Kakav bi bio rat između Irana i Amerike - Totalno uništenje! (VIDEO)

Amerika, odnosno Pentagon, pravdava ubistvo navodima da je Sulejmani planirao napad na američke diplomate i ostale američke službe u Iraku i celoj tamošnjoj regiji.

"Sulejmani je organizovao napade na koalicijske baze u Iraku zadnjih nekoliko meseci", tvrde u Pentagonu, piše CNN. Čarls Lister, vodeći analitičar iranske politike u regionu kaže da ovaj napad po strateškoj važnosti, ali i svega što bi moglo uslediti nakon njega, nadmašuje čak i ubistva Osame bin Ladena i Abu Bakr al-Bagdadija, osnivača Islamske države.

"Amerika i Iran već mesecima igraju opasnu igru 'vraćanja milo za drago', a ovo je ogroman korak prema eskalaciji odnosa", rekao je za CNN.

Ni drugi analitičari ne nalaze nikakvo opravdanje za ovaj potez, a Ben Fridman iz Kancelarije za obrambene zadatke u Vašingtonu ističe da je napad i ubistvo totalno nepromišljen i nerazborit potez, naročito u svetlu činjenice da Amerikanci u toj regiji nemaju dovoljan broj snaga koje bi se mogle nositi s potencijalnom odmazdom.

Naime, teško je za očekivat da Teheran neće na neki način odgovoriti na ubistvo svog najboljeg i moćnog generala, jer su već zadnjih meseci ulazili u sukob s SAD-om oko tankera s naftom u Persijskom zalivu. U julu prošle godine, na vrhuncu sukoba i napada na tankere u Ormuskom moreuzu, Tramp je odobrio ograničeni napad na Iran nakon što je Iran oborio američku bespilotnu letelicu, ali se dan kasnije predomislio.

Politički analitičari su tada spominjali tri razloga zbog kojih bi Amerika bez problema ušla u rat s Iranom:

1. Iran se približio proizvodnji nuklearnog oružja;

2.Ako SAD odluče da zbace režim;

3. Iran pokreće veliki napad na Amerikance (što sada Pentagon navodi kao razlog zbog kojeg je ubijen Sulejmani)

Upravo je ova zadnja opcija bila opcija koju su analitičari smatrali najrealnijim razlogom zbog kojeg bi SAD i Iran ušli u rat, a i istorija odnosa govori u prilog toj tezi. Iran je naime bombardovao američke mornaričke baze u Libanu 1983. i tada su ubili više od 600 američkih vojnika.

ŠTA BI AMERIKA RADILA U SLUČAJU RATA S IRANOM?

Američka strategija bi svakako uključivala korišćenje svojih nadmoćnih vazduhoplovnih i pomorskih snaga kako bi porazili Iran, a Tramp je već ranije dao da se nasluti da ne bi koristio kopnene snage. Američka vojska bi bombardovala iranske brodove, sve prizemljene ratne vazduhoplove, sedišta s naoružanjem, nuklearne baze, baze za vojne vežbe, te bi pokrenula i niz sajber napada na većinu iranske vojne infrastrukture, piše Vox.

Cilj bi bio degradacija iranske vojske već prvih dana sukoba, kako bi se Teheran sve teže opirao američkim napadima. To naravno ne bi bilo dovoljno za pobedu, niti bi Iran odmah proglasio kapitulaciju, kaže Majkl Hana, stručnjak za Bliski istok. Vazdušni napadi bi sigurno ostavili stotine mrtvih iranskih civila, što će samo dodatno pojačati mržnju iranskog društva prema Americi i pojačati njihovu lojalnost iranskom režimu, uprkos groznom odnosu režima prema svom narodu zadnjih decenija. Stručnjaci upozoravaju da je invazija na Iran vrlo rizična, jer će svaki pokušaj invazije Iranci vrlo brzo primetiti i nema prostora za neka iznenađenja. Osim toga, Iran danas ima tri puta više ljudi nego što ih je imao Irak 2003., kada je počeo rat. Dalje, Iran je tri puta veći od Iraka, a i geografija je na iranskoj strani. Napad s avganistanske strane značilo bi ići preko dve pustinje, a napad sa zapadne strane mogao bi stvoriti probleme s Turskom, inače NATO-ovom saveznicom.

