Banjaluka: Čamac plovi na guranje

S. PEŠEVIĆ

01. 10. 2011. u 20:38

Dajak, jedan od simbola Banjaluke, jedinstven plovni objekat u svetu. Nastali pre više stoleća, pokreću se isključivo snagom mišića

PRIČA o vrbaskom dajak-čamcu priča je istovremeno o ljubavi,entuzijazmu i tradiciji - kaže Vojislav Alvir, profesor Elektro-tehničke škole iz Banjaluke i jedan od istinskih poznavalaca nastanka, trajanja i negovanja ove ljubavi prema jedinstvenom plovnom objektu koji se smatra jednim od simbola Banjaluke.

Alvira smo zatekli dok je pripremao izložbu o vrbaskom čamcu, povodom 4. oktobra - Dana gimnazije, škole koja na taj dan obeležava 116. godišnjicu postojanja.

- Jedinstven je po tome što se ovaj čamac ne vozi, nego pokreće snagom vozačevih mišića, ali uz pomoć dajaka, na guranje. Priča o vrbaskim čamcima stara je više stoleća. Jedan od hroničara Banjaluke, po prezimenu Kreševljaković, beleži da se ovi čamci spominju još od vremena turskog „vakta“ - kada se, u nedostatku mostova, sa jedne na drugu stranu obale Vrbasa prelazilo čamcima - podseća profesor Alvir.

IZLOŽBA Povodom Dana gimnazije
- 4. oktobra, u holu škole biće otvorena izložba posvećana istorijatu ovih jedinstvenih plovnih objekata. Govoriće Nebojša Kuštrinović, Alija Sarač i Miloš Šolaja. Među slikama i eksponatima će se naći i fotografija iz 1914. na kojoj su prikazani učenici banjalučke „realke“ koji su fotografisani na vrbaskom čamcu.

Nešto kasnije, uoči Drugog svetskog rata, Ivan Božić, vlasnik veletrgovine drvetom i njegov sin Dušan kreirali su dajak-čamce, čija su forma i izgled i danas aktuelni.

- Kada spominjemo najpoznatije kreatore i majstore izrade ovih plovnih objekata nezaobilazno ime je Žarka Lande, koji je pravio čamce za braću Koljević, pa Branka Milanovića, a kasnije čuvenog scenografa pozorišta Živorada - Žiku Pećarića - kaže naš sagovornik. - Landa je čamce izrađivao i tesao u radionici čuvene Salajeve kuće u centru Banjaluke. Potom se među istaknute majstore dajak-čamaca svrstao i Hakija Ljubović, koji je još od 1953. učestvovao i često pobeđivao na trkama dajak-čamaca. Očevu tradiciju nastavio je sin Husein, koji i sada izrađuje čamce, ali se i takmiči na trkama. Nezaobilazna su i braća Zamolo, Antonio i Mario, koji su izrađivali najlepše i najelegantnije dajak-čamce, a tu tradiciju nastavili njihovi sinovi..

Najbolji materijali za izradu dajak-čamaca je, po Alvirovom mišljenju, daska od jele. Špic i krma se prave od jednog komada hrastovog ili trešnjinog drveta. Ti detalji ovom plovnom objektu daju „liniji“ i istaknutu eleganciju. Dužina čamaca je do deset metara - širina na sredini je do metar i po.

- Ovi čamci su guraju pomoću dajaka. Karekterišu ga potezi zvani „šupovi“ - od sebe, za sebe i pred sebe. Onaj ko upravlja čamcem mora da bude izuzetno vešt, posebno na jakim vrbaskim brzacima, koje mogu da savladaju samo pravi majstori u borbi protiv bukova i oštrih vodenih struja - objašnjava Alvir.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije