mojih žuljeva, ali ne radim više za dnevnicu od pet, već od 15 evra. Našao sam dobru devojku, a bogu hvala, lekarske prognoze da ću postati nepokretan nisu se ostvarile. Počeo sam da obilazim manastire, crkve, muzeje i druge institucije i da pišem knjige. Pešačio sam po Srbiji iako su mi noge bile krvave, trpeo sam gladan samo da bih kupio knjigu ili ušao u muzej i arhiv da bih sakupio dokumentaciju i napisao četiri knjige...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

UEFA GLEDA I NE VERUJE: Evo šta će Belorusija da uradi zbog EURO 2024