Amerikanci bi mogli da napadnu Iran onako kako ih je napao Sadam Husein za vreme iransko-iračkog rata, preko vodenih prolaza na jugozapadnoj granici. Ali, to i nije baš tako lako, jer je to područje koje Iran može vrlo lako da zaštiti. Stoga nije čudno da su još 2011. vojni stručnjaci Iran proglasili "neosvojivom tvrđavom". Ukoliko Tramp zaista odluči da krene u invaziju, prema Voksu, trebalo bi mu 1,6 miliona vojnika kako bi zauzeo glavni grad i državu, što je brojka koja bi veoma nadmašuje američke mogućnosti i kapacitete koje trenutno ima u svojim vojnim bazama u regionu. Poređenja radi, Amerika nije imala nikada više od 180.000 vojnika u Iraku. Osim toga, tu je i cena ljudskih života. Rat dve države doveo bi do stotina hiljasa žrtava, a kada bi invazija uključila nasilno obaranje iranskog režima s vlasti, sukob bi mogao ostaviti i milione mrtvih.

S druge strane, Evropska unija će se sigurno izjasniti protiv rata dve države, koji bi mogao dovesti do još jednog velikom migrantskog talasa prema evropskom kontinentu, koji je već sada pod velikim pritiskom izbeglica iz sirijske krize.

ŠTA BI IRAN RADIO U SLUČAJU RATA S AMERIKOM?

Penzionisani general Vinsent Stjuart jedan je od najvećih stručnjaka za iranski vojni sektor i tvrdi da bi Iran sigurno izbjegavao direktne operacije.

"Iran će pokušati da izazove ogromne troškove na globalnom nivou, napali bi američke interese sajber napadima, pa možda čak i terorističkim kako bi proširili konflikt izvan svojih granica i time izazvali međunarodnu zajednicu da od Amerike zatraži zaustavljanje svojih napada", ističe Stjuart.

Drugim rečima, Teheran ne može da se nosi sa američkom vojnom silom, ali može da proširi haos na celi Bliski istok, pa i svet u nadi da će nakon toga besna međunarodna zajednica tražiti od Amerike da se povuče. Teorija zvuči kao jako zahtevan zadatak, ali stručnjaci veruju da Iran ima sposobnost i kapacitet da prouzrokuje takvu vrstu štete. Osim toga, Iran ima jako široku mrežu svojih ljudi i elitnih jedinica u celom regionu i može ih vrlo brzo da ih aktivira za ubijanje američkih vojnika, diplomata i državljana Amerike bilo gde na Bliskom istoku. Američke snage su trenutno na tom području male, nisu dobro zaštićene i nemaju dobru podršku, zbog čega su laka meta. SAD imaju hiljade svojih građana u Iraku, od kojih mnogi rade na područjima gde je jaka iranska milicija. To su sve američki civili koji održavaju razne poslovne odnose s Irakom.

Mete iranskih napada mogli bi biti i američki saveznici, poput Izraela, kome je najveća pretnja Hezbolah u Libanu, a kojeg Iranci jako podržavaju. Uostalom, tu smo priču već čuli 2006. godine - mesec dana je trajao mali rat između Hezbolaha i Izraela, kada su pripadnici Hezbolaha ispalili više od 4.000 raketa na Izrael, a Izrael uzvratio sa 7.000 bombi i projektila na Liban. Ali, to nije sve. Iran čak može navesti neke terorističke organizacije i ostale saveznike na napade unutar Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i ostalih zemalja u Zalivu.

Stručnjaci podsećaju da Iran sigurno ima "spavače" po Evropi i Južnoj Americi, koje takođe može da aktivira po potrebi. Nešto slično su već izveli 1994. godine kada su izveli bombaški napad na jevrejsku zajednicu u Buenos Airesu i ubili 85, a ranili 300 ljudi. No, i nakon svih ovih opcija, ona najgora i najproblematičnija je ogromna iranska mreža saradnika u zapadnoj Africi. Američke snage su najmanje pripremljene baš za borbu na tom području.

Međutim, Iran ima još kečeva u rukavu. Iran je naime jedna od najvećih sajber prijetnji Americi. 2011. godine Iran je napao više od 40 američkih banaka, uključujući JPMorgan Čejs i Bank of Amerika. Godinu dana kasnije ubacili su virus u kompjuterski sistem kompanije Saudi Aramko, najveće zalivske naftne kompanije i izbrisali im hiljade dokumenata i i-mejlova. Uspeli su napasti čak 75 posto njihovih računara, a sve izbrisane dokumente zamenili su slikom američke zastave u plamenu.

24sata.hr