Srpsko duhovno nasleđe u Crnoj Gori: Srpsko lice Crne Gore

SRPSTVO nije mit niti zabluda starih Crnogoraca. Nije ni skup predrasuda predaka niti mitomanski način razmišljanja i rasuđivanja naših praotaca. Srpstvo je duhovni izvor i istorijska utoka patrijarhalne Crne Gore, koja živi u našim uspomenama, predanjima, epskim pesmama i arhivskim spisima. Srpstvo u Crnoj Gori nije nikad bilo sinonim za pravoslavlje već je pod svoje okrilje okupljalo sve podanike Knjaževine pa potom i Kraljevine Crne Gore koji su govorili srpskim jezikom kao maternjim i koji su realno bili srpskog etničkog porekla, bez obzira na različitost veroispovesti.

Ovo, u razgovoru za "Novosti", kaže publicista Jovan Markuš, nekadašnji predsednik Opštine Cetinje, auto izložbe "Crna Gora - narod, jezik, crkva, kroz istorijska dokumenta", na čijoj je građi napravljen ovaj specijalni dodatak "Novosti".

Markuš podseća da je sa doktrinom o crnogorskoj naciji 1945. izvršena egzekucija intelektualnog društvenog sloja koji je bio duhovni nosilac srpske nacionalne misli u Crnoj Gori. Ona je, kako ističe, i formalno utemeljena na kostima nevinih.

- Revolucionarnim terorom narod Crne Gore je prisilno istrgnut iz srpske nacionalne zajednice. Patrijarhalnu Crnu Goru zamenila je neka nova, brozovska Crna Gora, koja je posve otvoreno postala njena suprotnost, posebno u moralnim, duhovnim i nacionalnim načelima. Raskidajući sa srpstvom kao nacionalnim horizontom predaka, Crnogorci su jednovremeno raskidali i sa pravoslavljem kao duhovnom vertikalom svojih praotaca. Srpstvo u Crnoj Gori i danas je na golgoti istorijske sudbine, ali se budi i vaskrsava.

* Zašto obnovom državnosti 2006. Crna Gora nije pošla putevima predaka?

- Samo su naivni mogli misliti da se razaranjem Državne zajednice SCG neće ništa promeniti, posebno ako se moglo jasno videti koju će ideologiju da sledi režim u Crnoj Gori. Nije osnovni problem da li su dve bratske istorijske države Srbija i Crna Gora postale ponovo samostalne i međunarodno priznate, već je problem u sadržaju. Režim u Crnoj Gori, kao ni Liberali čiji su program preuzeli, nije ništa novo izmislilio već je samo kopirao programe iz vremena fašističke okupacije Crne Gore, kada su crnogorski separatisti i italijanski fašisti, po ugledu na NDH, proglasili nezavisnu državu 12. jula 1941. Nije, međutim, trajala nijedan dan, jer je narod ustankom srušio već sutradan.

* Da li ste očekivali da će mržnja aktuelnog režima prevazići najveće neprijatelje srpstva?

- Nažalost, jesam. Crnogorski separatisti, prema tuđim i davno projektovanim planovima, zajedno sa fašistima su krenuli u promenu bića Crne Gore još 1941., kada su najavili "nacionalno oslobodilačku eru". Prihvatili su fašističku ideologiju i odbacili vrednosti građanske demokratije. Pozivajući se na hiljadugodišnju kulturu i državnu nezavisnost isticali su da imaju "svoju književnost, jezik, veru i umetnost", a takođe da imaju i "svoje genije, simbole i svetinje, zastavu i svoje narodno ime". Iz tog vremena je i teza o etnički formiranom posebnom "crnogorskom narodu".

* Šta su još tekovine ove politike?

- Importovana je 1941. stara teorija da Crnogorci nisu Srbi nego da su nastali stapanjem Dukljana i Ilira. O odnosu sa Arbanasima govorili su: "Mi smo i krvno vezani sa njima stapanjem Slovena i Ilira u Crnogorce i Arbanase." Umesto državne (narodne) zastave, trobojke Knjaževine i Kraljevine, nametnuta je crnogorska ratna zastava - alaj barjak, beli dvoglavi orao na crvenoj podlozi. Usledila je naredba o zabrani postojećih udžbenika, kao i novi nastavni programi. Srpski jezik, koji je bio zvanični jezik u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori, preimenovan je u crnogorski. Fašisti i separatisti su na Cetinju izbrisali Njegoševo ime pod obrazloženjem da ulici koja se po njemu zvala vraćaju staro ime. Tada je srušen i spomenik kralju Aleksandru, a čak je prepravljena i stara narodna pesma "Oj, junaštva svijetla zoro" u "Oj, prekrasna majska zoro". Sve ovo danas zvuči poznato, zar ne?

* Kako su prolazili protivnici pretapanja crnogorskih Srba u nacionalne Crnogorce?

- Kažnjavani su i proganjani. Tako je bivši visoki činovnik Zetske banovine, otac pisca Borisava Pekića, posle izjave pred italijanskim vlastima da ne priznaje takvo crnogorstvo i da se tako ne oseća, ekspresno proteran. List "Zeta" je tada predložio: "Tako treba sa svim ostalim terazijskim ližisahanima." Radi disciplinovanja naroda da prihvati teorije o "novim Crnogorcima", separatisti su pripremili spisak za likvidaciju 200 najviđenijih građana.

* Nije teško uočiti skoro istovetnost metoda separatističkog i ustaškog pokreta. Otkuda to?

- Iz NDH je došao njihov vođa i učitelj, ratni zločinac Sekula Drljević, koji je već duže radio sa separatističkim ideologom, takođe ratnim zločincem, Savićem Markovićem Štedimlijom, koji se istakao promenom identiteta Crnogoraca i njihovim prevođenjem u "Crvene Hrvate" i rimokatolike. On je u ustaškom pokretu bio zadužen za zbližavanje Hrvata, Albanaca i Crvenih Hrvata nasuprot Srbima. Sve njegove teorije svoju genezu imaju od Hrvatske stranke prava Anta Starčevića, koja je propagirala rasizam pola veka pre pojave fašizma i nacizma. Sastavni deo tog projekta bila je i autokefalna "crnogorska crkva". Njen uzor bila je autokefalna "Hrvatska pravoslavna crkva", koja je završila kao i njen osnivač Ante Pavelić. Nisam siguran da to svi vide, ali Crna Gora se danas nalazi na prekretnici da li će ići putem Petrovića ili putem Pavelića.


ZLOUPOTREBLjAVAJU I KRSTA POPOVIĆA

* DA li su Krsto Popović i komite zaista oličenje novocrnogorskog identiteta?

- Nisu. Krsto Popović i komite u središtu su zamene teza i prekrajanja istorije. Popović se izjašnjavao kao Srbin, a bio je junak Prvog svetskog rata i Mojkovačke bitke. Jeste bio na čelu Božićne pobune 1919, ali je istinski izbegavao bratoubilaštvo. Nije učestvovao u proglašenju fašističke NDCG, ali jeste sarađivao sa Italijanima. Kao starca, bez suđenja i iz zasede ubili su ga 1947. agenti Ozne na čelu sa Veljkom Milatovićem. Zamenom teza zloupotrebljava se i komitski pokret koji su vodile patriote iz Crne Gore za oslobođenje od austrougarske okupacije. Oni se danas predstavljaju kao borci protiv "srpske okupacije". Crna Gora je do stvaranja Kraljevina SHS bila srpska država, a Crnogorci u naconalnom smislu nesporno Srbi. Nije nam poznato da je jedan narod u istoriji okupirao sam sebe.