Sin mesara, šofer i - Meksikanac: Kako Đoko Stanić (85) omiljen u Čajniču, lepše živi uz pesmu
14. 06. 2020. u 13:30
Profesionalni vozač upamćen i kao vrsni interpretator meksičkih hitova
Đoko Stanić sa sombrerom dobijenim na poklon
Odrastao je Đoko u porodici Joksima Josa Stanića, privatnog mesara u kraljevoj i Titovoj Jugoslaviji, sa sedmoro braće i sestara, u centru Čajniča, podno brda Cicelja. U periodu 1951-1954. godine, u Sarajevu je završio državnu auto-mehaničarsku školu. Nikada ga niko vozio nije, a on je mnoge provozao...
BIO je i učesnik nekoliko omladinskih radnih akcija, a najradije se seća dve iz Šamca, na kojima je učestvovao 1956. i 1958. godine. Kao brigadir je, tada, između ostalog, naučio i nekoliko meksičkih pesama. Posle toga, KUD iz Čajniča ni na jedno gostovanje nije išlo bez Đoka. Publiku je oduševljavao pesmom "Halisko, zemljo snova, u tebi je nada i radost i sreća", u kojoj je sažeto sve čemu se tada stremilo, želelo, nadalo... Njegov Halisko, zemlja snova, jeste Čajniče, iz kojeg je povremeno odlazio - samo na službena putovanja.
- Vreme na drumu, za volanom, prekraćivao sam pesmom, a ne kao Čkalja u "Kamiondžijama", kada na ispitu iz muzičkog ni da bekne, pa, umesto da peva, igra kolo. Znam da nije kriv Čkalja, već je takav scenario, ali svejedno, obrukaše šofere - kaže, uz osmeh, majstor Đoko.
PRIZNAJE da i danas pod prozorom supruge Dragice otpeva poneku meksičku pesmu, dok mu glavu "krasi" originalni sombrero koji mu je davno iz Amerike poslao Alija Aljko Redžović.
- Kad mojoj Dragici dosade meksičke, ja promenim repertoar, pa pevam malo Tozovca, malo Čobija, Mikija Jevremovića, Stojnića... Lepše se živi uz pesmu. Najčešće sada pevam u radionici koju sam godinama snabdevao alatima, nadajući se da će to biti od koristi bar jednom od sinova. Pozdrav čitaocima "Novosti", lista koji čitam godinama i svakodnevno ga kupujem - zaključuje ovaj razgovor "Meksikanac" iz Čajniča.
Đoko u svojoj radionici
.jpg)
ČETVORO FAKULTETSKI OBRAZOVANO
OD sedmoro Stanića, brata Mika i šest sestara, u životu su, pored Đoka, i sestre Slobodanka i Stojanka, učiteljice u penziji, te Slava, socijalni radnik, koje žive u Beogradu, Čajniču i Nišu.
Đoko je u braku sa Dragicom, kćerkom čajničkog mesara Aca Zečevića, konkurenta njegovom ocu Joksu, i ima četvoro dece, dva sina, Slobodana i Radenka, koji žive u Banjaluci i Novom Sadu, a kćerke Ljilju i Anu, koje su u Beogradu. Sve četvoro su, na ponos roditelja, fakultetski obrazovani.